svijesnost

Vizija uskrsnuća i transhumanizam

od

Ne treba biti nikakav prorok za predvidjeti svijet koji nadolazi. Budućnost ne postoji, samo tok intenziteta sadašnjosti. Dovoljno je samo trezveno i sveobuhvatno sagledati sve karakteristike aktualno stanja i bliska proročanstva se počinju manifestirati pred nama poput holograma kvantnih mogućnosti.

Besmisleno se boriti protiv vjetrenjača. Uzaludno je pokušati zaustaviti tok duha vremena. Ipak, lagano preusmjeravati njegov tok u već pripremljene kalupe ili kanale, je nadasve moguće i u domenu izvedivog. Taj majstorski podvig preusmjeravanja toka energije i karaktera duha vremena u željenom smjeru je umijeće onih čarobnjaka romantike, koji lijenu masu društvene ne-svijesti ili egregor svih društvenih bića (osoba, ega), vješto oblikuju u njima prikladnu formu i smještaju u adekvatni kokošinjac. Na kraju se obično ispostavi, da je konačni rezultat tog “laganog preusmjeravanja”, u potpunosti različit od prvobitnog cilja. Dugoročni projekti tog tipa, su nešto što nadaleko prevazilazi dosege uobičajenog principa linearnog razmišljanja, mogućnost njihovog razumijevanja i na koncu dekonstruiranja njihove manipulativne nakane.

Transhumanizam, u pozitivno-evolutivnom značenju tog pojma, je definitivno naredba aktualnog “duha vremena”, kao što je religija bila to isto za prethodno razdoblje. Odmah na početku je potrebno razdvojiti dvije osnovne vrste transhumanizma, onaj tehnološki i onaj biološki. Na raskrižju gdje se ta dva smjera razdvajaju stoji čovjekova lijenost. Upravo je ona presudna za odluku koju svaki pojedinac donosi. Razmotrimo situaciju tokom prethodnog eona religije. Lijenost individue je odredila hoće li on prihvatiti interpretaciju religije za mase ili će se potruditi i napraviti svoju vlastitu. Kratkoročno, prva solucija izgleda isplativija, dugoročno, ona je fatalna. Ista lijenost koja nas danas spriječava da investiramo naše vrijeme u vlastita istraživanja, u cilju spoznaje tko zapravo laže u našem informativnom svijetu, sudbonosno će utjecati na izbor smjera našeg budućeg razvoja. Cinizam kojim odbacujemo sve alternativne izvore informacija, nije naš cinizam, već onaj posuđeni. Iza njega stoji moćan egregor svih ljenivaca ovog svijeta, koje manipulira nekolicina lukavih marljivaca. Istraživači koji nam nude alternativnu verziju povijesti su marljive individue čiji probavni sistem odbija probavljati umjetnu hranu koju nam nude službeni mediji, kao jedinu zdravu alternativu.

Zamislimo si da stojimo na raskrižju na kojemu imamo dva smjera ka opciju. Jedan smjer je tehnološki transhumanizam, a drugi onaj biološki. Koji dio našeg bića će donijeti odluku? Onaj lijeni i preplašeni, koji bira sigurno i ugodno ili onaj hrabri i avanturistički dio nas? Najvjerovatnije će odlučiti inercija naše svakodnevnice. Ona određuje položaj našeg težišta i njen magnetizam će nas u slučaju “pogrešne” odluke vrlo brzo pravilno pozicionirati. To nije neka misaoni ili emocionalni postupak. Težište o kojem govorim se nalazi onstran tog nivoa iluzije dvojnosti, u polju gdje postoje samo vibracija i energija.

