Ova je godina izrazito sadržajna sadržijama. Ima svega, pojedinac nemože upratiti sva događanja koja se događaju. danas je jedno sutra drugo i vidljivo je da plan #ostani doma, #sigurnostpriježivota, #glasajzaHDZ, ne funkcionira baš kao po loju. Rezultat je to mnogih koji vide što se zaista događa i odupiru se se plandemiji i drugim vražijim/sistemskim planovima za zarobljavanje ljudske duše. Političari sa zaista trude da budu pokorne sluge svevišnjeg kneza ovog svijeta, odbacujući svoj potencijal i volju i pretvorivši se u neljude spremne na sve. Ali bez obzira ns ve vrlo je interesantno živjeti u ovim trenucima i vidjeti svakojake budalaštine koje se događaju i kakvi su odgovori ljudi na njih. Pa eto ja i vedran malo ćakulamo o tome!
Do sada smo slušali vijesti samo o vojnim pučevima. Vojni puč je postupak kad represivne sile vojske, zaobilaze legitimne političke puteve i dolaze na vlast države putem vojne sile i zastrašivanja. Vojni puč pritom može imati podršku javnog mijenja ili ne. Ukoliko se reprezentativna politička elita toliko odvojila od svog biračkog tijela, da je on postao svjestan toga, vojska u tom slučaju može preuzeti vlast, nebi li spriječila maltretiranje stanovništva od strane policije, ili građanski rat izmeđ dva tabora, od kojih jedan podržava i političku vrhušku, a drugi ne. Vojska time postupkom privremeno preuzuma vlast, nebi li omogućila civilnom stanovnišvu da ustanovi pravedniji sistem upravljanja i odlučivanja u interesu sebe ili boljitka čovjeka, kao njen osnovne jedinice. Druga vrsta puča je onaj čije konce vuku strane sile. U slučaju da vlada jedne države ne provodi interese neke vanjske imperijalne sile, nastoji se izvana vrbovati zapovjedništvo vojske, koja onda treba provesti interese tih stranih sila na ušrb svog vlastitog naroda. Skora povijest srednje i južne Amerike je tužna povijest te vrste vojnog puča i ujedno kriminalna povijest ilegalnih projekata CIA-e.
Ima li i drugačijih vrsta pučeva? Zašto raditi puč u svakoj zemlji posebno i pritom troštiti ogromna sredstva, kad je moguće napraviti globalni puč i stvar na cijelom svijetu srediti odjednom, sa vrlo malim ulaganjima? Što više, na globalnom puču se, pored ostvarivanja političkih ciljeva, može i dobro zaraditi. Što reći za ovaj aktualni puč svjetskih razmjera, gdje je umjetno i prisilno stvoren problem i ponuđeno rješenje, koje svi onda moraju kupiti. Ova medijski nametnuta pandemija, zapravo je logičan završetak procesa globalizacije i kruna neoliberalizama. Slobodan tok kapitala (veliki jedu male) je otvorio puteve ka “slobodnom” toku ideja i političke moći, pripremivši tlo za jedno globalno političko, znanstveno i medijsko jednoumlje. Ova pandemija je pokazala svu lažnost pojma slobode i ljudskih prava unutar političkog sistema demokracije (i njenog oca kapitalizma tj. robovlasništva). Tako smo protiv svoje volje završili u društvenom uređenju autoritativnog kolektivizma. Vrijeme će pokazati da li je ova „meka“ dikatatura efikasnija i ubitačnija od onih diktatura komunizma i fašizma, protiv kojih se ona „humana“ zapadna kapitalistička demokracija stvorila, da bi ga onda svim svojim bićem mrzila i protiv njega se do borila.
Mora se ipak priznati da je aktualna pandemija majstorsko dijelo jedne nove strategije puča: meki, globalni puč. On je lukavo iskoristio etiketu demokracije ( i njenu brigu za zdravlje i živote svojih građana) kao paravan, kao taoca na neodređeno vrijeme, da bi u pozadini proveo svoje planove. Kako to da nas sad brine nekolica umrlih od virusa, dok nas prije koju godinu, dok je „humani“ Obama i njemu slični prethodnici bio na vlasti imperije, nisu zanimali milioni mrtvih u ratovima na osnovu lažnih optužbi. Zašto bi baš sad vuk promjenio ćud i postao uzorni filantrop, kad mu je biografija puna genocida? Kako to, da se baš sad, te divne svjetske organizacije odjednom brinu za naš život i naše zdravlje, a praktički jučer su gazile ili ignorirale svoje vlastite odredbe.
Pošto je demokracija, barem onako na papiru, još uvijek zakonska baza društva, većini ne pada na pamet da prosvjeduje, jer vjeruje da je stanje diktature samo privremeno. Oni pak koji se usude prosvjedovati, bivaju ili ismijani, proglašeni ludim, ili uhapšeni i kažnjeni. Pod parolom humanosti demokracije i znanosti, ta ista prerušena diktatura nam sve svoje postupke objašnjava kao neophodne, čovjekoljubive, jedino razumske. Stanje je takvo, da je sve ono što podrazumjevamo pod pojmom sloboda, privremeno suspendirano i to za naše dobro. Sad je suludo i ilegalno braniti slobodarska prava, do kojih smo teškom mukom došli. Jesmo li zaboravili cijenu? Gdje je naša zahvalnost prema „Black Steni“ i njemu sličnim?
Nama se umiljato poručuje da je „crvena karta za slobodu“ samo privremena, ali ti isti koji su napravili plan za pandemiju i donijeli odluku o izvanrednom stanju, su isti koji trebaju donijeti odluku da se ono i okonča. Pošto njima nije u interesu, da ikada dođe kraj ovom maskenbalu, treba samo novoj diktaturi dati lijepu etiketu koja umiruje: “novi normalitet”. Divno, um je zadovoljan, a stomak se grči. Tko ima pravo, um ili tijelo?
Taj “novi normalitet” ne nekako podsjeća na „kuhanja žaba“. Kako ono ide recept?
žabe prvo paralizirate i onesvijeste strašnim (medijskim) vriskom
tada ih tako polu-žive nježno stavite u posudu sa vodom sobne temperature
vodu polako zagrijavate dok ne dobijete najsviježije kuhane žabe, koje još pritom niste ubili nego žive smekšali.
“Novi normalitet” se zove proces laganog zagrijavanja te posude, pri čemu žabe neće primjetiti porast temperature, bivajući tako skuhane na-živo. Što ako nekoliko žaba u kotlu primjeti, da nešto nije u redu sa ovim projektom “ljubavni i brige za njihovo zdravlje”, pa započnu druge žabe oko sebe uvjeravati u to i smišljati bijeg iz kotla, koji je moguć samo zajedničkim snagama? Buntovnici se brzo proglašavaju opasnim po zajednicu i na neodređeno vrijeme se “kacavaju” na dno kotla.
Nikakvo, ma kako opasno i izvanredno stanje bilo, ne smije zabraniti odvijanje slobodne i trezvene diskusije. Ipak, upravo to se dogodili našem demokratskom svijetu. Aktualna situacija pokazuje, koliko je zapravo demokracija bila i jeste licemjerna. Na to činjenicu su uporno upozoravali mnogi analitičari i otvoreno kritizirali tiho nestajanje njenih ideala i prava, ne dobivajući pritom, za istinsku demokratsku kulturu, zasluženi medijski prostor. Plansko smanjivanje prostora za slobodnu debatu i njeno potpuno ukidanje, pokazuje koliko je važan proces pravovremene kritike, u cilju sprečavanja dolaska u pat poziciju, u kojoj se sad svijet nalazi. Ironija sadašnjice je da živimo u demokratskoj državi, kojom vlada demokratski izabrana vlast, čiji se autoritet i ispravnost njenih odluka ne smije dovesti u pitanje, jer ne postoji inter-demokratski prostor, slobodan za kritiku te iste vlasti, niti postoji mehanizam (poput direktne demokracije) da se ospori legitimnost te iste vlasti, na osnovu njenih očitih propusta. Tako imamo absurdnu situaciju diljem Evrope (osim naravno u Francuskoj, gdje je diskusija i u službenim medijima prisutna, a popularnost njenog predsjednika na nivou „polovnog“ toaletnog papira) da izvršioci vlasti bivaju proglašeni za heroje, dok su oni zapravo prisilno zatvorili svoj narod, poput miševa u laboratorijima farmaceutske industrije, „za njihovo dobro“. Zamislite si sad te miševe za pokuse, koji se klanjaju i obožavaju one koje na nima vrše pokuse. Absurdno ili perverzno u sado-mazo stilu?
Polako se može primjetiti jedan napet i bolan raskol društva na dva tabora. Prvi je onaj koji aktualne vlastodršce smatra herojima, jer im taj scenario nude mediji, znanost i „zdrav razum“. Drugi tabor je onaj koji vlastodršce smatra slugama, marionetama globalnih pučista, koji rade protiv interesa naroda koji ih je izabrao i koje zapravo nisu heroji, već veleizdajnici. Trebaju li zbog toga biti dovedeni pred sud pravne države, prethodne očišćene od pljesni korumpiranog sudstva? Kakva heretička misao! Oni nekorumpirani povjesničari će moći potvrditi osnovu za taj „heroizam“ već krajem ove godine. Živi bili pa vidjeli!
Napon između ta dva tabora je na putu da eskalira u otvoreni građanski rat, što se već može primjetiti u nekim državama SAD-a. Prvi tabor optužuje onaj drugi za ugrožavanje etničke čistoće nacije vjernika-jednoumljaša i proglašava ga opasnim (strpimo se još malo pa će biti proglašeni i teroristima), dok onaj drugi optužuje prvog za postepenu eliminaciju svih sloboda.Taj međusobni obračun “raje”, na kraju krajeva, za elitu nije ni toliko nepoželjan, jer ti globalni perverznjaci (koji obožavaju igle i svakojaka zaprašivanja) već računaju sa njegovim pozitivnim rezultatima (smanjivanje svjetske populacije=snižavanje emisije ugljičnog dioksida; kakva divna klimatska računica).
Ipak nemojmo se zavarati! Ključno pitanje nije u tome da li je ovo lažna ili stvarna pandemija. Ovo je puč, a on je ilegalna (kriminalna!) promjena društvenog ustrojstva, bez obzira na to da li su pritom korištene meke ili tvrde metode. Soft-puč je čak i smrtonosniji od onog vojno-tvrdog, jer je onaj meki do neprepoznatljivosti zamaskirao svoje lice, metode i namjere.
Slijedeći webinar je „Suverenitet“ u kojem ćemo pričati o suverenitetu tj što je to i da li je moguće biti suveren i ako jest kako se to ostvaruje. Naglasit ćemo i dio u kojem se suverenitet dotiče pravnog sistema i vidjeti razlike između ovih oblika. U ustavu piše “Republika Hrvatska je suverena….” Šta to znači? Krenimo nekom logikom. Republika Hrvatske ne može postojati, ako ne postoje “građani RH”. Dakle suverenitet proizlazi iz Naroda, jer RH jest narod zar ne? Da bi RH mogla biti suverena, narod mora biti suveren. Da ne petljam dalje, možda nije loše objasniti što mislim pod tim suveren. Suveren je onaj koji ovisi jedino i isključivo samo o sebi – samodostatan. Više na webinaru gdje ćemo zasigurno utvrditi da unutar iluzije ne postoji suverenitet i da je to samo obična izmišljotina isto kao i sve unutar sistema.
Čovjekova imovina u duhovnom smislu je samo njegova Duša i to je nešto što je zaista njegovo, tj neodvojivo od njega, on je to. Materijalni aspekt imovine o kojoj se danas uglavnom priča, razglaba i za nju živi je onaj koju je čovjek „stekao“ svojim radom, ili trgovački gledano ona koju je platio novcem, pravno, ona koju je naslijedio. Ovdje uglavnom govorimo o objektima(kućama, stanovima, poslovnim prostorima) ili pak o zemljištima različitih vrsta, navodnih namjena i veličina. Mada nije namjera tvrditi da je čovjek gospodar ikakvih objekata i zemljišta, a pogotovo ne vlasnik istih sa ovom temom u duhu temeljnih istina Zajednice Živih Ljudi treba biti oprezan.
Ipak danas vrijeme je promjena i najbolji trenutak da se nova paradigma počne primjenjivati u praksi. Situacija se mijenja u korist čovjeka makar to mnogi ne vidjeli, pa je samim time i vjetar u leđa i podrška snaga svjetla i istine na strani Čovjeka u ovom trenutku više nego li prije, pa je ovo, da ponovim, najbolji trenutak za primjenu znanja koje smo stekli posljednjih godina.
Naime, zagovornici smo da materijalna dobra pripadaju samo onom čovjeku koji ih koristi, baštini, koji ih posjeduje, te u tom smislu ikakvo gomilanje nekretnina u nasljednom smislu nije poželjno u ovom trenutku. Živi čovjek je čovjek duhovne prirode kojem materijalna dobra nisu dominantni prioritet, ali nećemo iti reći da su mu na zadnjem. Mnogi „živi ljudi“ na neke „svoje“ zemlje nisu kročili nogom godinama ali pak tvdre da su njihove. Neki iti ne znaju gdje su te i takve, ali ih to ne smeta da i dalje tvrde da one pripadaju njima.
Generalni stav Zajednice jest da čovjeku pripada ono što mu treba i što koristi i to neotuđivo, bilo da je riječ o kući, stanu, zemljištu, poslovnom prostoru, ili svemu tome skupa.
Kad sam rekao da ova materijalna dobra pripadaju čovjeku neotuđivo, onda sam pri tom mislio da mu ikada i u bilo kojim uvjetima ne mogu biti oduzeta. Osim ako se čovjek istima prestane koristiti, pravo je drugog čovjeka da se njima koristi za svoju dobrobit u maniri dobrog gospodara.
Nema ikakve kupovine zemalja ili kuća i sl. Kuće napuštene više od 5 godina trebalo bi iti zakonski dodijeliti nekome tko ih treba i tko će ih koristiti. Zemljišta koja nisu korištena također duže od recimo 10 godina može zauzeti kao posjednik tko god hoće. I to je prirodno pravo, po božanskoj namisli, koji i Jest stvorio Zemlju i Čovjeka za baštinika iste kao i svega što na Njoj Jeste.
Ali…
U trgovačkom sistemu komercijalno – financijske prirode temeljno je pitanje kao kreirati više „bogatstava“ (napumpati BDP) da bi bankari ili drugi lihvari (krvopije)mogli izdati mjenice ili neke druge nazovi „vrijednosne papire“ (čitaj kreirali novac) na teret te imovine. Stoga su ljudi gladni novca i trgovačkih banalija i bižuterije požurili registrirati „svoju imovinu“ koja će biti zalog novostvorenom dugu (čitaj kreditu, kreaciji novca) te su svoju imovinu legalizirali. Legalizirali su prvo sebe kao sudionika u trgovačkim procesima (registracija, rodni list), a zatim su legalizirali i imovinu kako bi imali ulog na kockarsko-trgovačkom stolu komercijalnih odnosa.
Imovina, u trenutku kada je legalizirana, postala je pravna stvar, predmet trgovačko-pravnog prometa, samim time i otuđiva a zavedena je u registre kralja kao vlasništvo pravne ili fizičke osobe koja je sudionik pravnog prometa.
Jednostavno zar ne…
Dakle imovina koja je legalizirana postaje otuđiva jer se nalazi u pravnom prometu. To potvrđuje i engleski pravni izraz „lienable“ što kad se rastavi znači mogućnost zaloga, dok je unlienable nemoguće založiti u nas prevedeno kao neotuđivo. Stoga svaka stvar u pravnom prometu je otuđiva za razliku od stvari koja nije u pravnom prometu, koja nema pravnu osobnost.
U prilog tome stavljam članak Ovršnog zakona RH:
Sredstva i predmet ovrhe i osiguranja; Članak 4.; (4) Predmet ovrhe ne mogu biti stvari izvan prometa, kao ni druge stvari za koje je to posebnim zakonom određeno
Dakle Objavom Slobode i Suvereniteta Živog Čovjeka i njezinim uručivanjem otvorila se mogućnost da živi čovjek napusti prostor trgovačko-pravnog sistema jer ima neotuđivo pravo slobodne Volje i na po svojoj prirodi svojstven Izbor.