Uvjeren sam da je besmislen svaki otpor protiv transumanizma. Ako se osvrnemo na sudbinu onih koji su se nekad davno odvažili suprotstaviti širenju religija, usprkos njihovoj društvenoj moći (Dioklecijan), jasno je koliko je to uzaludan posao. Efikasnije je istu energiju iskoristiti u proces redefiniranja pojma i ciljeva transhumanizma, te oruđa za njihovo dosezanje. Da bi osoba postala živi čovjek, njoj je potreban transhumanizam u procesu nadilaženja osobe. Tu se podrazumjeva akcija, rad, učenje, osvještavanje, buđenje, oslobađanje, deidentifikacija. Pritom govorimo o individualnom bio-transhumanizmu. Bio-transhumanizam je naš put evolucije, mudrosti, naš put srca, jedinstven i unikatan. Takvu vrstu transhumanizma ne nude kao opciju ni institucije znanosti ni religije. Prva nudi osobi tehnološki transhumanizam i obećava joj se uskrsnuće u boljem tijelu, vječni život u stroju poput robota. Druga nudi obećanje o uskrsnuću tijela poslije smrti. Za obje spomenute verzije treba prvo umrijeti i tek onda uskrsnuti. Nije li sumljiva sličnost ta dva koncepta? Kao da dolaze iz istog izvora.  Nisu li se vjerski ciljevi samo preveli u znanstveni narativ? Tehnološki transhumanizam je konačno izgladio sve one bračne nesuglasice između znanosti i religije i stopio ih u jedinstveno tijelo NSP-a (NWO). Lažni dualizam njih dvoje nije više, ni kao pro-forma, potreban.

Prava opcija tehnološkom transhumanizmu, koji se sve agresivnije nameće, je onaj biološki. On zastupa mišljenje da čovjek, kao svjesno-energetsko biće, ima potencijal razviti se od osobe-roba u čovjeka, suvereno magično biće neograničenih (božanskih + nadnaravnih = čovjekovih) sposobnosti. Sve mističke tradicije čovječanstva (od yoge i šamanizma do alkemije i kvantne filozofije) nisu ništa drugo do sistemi bio-transhumanizma. Svi oni ne nude spas kao rezultat poklona, već kao rezultat vlastitih napora.

Dakle, sudbonosnu odluku u izboru transhumanizma donosi ukupna suma naše individualne moći. Nju sakupljamo, pored ostalog, donoseći naše individualne odluke i radeći ono što sami namjeravamo, a ne ono što nam se naredi. Nitko ne može simulirati snagu svoje čovječnosti. Njena znamenitost se uvijek ogledava u specifičnoj nježnosti prema fenomenu svijesti i života, te nemilosrdnost prema prepuštanju vlastitim slabostima (romantizmu). Odluku o izboru transhumanizma donosimo kontinuirano, čak i u ovom trenutku dok čitamo ovaj tekst, odobravajući ili raskrinkavajući karakter toka događaja kojima smo svjedoci.

Tokom srednjeg vijeka, nije mi poznat podatak, da su represivne sile tadašnje vlasti išle po selima i gradovima i prisiljavali ljude da postanu alkemičari. Suprotno je bilo u slučaju širenja kršćanstva i ostalih masovnih religija. Onaj tko nije htio milom, morao je vjeru prihvatiti silom. Bio-transhumanizam nam nitko neće niti nuditi, niti nas na njega prisiljavati. Tech-transhumanizam, po drugoj strani, nećemo morati ni birati. On će napraviti izbor umjesto nas, bilo dekretom, prevarom ili otvorenom prijetnjom i prisilom.  Ukoliko smo slijepi, gluhi i nadasve lijeni odgonetnuti dugoročne namjere te opcije, posljedice naše ne-odgovornosti će u jednom trenutku prevazići mogućnost reverzibilnosti. Svaka odluka je monumentalni, gotovo sveti čin svijesnosti i u svojoj suštini ne može biti pogrešna, ukoliko je zasnovana na njenom visočanstvu s(a)vjesti.