“Opoziv vlasničkih ugovora;
Vlasništvo je Prirodi nepoznat pojam i ne postoji kao takvo. Priroda pripada svima, ali nikome posebno, te nitko ne može tvrditi da ima ikakvo vlasništvo nad nečim što je živo, a što je Zemlja i Sve na Zemlji. Vlasništvo, kao titula na pravo upravljanja komadom zemlje uz obveznu naknadu, uvedena je od strane „Božjeg agenta na Zemlji” (čitaj: institucija Pape) običnim izjavama i objavama, a koje su ovim dokumentom osporene. Ovim dokumentom proglašavamo sve zemljišne knjige nevažećima, pogotovo u dijelu u kojem su samoproglašeni agenti, zastupnici fiktivnog entiteta REPUBLIKA HRVATSKA-RH i svi ostali fiktivni entiteti koji iz toga proizlaze, zabilježili u zemljišne knjige (čitaj: registre) kao pravo vlasništva na svu zemlju, na teritoriju koji zovemo Republika Hrvatska, a koje proizlazi iz navodno dodijeljenog prava na svu Zemlju samoproglašenih zastupnika Boga, gospodara Zemlje. Živi ljudi ne priznaju ovakvu otimačinu, krađu i svojatanje Zemlje date Čovjeku na upravljanje i korištenje od Stvoritelja, kroz Dar Života i Bivanja na Zemlji. Stoga svi vlasnički listovi, posjedovni listovi i drugi certifikati koji zabranjuju ili ograničavaju uporabu zemlje, objavom ovog dokumenta postaju ništavni. Zemlja pripada onome koji je na njoj i koji je koristi na koristan i ispravan način. Korištenje ili imanje na zemlji u skladu je sa Prirodnim Pravom, za razliku od vlasništva, jer nad Životom vlast ne postoji, niti je tko može imati.
Vlasništvo, kao autorski rad ili djelo ili fikcija, moguća je jedino u svijetu koji nije živ, u svijetu fikcije, u svijetu odsutnosti, svijetu mrtvih, ali Stvoritelj Svega Vidljivog i Živog nije i neće ikada dati ikome vlasništvo nad Kreacijom. Sve izjave ili objave ikoga o tome da ima vlasništvo nad Zemljom, Prirodom, Čovjekom i nad Životom, te da im je to povjereno, najobičnije su izmišljotine, blasfemija i apsolutno su neprihvatljive, lažne i ništavne.
Svaki ugovor, zahtjev i/ili zapis, bez obzira da li je potpisan ili nije, a kojim se registracijom dozvoljava vlast fiktivnih entiteta nad bilo kojim Oblikom Života (Zemlja, Zrak, Voda, Flora, Fauna, Čovjek) ili nad rezultatima i plodovima rada i stvaralaštva Čovjeka, ovom je objavom odbačen. Dužnost je, na individualni zahtjev Čovjeka Živog, svaki zapis o vlasništvu iz registra u kojem se vode, izbrisati iz istog, kao i sve podatke koji se odnose na imovinu kojom gospodari i koristi Živi Čovjek.
Posebno ističemo da su raskinuti svi ugovori ili insinuacije na postojanje istih, kojim bilo tko tvrdi da ima prava na Tijelo Čovjekovo, organe, gene ili bilo što povezano s Tijelom Čovječjim, uključujući i truplo (pepeo pepelu, Priroda Prirodi). Također ističemo da su raskinuti svi ugovori ili insinuacije da itko ima ikakva prava nad Duhom Čovjekovim, Mislima, Energijom ili bilo čime drugim što je, kroz multidimenzionalnu Stvarnost, izravno povezano s njime. Nema ikome suglasnosti, privole ili ikakve dozvole za prisvajanje Stvarnosti i svi takvi ugovori Ovdje i Sada su prestali vrijediti.
Raskidani su i nevažećima proglašeni i svi ostali ugovori koji ovdje nisu izrijekom spomenuti, a regulirani su zakonima, aktima, pravilnicima propisima i drugim aktima unutar ustavnopravnog poretka RH ili bilo kojeg drugog poretka na Zemlji koji tvrdi da ima prava nad Živim Čovjekom.”….
Zajednica također obavještava svih da će ući fizički u posjed dijela Zemlje za koji se utvrdi da je napušten i da se ne koristi, jer Čovjek pripada Zemlji, Zemlja Čovjeku, a ne fiktivnoj osobi zvanoj vlasnik upisanoj u Zemljišne knjige. Zemlja je uvijek pripadala onome tko je na njoj i koji je/joj koristi. To je Prirodni zakon, veći od ikojeg zakona kojeg su donijele osobe ili korporacije. Pri tom, dajemo garancije pod materijalnom, krivičnom i moralnom odgovornošću da ćemo zemljište koristiti u maniri dobrog i pravednog gospodara, te da ćemo se pažnjom i ljubavi odnositi prema Majčici Zemlji. Također izjavljujemo da nećemo svojim djelovanjem onečišćavati zemlju, vodu i zrak, tj. barem u mnogoj mjeri manje o onoga kako se danas tretira zemlja i okoliš…….
Zajednica uzima za pravo da osnuje privatni sud zapisa/arhiva.
(djelovi Objave Slobode i Suvereniteta Živog Čovjeka)
Mnogi ljudi su već preuzeli odgovornost i prihvatili se biti Sukreatori ove Zajednice jasno izražavajući svoju Volju i Izbor izlaska iz iluzornog trgovačko-pravnog sistema.
Dakle, problem nastaje sa imovinom, jer je imovina vezana za račun (teret), ( (nije naše) osobno ime svim velikim slovima) koji se vodi kao vlasnik registrirane svojine. Činom legalizacije ista postaje. otuđiva i za nju je izdan zalog u obliku državnih obveznica bez vašeg znanja, jer vi više niste baštinik te svojine već vlasnik, što je unižavajuća i iluzorna trgovačko-pravna titula.
Stoga bi sve objekte trebalo de-legalizirati i eventualno upisati u arhiv; pismohranu Živog Čovjeka, nastavno, u istu pismohranu koja već postoji za Žive Ljude, zatim automobile kao pokretnu svojinu, a isto to bi trebalo napraviti i za objekte i zemljišta.
Automobili se odjave, a isto to bi trebalo napraviti i sa objektima i sa zemljištima.
Kako?
Ima više ideja kako to napraviti :
Moguće bi bilo sklopiti kupoprodajni ili darovni ugovor između vlasnika i kupca ( u ovom slučaju živog čovjeka) koji osim imena nema, niti OIB, niti prebivalište. Ovakav ugovor koji nije sklopljen između pravnih osoba vrijedi kao i bilo koji drugi ugovor svjesno i vlastitom rukom potpisan. Ovakav ugovor možete potpisati (preporučeno) sa trojicom svjedoka koji imaju OIB i prebivalište, a čiji će potpis javni bilježnik ovjeriti, za razliku od potpisa kupca. U ugovoru je bitno naglasiti da kupac (živi čovjek) ne kupuje vlasništva jer njega ikakva pravna titula ne zanima već kupuje isključivo objekt/zemljište. Također u ugovoru se ne mora navesti niti kupoprodajna cijena jer ona može biti poslovna tajna, već se posebnim člankom utvrđuje da su svi dogovoreni uvjeti ispunjeni!
Isto je moguće i darovnim ugovorom, ili možda pozajmicom ili kreditom u kojoj je zajmodavac ili kreditor živi čovjek.
Ovakav ugovor ili čisti sporazum se zatim zajedno sa zahtjevom za brisanje iz državnog registra uputi na nadležni sud u kojem je registirana otuđena nekretnina.
Kupac objekta/zemljišta neće tražiti upis u zemljišne knjige, jer sve i da ga traži sud ne može udovoljiti njegovu zahtjevu, obzirom da isti nema osobnu iskaznicu i nije u pravnom prometu, ali će tražiti da se u vlasničkom listu upiše postojanje ugovora o kupnji ili nekog drugog zakonitog dokumenta koji potvrđuje promjenu podataka upisanih na vlasnički list (nešto tipa zabilježbe ili teret)
Obzirom da će sud vjerojatno donijeti neko solomunkso rješenje ili u potpunosti ignorirati/odbiti zahtjev bilo bi dobro da i prijašnji vlasnik uputi zahtjev za brisanje njegovog imena sa vlasničkog lista u kojem će prikačiti kopiju ugovora u kojem jasno stoji da on više nije vlasnik dotične nekretnine već ju je prodao Živom Čovjeku. Nigdje u ijednom zakonu ne piše da se objekt ne može prodati nekome tko nije u pravnom prometu.
Ugovor nije potrebno nositi na poreznu upravu, jer nije napravljen ikakav pravni promet obzirom da nije kupljeno pravo vlasništva pa nema niti prenosa istog.
Ukoliko sud odbije taj zahtjev što je vrlo vjerojatno trebalo bi se na njega žaliti i ići na sud više instance, o čemu možemo govoriti kasnije.
Živi čovjek, a bilo bi dobro da se ne predstavlja kupcem jer je to pravna kategorija trebao bi tražiti ispis nekretnine iz zemljišnih knjiga jer je ona sada van pravnog prometa, kroz nekakav nazovimo ga „Zahtjev za delegalizacijom“.
Sva ova papirologija donosi određenu pravnu pomutnju u redove ustavno-pravne birokracije jer ljudi u ulogama birokrata nisu navikli da išta osim pravnih i fizičkih osoba postoji i u čudu će vas gledati svakim zahtjevom kojeg podnesete. Ali navikavajte se na to.
Nakon ove papirologije koja i nije toliko velika, a za koju ćemo napraviti nekakve ogledne primjerke, potrebno je obavjestiti Grad/Općinu o novom pravnom statusu objekta ili zemljišta, skinuti sa kuće kućni broj i vratiti ga Gradu/Općini.
Nakon toga bilo bi dobro u potpunosti maknuti poštanski sandučić ili ga skinuti sa zida kuće i staviti na zasebno odvojeno postolje i na njemu napisati velikim slovima
„Živi Čovjek taj i taj
Samo u svrhu dopisivanja,
ne prihvaćam ikakve
službene dokumente“
Na određenu ploču napisti opet jasno vidljivo:
Objekt je svojina živog čovjeka
te nije dozvoljen ulaz osobama u
ikakvom službenom kapacitetu,
već isključivo živim ljudima.
Ovo se isto može napisti i na vratima stana ili poslovnog prostora dok se sve druge oznake trebaju ukloniti. Na zemljište samo postaviti tablu ili nešto slično tome.
Ovakvim upisom imovina stječe eksteritorijalni status i ne bi čak bilo loše na ulaz vrata ili zemljišta izvjesiti bijelu zastavu. Eksteritorijalnost proizlazi iz brisanja imovine iz registra (papira) RH čime njena nadležnost nestaje.
Upis objekta/nekretnine u pismohranu živih ljudi moguć je samo onima koji su Sukreatori Zajednice tj. koji su se proglasili Živim Ljudima. Ako to niste napravili prvo to je priroitetno. Oni koji jesu a žele upisati svojinu u registar pismohranu neka zahtjev pošalju na info@zivicovjek.org gdje će im biti objašnjena procedura i kada će dobiti i QR code koji evidentira pismohranu svojine Živog Čovjeka.
Najvažnije: Ovo iznad nije pravni savjet. Svaki Živi Čovjek koji želi delegelizirati svoju imovinu radi sve isključivo na vlastitu odgovornost
Upozorenje: Ako se niste spremni nositi sa navalom i pritiskom uvijek novaca gladnih gradova i općina i njima pripadajućih komunalnih poduzeća, (državu nećemo iti spominjati) možda je bolje da ne ulazite u ove procedure. Ako pak jeste i spremni ste živjeti punim plućima u ovoj igrici imate našu potpunu podršku u svakom smislu.
Jutros sam dobio od svojih prijatelja jubilarni 10. isti video. Hvala prijateljima. Na tom videu doktor sa svim mogućim titulama i zvanjima objašnjava pandemonijsku situacija da je svakom jasno i bistro o čemu se u njoj radi. Ukratko jedna velika laž i namještaljka. U ovih nešto više od mjesec dana pogledao sam i pročitao više stotina videa i tekstova koji logičnim dječjim jezikom objašnjavaju i zaključuju da korona virusa uopće nema, da ne postoji. Ako i postoji on je prilično bezopasan, jer je smrtnost od istog vrlo mala, manja od stotina drugih bolesti prisutnih danas. Jasno je da su i brojke iako vrlo male i kao takve prenapuhane jer se, recimo u SAD-u svaka smrt u kojoj je netko testiran pozitivno na COVID pripisana istom. Utvrđeno je da službeni broj umrlih ne prelazi godišnju stopu u Italiji je čak i manja od prosjeka. Utvrđeno je da je program nabavke respiratora obično pranje love jer po svemu sudeći respiratori više štete nego li pomažu u ovakvim slučajevima. Utvrđeno je da je SZO, autoritet na medicinskom polju, korumpirana organizacija financirana privatnim novcem, stoga vođena i privatnim interesima. Utvrđeno je da Gates zaklada skupa sa Rockfeller zakladom koje su u rodbinskim odnosima, zatim manje poznata, ali izrazito važna i moćna Wellcome zaklada financirale SZO u ogromnim iznosima. Iste su fondacije financirale istraživanje ljudskog genoma, mapiranje ljudskog mozga, promicali sveopću vakcinaciju kroz GAVI alijansu, čipiranje kroz program ID2020, a ujedno su i vlasnici najvećih svjetskih farmaceutskih kuća. Naučili smo i da je ovo orkestrirana i planirana situacija, jer su mnogi kao npr. Dr. Antony Faucci zatim Bill Gates govorili u prošlosti da je samo pitanje dana kada će nas neka pandemija pogoditi (vidoviti su) pa su čak i radili simulacije. Zadnja je bila u 10/2019 kad su simulirali pandemiju baš korona virusa. Ma daj!
Treba li više podataka od ovih da i se vidjelo da je ovo orkestrirana pandemija.
Mnogi su preko noći postali digitalni ratnici, novinari istraživači koji znaju zbrojiti dva i dva i izvesti logičan i istinit zaključak iz prezentiranih informacija. Potraga za informacijama koje potvrđuju da nešto debelo smrdi u službenoj priči raste iz dana u dan, jer će te informacije dokazati da je sve ovo velika laž i istina će izaći na vidjelo, a mi ćemo biti slobodni.
Hmmm, moram vas malo razočarati!
Isitna neće izaći na vidjelo jer je istina na vidjelu oduvijek. Nije pitanje istine već onog tko je želi vidjeti. Koliki je broj ljudi kojima možete istinu staviti pred oči, ali je oni neće vidjeti. Ne samo to koliko je onih koji kad im ukažete na istinu ne žele niti gledati i kažu vam da ih ne zamarate sa teorijama zavjere. Ja ih imam u svojoj kući i nikoga već godinama nisam u ništa uvjerio, niti ću, odustao sam.
Sistem istina nikada nije ni zanimala. Svjedočio sam u zadnjih 10 godina mnogim slučajevima kad sistemu ili agentima uputite logičan na razumu temeljen zahtjev ili pitanje koje nije u skladu sa njihovim kodom. Prvo uopće ne odgovore ili odgovore nešto što nema veze sa onim što ste pitali. Ako ih pitate u lice, onda šute ili kažu da samo rade svoj posao, da se ništa drugo njih ne tiče.
Mislite da će se netko iz vlade osvrnuti na ove bezbrojne dokaze i reći : „Stvarno ljudi ovo je nečuveno.” Teško, jer su kroz rigoroznu selekciju iz vlade izbacivani svi oni na koje se sumnja da im je ostalo i zrnce morala i zdrave duše i duha, ili su takvi sami napustili istu.
Možda se pitate ima li poštenih ljudi? Kako to nitko ne vidi ili neće da vidi? Pa da vam kažem – poštenih ima puno, ali ljudi nema.
Dok pišem dobivam mail od jedne žive djevojke/žene koja kaže da se osjeća izolirano i usamljeno da je nitko ne razumije među obitelji i da je ovaj događaj potaknuo da još dublje promišlja o stvarnosti i da komentiram ako želim, kao da je znala i prije da se pripremam na to.
Lažna pandemija je odlična prilika da se vidi koliko je laž duboka i koliko su ljudi nesvjesni ičega što se događa. U ovim trenucima se zaista može mnogo toga naučiti, ali ne i sve. Ali s druge strane najbolji je stav pa vlastitom iskustvu: „Lažna pandemija, e pa šta?” Treba li radi toga bjesniti, pjeniti na sistem, poslušnike, izaći na ulicu, trubiti u megafone, bacati kamenja na policiju? Nikako ne! Ako vam te ideje dolaze kao jedine moguće to je samo jedan dokaz da ste u početnoj fazi buđenja kad se javlja bijes jer shvaćate da vas se laže i vara pa to želite ispraviti. Laž i prevara su toliko duboki da je ova pandemonija samo običan pijun u šahovskoj igri prevare i ona se ne može ispraviti ikakvom akcijom ili peticijom, maršom ili prosvjedom. Laž doseže do sami korijena našeg bića i tek u momentu shvaćanja da si i sam lažan, pravo buđenje je započelo. Protiv koga pokrenuti bunt tada!