 

Da li je čovječanstvo doseglo dno? Pad kabalista

od

Na ovo pitanje je prilično teško dati odgovor i ja to neću niti pokušavati već vi sami za sebe na kraju odgovorite ako želite! Ovaj tekst je ponukan najnovijim događanjima koji se odvijaju daleko od očiju javnosti pogotovo one koja ne gleda ništa drugo osim MSM (HTV, NOVA, RTL) jer ti mediji vam nikada neće prenijeti stvarnost i istinu, barem ne u sadašnjosti.

Prije toga mali uvod.

Onima koji su htjeli znati podaci o broju nestale djece u svijetu u zadnjih 30 godina pojavom interneta postali su dostupni. Informacije koja su do tada imali samo službeni organi postali su dostupni mnogima. Mnogi agenti raznih službi proučavali su ovu anomaliju nestanka djece koji se na razini svijeta godišnje broje u milijunima. Velik broj ih se pronađe ali ipak navodno svake godine u potpunosti nestane više od 800.000 djece. Gdje? Američki istraživači Ted Gunderson i Dean Warvick jedni su od rijetkih koji su se usudili čeprkati po ovoj temi, čime je Dean platio i glavom za to. Zajednički je zaključak svih istraživača u čemu treba u brojiti i svjetski poznatog Davida Ickea da se djeca otimaju i prodaju bogataškim krugovima crno magijaša i sotonista radi ritualnih ubojstava, silovanja i jedenja djece. Ove prakse su odvajkada poznate i prakticirale su se kao prinošenja žrtava bogovima u čemu je i sam biblijski Jahve, bog židova, sudjelovao tražeći od svojih podanika da mu prinose žrtve u dječjoj krvi.  Ove prakse su poznate kao dio kabalističkog židovskog učenja i to je razlog zašto se često ti ljudi nazivaju kabalisti (cabal).

Postoje i mnoge knjige o ritualnim ubojstvima vladajuće skupine ljudi i tko god je želio nešto znati o tome danas je to i mogao. Neću širiti mnogo ovu temu koja zaslužuje tomove knjiga, već ću samo naglasiti da ta „drevna” praksa nije uopće drevna i događa se i danas vjerojatno u većem obimu nego li ikada ranije među elitnim familijama i njihovim bolesnim podanicima. Ako se možda pitate gdje se u toj priči nalazi crkva otkrit ću vam samo podatak da je Kevin Anett kanadski istraživač ove teme direktno optužio crkvu kao i njihove institucije sirotišta da se osim ritualima bave i trgovinom djecom. Kevin je zgrožen svime što je otkrio osnovao međunarodni sud ITCCS ( za zločine crkve i države) na kojem su do sada svjedočili bezbrojni svjedoci i žrtve ovih opačina.

Imena ljudi koji su ovo istraživali i završili na dnu rijeke sa olovnim cipelama nećemo vjerojatno ikada saznati, ali istina koliko god bolna bila na kraju pobjeđuje.

Međutim pošteni ljudi kojima je bilo dosta ovih sotonističkih praksi ipak su se uspjeli udružiti u borbi protiv bolesnika i njihovih bolesnih nakana. To je udruženje izronilo na površinu u vidu lika Donalda Trumpa trenutnog predsjednika SAD-a na čijem se teritoriju najveća zvjerstva i događaju, u kojima je politička, obavještajna, crkvena, holivudska, i showbiznis industrija zasnovana na ritualnim žrtvovanjima, pijenju dječije krvi i seksualnim perverzijama. Ta Amerika koja je ostatku svijeta prodavala moral, etiku, demokraciju i ljudske slobode, veličala američki sam kroz Holiwudske filmove i instant pjevačke zvjezdice i same vrlo često žrtve kontrole uma i silovanja (Lady Gaga, Miley Cyrus, Justin Biber), danas pokazuje svoje pravo lice. To je lice demona, bešćutnosti, (ne znam koju riječ iskoristiti), a sve će u narednom vremenu izaći na vidjelo.

Ipak, Amerika je krenula čistiti svoje smeće. Dolaskom na vlast Donald Trump odmah je smanjio raznim zakonima manevarski prostor trgovcima djece te počeo postavljati zid između Meksika i SAD-a čije je svrhe među ostalim bila sprečavanje trgovine djecom koja se odvija najčešće tom rutom.