Nažalost, naši najbliži, roditelji, djeca, partneri, rodbina nisu ljudi već mašine i kako to prihvatiti! Pa i sami smo mašine, i ja i ti, zar zaista mislimo da ako smo shvatili da je korona virus lažna operacija odjednom postali budni i istina nam je jasna. Niti blizu! Ne dozvolite da vas privuče samoljublje i ideja da smo odjednom pametniji od onih koji ništa ne vide i ne razumiju, niti žele. Možda smo manje mašine nego oni, širih smo shvaćanja i bolje vidimo, ali to nikome ne daje ikakva prava….
Ljubav je energija koja daje odgovore na svaku nedoumicu. Usamljenost i izolacija su emocije prouzrokovane idejom da moramo biti u društvu nekoga ili da moramo biti prihvaćeni i mora nas se razumjeti. Nije istina! Ne mora nas nitko prihvatiti niti razumjeti, to je pitanje slobodne volje ikoliko god želite da se vaša slobodna volja poštuje toliko i poštujte volju onih koji ne žele znati išta i ičemu. Ali takvi će ljudi kršiti vašu volju jer ne znaju ništa, nametat će vam službene gluposti kojih se morate pridržavati zbog debilnih razloga! I to je istina! Može li čovjek biti miran u vezi toga?
Može! Kako? Nemam pojma, ali može!
Na ovim se stranicama u prošlosti uglavnom pisalo o povezanosti duha sa pravnim sistemom tj. Kako je pravni sistem kroz vladavinu ugovora i trgovine ukrao ljudsku dušu. Ukrao – ne doslovno. Ako niste još to shvatili probajte pogledati pandemiju iz pravne perspektive. Pandemija je pravno stanje kojeg proglašava ministar u svakoj državi na preporuku SZO kao krovne medicinske organizacije. Pandemija je ko fol stanje kad se država brine za ljudsko zdravlje, ali nema to veze s time… Dakle, SZO je proglasila pandemiju, Beroš također, i ona je nastupila kao pravno stanje. Možete se sad pitati zašto se proglašava pandemija kad ona u stvarnosti ne postoji. Nikad itko nije rekao da pravni sistem ima veze sa stvarnošću, dapače. Ovakvo pravno stanje koje je obavezno za sve pravne osobe (osobe sa pravnom osobnošću) je naručeno od određenih interesnih skupina kojima je bitno da se u sistem proguraju pravila koja se do tada nisu mogla progurati ili je njihovo guranje koštalo mnogo para. Treba platiti svaku dignutu ruku. U kriznim situacija uz pritisak medija, uplašene javnosti i lobističkih bukača, a radi zaštite života (ko fol), zaštite imovine (ko fol) i zakoni prolaze leva, leva. I oni koji sa pandemijom imaju veze, ali i oni koji nemaju. Stoga svatko tko govori i piše, buni se ili protestira iz pozicije zabrinutog građanina i fizičke osobe nema pravo to raditi i sistem će ga u tome spriječiti. Opet pitanje kako je to pravedno, istiniti, moralno? Protupitanje. Kakve veze pravni sistem ima sa moralom, istinom, pravdom? PA NIKAKVE! Dakle ljudi prestanite zbrajati kruške i jabuke, govoriti o istini i stvarnosti, a pritom očima uprtima u sistem koji je prevara od početka do kraja.
Prije neki dan dopisivao sam se sa prijateljicom na fejsu koja kaže da je izišla iz sistema i poslala je MUP-u obavijest o smrti fizičkih osoba i traži od istog da izdaju smrtne listove. Izrazio sam malu skepsu da će dotični išta od toga napraviti, ali je prijateljica bila srčano sigurna da oni to moraju, a ako ne naprave da će ona ići tamo fizički i tražiti to od njih, stalno ističući da je ona suverena majka i žena. Divim se ovim srčanim ženama, ako nas itko isčupa iz govana to će biti one. Međutim suverena majka i žena ne treba ikakvu potvrdu od sistema i to zna i ona, ali je opet nekako traži i treba. To nije sloboda, dokle god postoji ijedna stara ideja u našim umovima, o moranju i trebanju.
Sve je prevara, e pa šta!
Mir je pokazatelj da vas se igra ne tiče jer nemate šta dobiti niti izgubiti. Sve što možete izgubiti ionako je laž, a nemate što dobiti jer ste već sve imate. Ili jednostavnije rečeno tko je spreman sve izgubiti samo tada može dobiti sve, kako je rekao veliki mislilac današnjeg vremena Aleksandar Vučić, da se malo našalim za kraj.
„Mi smo skloniji tome da vidimo ono u što vjerujemo nego da vjerujemo u ono što vidimo.“
Ovo je izjava jednog umjetnika-heretika (kabaretiste), koji je u jednom trenutku shvatio, da je u životu važnije biti iskren prema sebi (svojim očima), nego sam sebe lagati, ulizivajući se društvenoj okolini.
Biti i ostati zdrav je tema svih tema ovih posljednjih tjedana. Za zdravlje je odgovoran imunski sistem pojedinca. Taj podsvjesni, inteligentni sistem obrane organizma se bazira na snazi i ravnoteži elektro-magnetskog sistema pojedinca. Kako harmonizirati i ojačati taj sistem je ključna karika u procesu ozdravljenja ili ne-razboljevanja. Kako osnažiti i zaštititi naš imunski sistem u vrijeme prisilnog kućnog pritvora“, je osnovna poruka ovog teksta.
Veza bioenergetike i službene medicine je odraz odnosa kvantne filozofije i politike. Kvantna filozofija je trn u oku vladajuće ideologije romantike, jer ona predpostavlja postavljenje potpuno novog fundamenta za objašnjenje individue i svijeta oko njega. Pravi mali verbalni rat, koji možemo pratiti po komentarima pretežno alternativnih kolumni na interentu, je jedna od borbi za prevlast ta dva nazora (oni pažljiviji će uvijek primjetiti sveprisutnost otrovnih komentara profesnionalnih provokatora u tim debatama, nebili fragmentirali grupu istomišljenika). Na jednoj strani imamo zajednicu pojedinaca kojoj je jedini cilj miran suživot velike porodice čovječanstva sa ostalim bićima na zemlji i samoj zemlji kao svjesnom biću. Na drugoj strani imamo zajednicu osoba kojoj je jedini interes rat za dominacijom i ekploatacijom svega postojećeg. Ta zajednica, koju predvode čarobnjaci romantike, stvorila je sve umjetne ideologije i sisteme zablude (od religije, politike, znanosti, ekonomije, sistema financija, nacionalizme, rasizme…), nebi li nas odvojila od nas samih i prirodnog svijeta oko nas.
Živjeti kao živi čovjek, kao dio porodice svih živih ljudi, nije postignuće poput nirvane, već konstantan svjestan napor ka distanciranje sebe od inercije osobe. Za to je neophodno redovito aktualizirati vlastitu definiciju osobe, koja se uvijek blago mijenja sa obzirom na aktualnu situaciju. Dovoljan je samo trenutak nepažnje pa da uhvatimo sebe kako „financiramo“ sistem romantike. Taman kad pomisliš da si pojam osobe zaokružio, on izmakne iz opsade u sljedećem naletu inicirane globalne panike. Što jedan živi čovjek može naučiti iz aktualne situacije, koja je toliko apsurdna da nipošto ne može biti posljedica slučaja ili spontaniteta? Strategija širenje pandemije straha je temeljna vibracija koja zagađuje naš individualni energetski sistem, baca ga iz ravnoteže, udaljava od trezvenosti i direktno oslabljuje imunski sistem. Dakle, ostani trezven pod svaku cijenu, iako opijati romantike napadaju sa svih strana.
Koje opcije ima jedan prosječni kućni pritvorenik u aktualnoj situaciji? Prva i najlakša je prepustiti se medijskoj propagandi straha, vjerovati bez sumlje i preispitivanja, biti poslušan, sjediti na sofi ispred televizije i potpuno se isključiti. Nije čak pritom ni potrebno gledati filmove o super-herojima, koji se (nad)ljudskim naporima trude da spase svijet-čovječanstvo. Svi mi sada spašavamo svijet ostajući kod kuće i odustajanjem od druženja. Manjak fizičkih kontakata i sportskih aktivnosti se zamjenjuje nasiljem unutar četiri zida. Kamo će biti sprovedena sva ta energija frustriranih pritvorenika? Što nam još spremaju naši dobrotvori u bliskoj budućnosti? Ipak ovo je divan trenutak da osjetimo kako se osjećaju sve one milijarde domaćih životinja koje cijeli svoj život provode u pritvoru „kokošinjca“.
Ukoliko se tješimo da „spašavamo svijet ne radeći ništa“, grdno se varamo. Sjedenje na sofi ispred televizije znači podržavanje i podupiranje agende straha, koja nam se servira. Ako se hranimo informacijama straha, mi sa vremenom postajemo strah. Taj strah ili opće stanje svijesti tokom izvanrednog stanja, spriječava nas da trezveno promatramo i donosimo samostalne odluke. Kad smo zadnji put donijeli neku smostalnu odluku, osim one da otrčimo u prodavaonicu jer je stigla nova pošiljka toaletnog papira? Ukoliko svoju pažnju ne odvojimo od manipulativnog kolektivnog fokusa, nećemo biti u stanju fokusirati se na naš individualni svijet. Bez njega nismo u mogućnosti „sanjati“ drugačiju stvarnost, pa smo prinuđeni da budemo direktni saučesnici u ovom globalnom projektu ili nesvjesni agenti aktualne agende. Naravno da je prva opcija lakša, ali je ona za „aspriranta živog čovjeka“ neprihvatljiva. Upravo je apstinencija od utjecaja mainstream medija i treniranje fokusirane pažnje na naš unutrašnji svijet, ono najprikladnije što u ovom trenutku možemo učiniti. Isključivanje televizije je uvijek prvi korak. Fokusacija na vlastito tijelo i disanje drugi. Treći je istrajno uživanje u drugom. Paradoksalna je činjenica, da nam je upravo dok smo sami, najteže održati disciplinu fokusacije. Nema onog kontrolnog oka okoline, koje bi nas prisililo da ne posegnemo za pametnim telefonom svakim par minuta, ustanemo se da nešto prigrizemo bez osjećaja gladi ili odemo izprazniti već ionako prazan mjehur. Moderna tehnologija nam se, i prije fizičkih implantata, doslovno uvukla pod kožu. Fascinirani njenom neodoljivošću, nismo ni primjetili da smo u međuvremenu potpuno izgubili moć fokusacije pažnje. Neka čudna nestrpljivost nas stalno tjera da konzumiramo neku još slađu medijsku poslasticu, koja u bespuću interneta, čeka da bude požderana kao „trojanski virus“.
Svi znamo za viruse i vjerujemo u njihovo postojanje, iako ih nitko od većine nas (koji nema dostup do elektronskih mikroskopa) nikada nije vidio. Mi vjerujemo u njih, jer su nam tako rekli oni kojima vjerujemo da imaju nepogrešivo znanje. U prošlim vremenima su ljudi vjerovali da je zemlja ravna ploča, jer je tako propagirala crkvena ideologija. Danas vjerujemo da je zemlja kugla, jer tako propagira znanstvena ideologija. (Tko je do danas imao prilike i čast da se sam uvjeri u činjenicu male spljoštenosti kuglaste zemlje?) Upravo znanost je danas izaslanstvo objektivne istine (Boga) na zemlji i na nju ima ekskluzivno pravo. Svatko tko to pravo danas ospori je heretik i biva ekskomuniciran iz društva, čak i sami znanstvenici-nevjernici, koji posumljaju u znanstvenu dogmu. Je li se stvarno išta promjenilo u psihi prosječnog čovjeka od tmine srednjeg vijeka, preko renesanse i prosvjetiteljtva do danas? Definitivno nije, jer mi i dalje više vjerujemo u ono što nam se kaže, nego u ono što vidimo vlastitim očima. Što će nam vlastite oči kad imamo tuđu vjeru? Naš sistem percepcije je više zasnovan na uvezenoj vjerskoj ideologiji, nego na našem autentičnom fenomenu opažanja. Nitko se dosad nije uvjerio u istitinost religioznih dogmi niti u istinitost onih znanstvenih. Promjenio se samo objekt naše vjere, trik iluzije je ostao isti. Danas Bog više nije svemogući, mudri, stari muškarac koji obitava na nebu, već znanstvena dogma (dogovorena objektivna teorija istine od strane (od Jezuita) priznatih koruptnih znanstvenika).
Čarobnjaci romantike (think-tanks) i njihove političke sluge su nas opet preveslali! Prvo su testirali teren sa svinjskom i ptičjom gripom, prikupljali podatke, analizirali što funkcionira a što ne i poboljšavali strategiju. Brzina i drastičnost sa kojom su vlade svijeta reagirale na upute WHO-a, pokazala je zaprepašćujući nivo poslušnosti u NWO-u. Mora se priznati da je projekt „Covid-19“ isplaniran i odrađen za svaku pohvalu. Alternativni mediji su uglavnom nespremno dočekali ofenzivu kartela političara i medija. Ovaj put napadnuti sa svih strana, oni su doslovno ostali bez teksta. Zato je i nastanak i razvoj strategija pokreta otpora protiv ove diktature jednoumlja trenutno u tako velikom zaostatku. Iako „žuti prsluci“ vjerovatno i dalje prosvjeduju, usprkos fake izvanrednom stanju, nitko o tome ništa neće čuti u službenim vjestima. Naši „iskreni mediji“ neće objaviti vjest o nasilju policije nad prosvjednicima, osim ako se to nije dogodilo na tlu Rusije ili se bukvalno izlažiralo. Dobrodošli u novo doba sa maskom zakamufliranog fašizma! Vjera u spas od strane Boga znanosti i religije nas ni ovaj put neće spasiti, kao što to nije bio slučaj nikada u povijesti čovječanstva. Oživi i preživi živi čovječe!
“PRISEŽEM da ću dužnost člana Vlade savjesno i časno obnašati, poštivati Ustav, zakone i pravni poredak, te se zalagati za svekoliki napredak Republike Hrvatske”.
To je prisega koju daju ministri, a i prvi ministar prilikom zaprimanja dužnosti. Mada ja ne vjerujem u pravni sustav uvijek je lijepo pobijediti protivnika njegovim vlastitim oružjem. U ovom momentu u RH ne stoluje vladavina prava, niti ustavno pravni poredak, jer je Vlada a valjda uz potporu Predsjednika to tako odlučila.
Od prvog momenta mi je nešto smrdilo u ovoj pravnoj konstelaciji, ali nisam znao što. Razlog je zapravo bio u tome jer sam ja mislio da ja RH donijela odluku o izvanrednom stanju (pretpostavio, jer ne gledam TV i ne slušam radio), a zapravo ta odluka nije ikad donesena.
Pa kojom pravnom regulativom Vlada pokriva gotovo kompletno zatvaranje države u ekonomskom, edukacijskom, prometnom i drugim smislovima? Kako opravdava ograničenja kretanja i policiju na cesti od 0-24 a da nije donijela izvanredno stanje? Na stranu o priči koliko je stvarna opasnost od virusa, ali ako si već zatvorio granice u potpunosti, sav promet, suspendirao sva događanja, nije li to zapravo definicija izvanrednog stanja?
U biti jest!
Koliko god netko želi žonglirati pravnim žargonom i uvijati i rastezati pravnu (ne)stvarnost tvrdeći da se nalazimo u nekakvoj izvanrednoj situaciji, slika je u potpunosti jasna. Dakle izlazak policije na ulice, suspendiranje i nemogućnost rada, zatvaranje škola i drastično ograničenje kretanja je ILEGALNO. Čestitam gospodi političarima, uspješno su uspjeli pogaziti svoju zakletvu i suspendirati Ustavno- Pravni poredak.
Živi čovjek je i onako izvan pravnog prometa, ali mu se sada pridružila cijala nacija (ne)svjesnih građana koji su također izvan pravnog sistema, jer nema regulative koja opravdava ovakvo stanje. Stoga JASNO JE DA SE VAN SISTEMA I TE KAKO MOŽE ŽIVJETI. To je stvarnost.
Zašto je problem donijeti izvanredno stanje? Nemam nikakve izvore, duboka grla ili kave insajdere koji bi mi mogli baciti mig u kojem pravcu da pucam, pa ću pucati ovako iz vlastitog poimanja. Znate da RH nije proglasila ratno stanje niti za vrijeme „Rata“ (91-95). Iako je rat i te kako bio prisutan, pravno on nije postojao, jer ga nitko službeno nije proglasio. Stoga smo i mi i srbi ilegalno pucali jedni na druge. Ali metak ne zna razliku između legalnog i nelegalnog. Ako padne na pravo mjesto ubija.