Pokrenuta je i akcija američke vojske koja se prema nekim podacima događa već od 10/2019 kada je iz podzemnih tunela Kalifornije spašeno u jednoj akciji 2100 djece. U ovim trenucima u New Yorku se iz podzemnih tunela spašavaju djeca kojih po nekim podacima ima (ne znam da li samo u New Yorku ili općenito) 35000. New York je zatvoren grad, u Central parku je postavljena provizorna bolnica u koju kažu stižu djeca a volonteri nose neobične pakete na kojima piše „Pampers”. Pametnome dovoljno da shvati da ovo sa korona virusom nema ikakve veze. Struktura elita se urušava i miševi napuštaju malo pomalo brod koji tone. Po nekim informacijama 37000 NATO vojnika koji šetaju po Europi imaju samo jedan cilj, a taj je uhititi sve neprijatelje čovječanstva i konfiscirati njihovu imovinu. Mnogi poznati likovi dio su ove sramotne po čovječanstvo priče viđeni na našim TV ekranima kako pričaju o slobodi, miru i demokraciji, a mi smo ih slušali…koje budale i naivci, sram me je!

Dakle nalazimo se u trenutku biti ili ne biti. Mnogi spavaju ne shvaćajući niti malo što se događa dok poslušno provode mjere izolacije i socijalnog odmaka gledajući u TV kutiju koja ih laže  0-24. Ovaj je tekst namijenjen baš takvima i molim vas sve da ga proslijedite baš takvima.

Korona virus je izmišljotina bioinženjeringa iste ove elite i vidljivi je veo iza kojeg se krije zarobljavanje i diktatura cijelog čovječanstva, u kojem će se ove prakse nastaviti ako ne i proširiti.

O svemu ovome možete vidjeti izvanredan film Nizozemske istraživačice Janet Ossebaard na youtube kanalu Fall Cabal u filmu od 10 dijelova koji traje 5 sati (nema hrvatske titlove) ali svakako ga se isplati vidjeti. Više ništa neće biti isto nako ovog filma.

 

P.S. gdje je u cijeloj priči Hrvatska? Nemam ikakvih informacija o ovim praksama u Hrvatskoj što uopće ne znači da ih nema, ali možemo se barem praviti da ih nema. Međutim ono što je vidljivo jest da je naša vlada sluga ovih kabalista i da donose zakone kakve god ovi od njih tražili, o legalizaciji homoseksualnih brakova, pedofiliji koja će tek doći na red. Mi smo kao narod pod njihovom upravom htjeli to priznati ili ne. Sjetimo se posjeta trećerazrednog kabaliste Joe Bidena Hrvatskoj 2015 godine uz neviđene mjere osiguranja, kad ljudi nisu smjeli niti izaći na svoje balkone okrenute prema ulici kojom će u svoje blindiranom autu sa 100 km/h na st proći ovaj ljubitelj male djece i vrlo vjerojatni aktivni sudionik slijedećih uhićenja. Tada je Biden pokazao tko upravlja i koliko duboko se moramo pokloniti kad ON dolazi.

Kabala pada, miševi napuštaju brod u očaj da spase svoj jad pucaju iz svih oružja te činjenično uspostavljaju diktaturu da bi mogli spasiti što se spasiti da.

PORUKA ŽVIM LJUDIMA U ULOZI POLICIJE I VOJSKE, ALI I POLITIČARIMA. Svi ste vi službenici, ali ste vjerojatno zaboravili kome trebate služiti, ja vam ne zamjeram. Ali vrijeme je da se probudite iz zimskog sna i prestanete „raditi svoj posao” jer ono što trenutno radite je zarobljavanje i šikaniranje ljudi nikako njihova dobrobit. Zar zaista mislite da je zakone i propise napisao netko u hrvatskoj u dobrobit svih. Ha,ha , ma dajte..  Naivnost, istina, nije jedan od 7 smrtnih grijeha, ali je odličan pokazatelj nezrelosti i neznanja ili korupcije! Poruka crkvi: bez poruke!