Prilikom proglašavanja izvanrednog stanja, ratnog stanja, ili pandemije, mjere su uvijek iste samo što upravljanje državom uzima drugačiji krizni stožer. Prilikom ratnog stanja vlast uzima vojska, prilikom elementarne nepogode pretpostavljam civilna zaštita, prilikom pandemije medicinska struka, što je nebitno, ali je bitno da se suspendiraju zakoni (ne i ustav), te da organizam prelazi u obrambeni modalitet rada, bez rasipanja energije na trivijalnosti. Sve su snage fokusirane na obranu.
Obzirom da ljudi više ne rade i ograničeno im je kretanje država je dužna osigurati im hranu, i druge neophodne za život potrepštine. Također svi ugovori zbog instituta više sile prestaju važiti.
To je možda prekrupan korak za Vladu RH je nema ni novca niti želje, volje, a bogami i hrabrosti proglasiti izvanredno stanje, pa je lakše raditi ovako NELEGALNO. Dok nitko ništa ne pita dobro je, građani su i tako zabavljeni korona virusom i pjevanjem domoljubnih pjesama, a pravnici i sudci odavno kupljeni i prodani.
Ali to je sve i u redu jer pravni sustav u stvarnosti ne postoji sve je stvar dogovora, a evo ljudi su se u ovom trenutku dogovorili da je život unutar zaraženog pravnog poretka ne samo moguć već i realnost.
Harald Kautz-Vella trebao bi biti gost na IV konvenciji živih ljudi ako se ista održi zbog svima nam već znanih problema. Međutim to nas nije spriječilo da uspostavimo kontakt s njime i ranije te poslušamo što pametnog ima Harald za kazati, a on je već i planetarno poznat po svojem znanju i temama.
Iz nekog razloga Zajednica živih ljudi dolazi u kontakt sa ljudima i znanjem ovog profila te je to nekakav pokazatelj da bi trebali usvojiti znanje koje već neki ljudi imaju, a Harald je svakako jedan od njih.
Razgovor je vođen na engleskom jeziku, točnije hrvatsko-engleskom i njemačko-engleskom s time da je Haraldov mnogo bolji od mojeg.
Obzirom da ima ljudi koji ne razumiju engleski ukratko ću napisati što je Harald rekao o korona virusu i događajima vezanim za njega.
Naime korona virus je obični virus iz porodice gripe i ni po čemu nije opasan niti je ubitačniji od običnog virusa gripe. Međutim izgleda da je ovaj virus unaprijeđen tehnološki i da ima funkcije i programe kakve obični virus nema. Harald to naziva oružani virus. Navodno ima neke sekvence virusa side, ali to su sve informacije koje su trenutno nedostupne jer se u biti jako malo znao o ovome.
Nadalje postoji sličnost simptoma korona virusa i izloženosti tijela frekvenciji od 60 GHZ kada se takva veže za kisik u tijelu i počne ga vrtložiti na neki način čime osoba doslovno umire zbog gušenja tj. nemogućnosti disanja jer krv ne može absorbirati takav kisik. Takvi su slučajevi viđeni u Kini kad bi se ljudi jednostavno izvrnuli na ulici, a ne može se ikako dokazati da li je izloženost virusu ili radijaciji ultra-visoke frekvencije uzrok tome.
Stoga postoji sumnja da je ova pandemija vezana za 5G mrežu što je također u ovom trenutku ne dokazivo.
Načini liječenja su detoksikacija tijela sa MMS-om ili sa Nano – česticama bakra, ima još drugih alternativnih metoda i sve se mogu naći na internetu.
Iako mnogi misle da je u nekim zemljama zabranjena 5G mreža Harald to opovrgava kazavši da jeste zabranjena u nekim zemljama za civilne svrhe, ali mreža ide bez ikakvih problema za vojne, policijske, i druge komercijalno-službene svrhe. Tako da priča mnogih o tome kako je 5G mreža zaustavljena ne drži vodu.
Harald još dodaje da postoji i mogućnost da je korona virus pokrovna priča ili veo iz kojeg se zapravo krije krah bankarsko-monetarnog sistema te potpuno ukidanje novca bez pokrića što je opet u domeni špekulacija jer ikakve informacije službeno o tome ne postoje, ali da pandemija nije idealna priča za potpuni prevrat ekonomskog sistema jest. Ovo bi moglo donijeti mnogo dobrog ljudima, ali otom potom. Nadalje Harald govori kako je potrebno ne paničariti, ali se i informirati te preuzeti odgovornost u svoje ruke, nikako dati drugima da odlučuju umjesto vas, što je vrlo bitna stavka kako se agonija čovječanstva ne bi dalje produžavala.
Oprostili smo se srdačno uz dogovor da se nađemo opet.
Nastavljamo dalje avanturama iz Beograda u drugom djelu predstavljanja živog čovjeka u Beogradu. Kad god sam bio u Bg nikada nije bilo ikakvih problema jer nije ikad bilo ikakvih animoziteta iti zbog nacionalnosti jezika, religije ili kakvih drugih iluzornih bitnosti. Ali ovom turom umalo je do istog došlo,jer uzavrela srca ili usijani umovi žele dokazati po svaku cijenu da su u pravu ili da znaju više, pa to može kreirati kakvu barijeru ili sukob. U svakom slučaju do eskalacije nije došlo i novi rat između tzv. „hrvata“ i tzv. „srba“ nije se dogodio.
Više se i ne sjećam što sam sve govorio, ali koliko god ovo predavanje bilo dugačko obzirom da je potpuno nova paradigma i potrebno je vremena da ona u svijesti i umu čovjeka zaživi imam osjećaj da je uvijek malo. Da se moglo reći i više i jasnije. Stoga se nadam da ću možda opet doći u Beograd jer izgledno postoji publika za ovakve teme. Već dugo se proteže i priča o eventualnom gostovanju na balkan info, ali se to nikako neda realizirati. Uglavnom, uživao sam u Beogradu jer on po mentalitetu i nije mnogo različit od Splita. Zahvala svima koji su sudjelovali u organizaciji i pomogli da se ovo predstavljanje desi.
Kakve veze ima pemostitelj svijetova sa biti slobodnim čovjekom?
Biti slobodnim čovjekom plemeniti je cilj. Jednostavno rečeno, ali kako izgleda slobodan Čovjek u nečijem svakodnevnom životu?
Nema primjera, nema razvoja
Valjda je to razlog zašto je na ovoj web stranici slobodnog čovjeka citirano toliko nadahnjujućih ljudi? Mnogi nadahnjujući ljudi više ne žive među nama. Podsjeća me kako me u prošlosti izazivao moj vodič kad je rekao; “Svi veliki ljudi su otišli, sada je na vama red! Ali što ovo traži od mene?
Ne možete riješiti problem na istoj razini koju je stvorio, rekao je Einstein
Zbog ovog citata postavljam dva pitanja.
Za rješavanje bilo čega moram vidjeti u čemu je problem?
I moram ispitivati na kojoj je razini problem stvoren tako da znam do koje razine moram doći da bih uopće išta riješilo?
Koji je problem današnje stvarnosti?
Na ovo pitanje nije moguće odgovoriti u nekoliko rečenica. To zaslužuje više dijaloga i pažljivih formulacija, ali zarad ovog pisanja sažimam ono do čega sam došla svojim istraživanjem, životnim iskustvom i procjenama.
Da dodam, živimo u stvarnosti koja se raspada. Čovječanstvo je razdvojeno više nego ikad prije, a kontakt među ljudima više ne postoji ili je plitak. Povrh svega toga vidim da je većina ljudi izgubila vezu s prirodom i uvjetovana je da se boji sunčeve svjetlosti. Umjesto toga, ljudi su razvili bližu vezu sa umjetnim digitalnim signalom koji dolazi sa svjetske mreže, nego kontakt sa vlastitim tijelom, umom i osjećajima.
Trend kojem svjedočim je da su mnogi mladi u dobnoj kategoriji između 3 i 35 godina usisani u svoje pametne telefone i video igre, a mnogi stariji od 35 godina provode malo slobodnog vremena koje imaju gledajući televiziju. Kad ljudi smatraju sebe istraživačima svijesti, onda racionaliziraju bilo koji komentar da gledaju samo nevine programe poput sportskih ili dokumentarnih filmova o prirodi.
Tko još može tvrditi da on ili ona gospodari nad vlastitim umom, emocijama i postupcima? Što odlučuje; vi ili elektronički uređaj? Tko se usuđuje biti nemilosrdno iskren u vezi ovog?
Što znam o instaliranim tehnologijama na našim digitalnim elektroničkim uređajima?
Ono čega se uvijek pitam je koliko ljudi zapravo zna o instaliranoj tehnologiji u svim tim elektroničkim uređajima koji nas danas okružuju? Govorim o tehnologiji kojoj je jedina svrha učiniti svakog čovjeka digitalnim ovisnikom na način da Čovjek može biti daljinski upravljan da služi sustavu dominacije i kontrole? Stvarnost ili znanstvena fantastika ili je stvarnost čak i čudnija od fantazije?
Gdje mogu pronaći stvarne informacije o ovoj temi?
Ovo je škakljivo pitanje jer znam da je u načelu svo znanje o tim tehnologijama namjerno dostupno na Internetu kako bi se proizvođači tih tehnologija oslobodili od karme. Na ovaj način mogu reći da smo sve mogli znati da smo to željeli. Činjenica da mnogi od nas neznaju naša je greška i zato smo dali svoj prešutni pristanak da se manipulira i programira prema njihovom scenariju.
Osobno sam naučila puno o svim tim međusobnim povezivanjima mnogih tehnologija preko njemačkog znanstvenika Haralda Kautz-Vella. Njegova su objašnjenja jasna i temelje se na dokazima, jasnom razmišljanju i činjenicama. Čini se da ništa nije slučajno, od geoinženjerstva, prskanja chemtrails-a i vojne pametne prašine, do aditiva u našoj hrani, umjetnih gnojiva, GMO-a, čipova u našim mobitelima i kamera na računalnim ekranima, pametnih brojila u našim domovima i elektronskih odašiljača svugdje prisutnih elektronike u našim automobilima, sve su komplementarne tehnologije fino prilagođene jedna drugoj s ishodom koji na Čovječanstvo nesvjesno utječe do te mjere da u potpunosti gubimo kontrolu nad sobom, ali s druge strane još uvijek imamo snažno i čvrsto uvjerenje da u potpunosti kontroliramo i da je ono što radimo u životu naša vlastita odluka. Da, točno ste pročitali da je ovo užasan scenarij za one koji žele postati slobodni.
Koja je razina na kojoj je nastao problem?
To nije novo i većina čitatelja već to zna i reklo je nekoliko sjajnih učitelja čovječanstva; „Najveće siromaštvo na ovom planetu je NEZNANJE“. Sva patnja na ovome svijetu uzrokovana je neznanjem utemeljenim na dobroj vjeri i naivnosti. Previše jednostavno vjerujemo u ono što je rečeno i teško provjeravamo i istražujemo je li ono što se govori poluistina ili cijela laž?
Mora da postoji neki izlaz odavde?
Bio je redak u tekstu “Uzduž stražarske kule” jedna od najdražih mi pjesama Boba Dylana šezdesetih! Koliko su ljudi danas sposobni da okrenu ludilo koje šiba po našem planetu? Mislim da se od suvremenog Čovjeka traži da odluči kako da zaustavi ovu destruktivnu energiju koja uzrokuje sve više haosa i zbrke. Vrijeme je da sebi pojasnim što želim promovirati i što treba prilagoditi ili zaustaviti?
Moram biti gospodar nad svojim umom, tijelom i emocije koje se mogu širiti; Ljubav, nada, posvećenost, disciplina, nadahnuće, stjecanje objektivnih znanja o djelovanju prirode, dizajnu ljudskog tijela i zakonima svemira. Ukratko, govorim o putu da nadiđemo svoja samo nametnuta ograničenja izražena kao uvjerenja ili sustav vjerovanja!
Koja je druga razina u kojoj bi mogla postojati rješenja?
Rješenja se mogu naći u našem dizajnu. Svi znamo od znanstvenih istraživača da čovjek koristi vrlo mali dio svog mozga. Moramo naučiti razmišljati.
Naš dizajn bi nas mogao voditi u pravom smjeru. Neutralan je teritorij u kojim nema informacija o nacionalnosti, religiji ili bilo kojem drugom duhovnom učenju. Bez obzira na boju naše kože, bez obzira na podrijetlo, religiju ili obrazovanje, svi imamo kostur, krv, srce, mišiće i mozak i ona funkcionira za svakog čovjeka isto. Možda je dobro polazište za ponovno povezivanje?
Gledajući u naše glave vidimo prostor sličan maternici u ženi za svrhu stvoranja. Oboje su šalice. Možda trebamo početi shvaćati da je mozak u našoj glavi zapravo sjeme kosmosa zasađenog na ovom planetu? Ali isto tako, s bilo kojom drugom opremom, morate biti uključeni u da bi upalili!
Pitanje je kako se Čovjek priključi i uključuje?
Ovo pitanje mi se vraća natrag. Nema primjera, nema razvoja. Moram se povezati s dva primjera u koja se pokazalo da imamo povjerenja. Tko je uvijek tu, bez obzira koliko sjebane stvari bile? To su naš majka planet Zemlja i naš otac Sunce. Zemlja-majka, ona nastavlja proizvoditi povrće i voće, a otac izlazi svako jutro i to rade BESPLATNO. Nikad nam ništa ne naplaćuju! Nikada ne uskraćujte svoje darove. Zapravo onog trenutka kada uložim u vrt, iz godine u godinu dobivam sve više i više zauzvrat. Priroda znači obilje.
Usporedite to sa strukturama društva koje je stvorio čovjek. Tu je obrnuto, trebamo raditi napornije za manje svake godine, a nagrada je na kraju da se smjestimo u dom za starije i čekamo da umremo bolesni i u mukama. Kako to da zatvaramo oči pred ovom stvarnošću? Samo za 1% svjetske populacije ovaj sustav djeluje, a za ostale mi prije ili kasnije patimo na ovaj ili onaj način. Da, znam da ovo nije slika koju volimo. Slažem se s tobom. Zbog toga pišem da promijenim ovu sliku ZAJEDNO.
Prelazak preko vlastitih granice!
Moram preuzeti za sebe odgovornost nazad i naučiti ovladavati sposobnošću reagiranja pažnjom, točnošću i suosjećanjem i svaki dan iznova učiti. Trebam li prevladati svoja nametnuta ograničenja koja se razvijaju oko pojma TKO sam Ja? Sustavi označavanja koje svi dobro poznajemo, poput uloga koje igramo na temelju svog spola ili onoga što nam je dopušteno raditi na temelju naše fizičke dobi ili statusa stečenog školovanjem i podrijetlom, prednosti ili nedostatka pripadnosti određenoj religija i tako dalje. Umjesto toga, moram proučiti ŠTO SAM JA da bih postati ovaj slobodan čovjek.
Dijeliti je voditi brigu
U trenutku kad se oslobodimo sustava označavanja, imam nešto za dijeliti sa svojim kolegom. Upravo zajedničkim snagama stvaramo most između mjesta na kojem danas živimo i sutra možemo postati premostitelji svijetova.
Gdje započeti?
Taj proces uvijek započinje priznanjem da nitko od nas ne zna sve. Svi imamo djelomičan pogled, ali zajedno bismo mogli dobiti više uvida u cjelovitiju sliku i što izabrati. Ovo započinje najprije prepoznavanjem da je nešto u čovjeku u osnovi izvan ravnoteže. Otpuštanje stiska držanja svih pravila i propisa dio je postupka oslobađanja.
Ako vi ne upravljate svojim brodom, nešto drugo hoće!
Naučila sam da je moja dužnost i moja obveza osigurati da sam gospodar nad plovilom koje mi je povjereno cijeli život, jer ako ne budem, onda će nešto drugo to učiniti! Meni je jasno vidljivo kada ljudi koriste svoje pametne telefone da više nisu u svojim tijelima, da su otišli u virtualnu stvarnost. Ovo je za mene zastrašujuće i pitam se kuda će to čovječanstvo odvesti? Što dominira nad nama kada nesvjesno dopuštamo potpunu kontrolu ovoj umjetnoj inteligenciji? Za mene je program ove umjetne inteligencije nesiguran i zasnovan na dvodimenzionalnoj stvarnosti, vrijednosti 1 i 0. Ono je bez ikakvih osjećaja i svi smo se susreli s beskompromisnom krutošću ovog sustava. Crno i bijelo i ne poznaju milosti. Slijediti ovu inteligenciju znači izroditi se iz 3D organskog bića u 2D polu čovjeka, pola robota. U što bismo se mogli razviti ako surađujemo s organskom, zemaljskom majkom i ocem suncem i uključimo naš kozmički mozak?
Zbog toga mislim da se danas radi o izboru koji svatko od nas mora učiniti nesvjesno ili svjesno. Radije biram svjesno i provodim svoju slobodnu volju. Možda je ovo jedini stvarni izbor koji svako mora učiniti u ovom životnom vremenu, gdje da predamo svoju slobodu?