Nakraju pogledajmo svi u svoju dušu i preispitajmo se koliko smo svojim (ne)djelovanjem omogućili ovu sramotu koja se događa.

Korona virus? To je najbolji mogući izgovor za uspostavljanje diktature, nevidljivi neprijatelj koji nikada ne spava i protiv njega nema obrane. Ako želite uplašiti dijete samo mu ispričate priču o babarogi i ono će biti poslušno. Poslušnost i naivnost idu ruku pod ruku.

Dobra vjest na kraju ipak leži u tome, da ako jesmo dosegli dno onda niže od ovog ne možemo.

Kako preživjeti kućni pritvor?

od

„Mi smo skloniji tome da vidimo ono u što vjerujemo nego da vjerujemo u ono što vidimo.“

Ovo je izjava jednog umjetnika-heretika (kabaretiste), koji je u jednom trenutku shvatio, da je u životu važnije biti iskren prema sebi (svojim očima), nego sam sebe lagati, ulizivajući se društvenoj okolini.

Biti i ostati zdrav je tema svih tema ovih posljednjih tjedana. Za zdravlje je odgovoran imunski sistem pojedinca. Taj podsvjesni,  inteligentni sistem obrane organizma se bazira na snazi i ravnoteži elektro-magnetskog sistema pojedinca. Kako harmonizirati i ojačati taj sistem je ključna karika u procesu ozdravljenja ili ne-razboljevanja. Kako osnažiti i zaštititi naš imunski sistem u vrijeme prisilnog kućnog pritvora“, je osnovna poruka ovog teksta.

Veza bioenergetike i službene medicine je odraz odnosa kvantne filozofije i politike. Kvantna filozofija je trn u oku vladajuće ideologije romantike, jer ona predpostavlja postavljenje potpuno novog fundamenta za objašnjenje individue i svijeta oko njega. Pravi mali verbalni rat, koji možemo pratiti po komentarima pretežno alternativnih kolumni na interentu, je jedna od borbi za prevlast ta dva nazora (oni pažljiviji će uvijek primjetiti sveprisutnost otrovnih komentara profesnionalnih provokatora u tim debatama, nebili fragmentirali grupu istomišljenika). Na jednoj strani imamo zajednicu pojedinaca kojoj je jedini cilj miran suživot velike porodice čovječanstva sa ostalim bićima na zemlji i samoj zemlji kao svjesnom biću. Na drugoj strani imamo zajednicu osoba kojoj je jedini interes rat za dominacijom i ekploatacijom svega postojećeg. Ta zajednica, koju predvode čarobnjaci romantike, stvorila je sve umjetne ideologije i sisteme zablude (od religije, politike, znanosti, ekonomije, sistema financija, nacionalizme, rasizme…), nebi li nas odvojila od nas samih i prirodnog svijeta oko nas.

Živjeti kao živi čovjek, kao dio porodice svih živih ljudi,  nije postignuće poput nirvane, već konstantan svjestan napor ka distanciranje sebe od inercije osobe. Za to je neophodno redovito aktualizirati vlastitu definiciju osobe, koja se uvijek blago mijenja sa obzirom na aktualnu situaciju. Dovoljan je samo trenutak nepažnje pa da uhvatimo sebe kako „financiramo“ sistem romantike. Taman kad pomisliš da si pojam osobe zaokružio, on izmakne iz opsade u sljedećem naletu inicirane globalne panike. Što jedan živi čovjek može naučiti iz aktualne situacije, koja je toliko apsurdna da nipošto ne može biti posljedica slučaja ili spontaniteta? Strategija širenje pandemije straha je temeljna vibracija koja zagađuje naš individualni energetski sistem, baca ga iz ravnoteže, udaljava od trezvenosti i direktno oslabljuje imunski sistem. Dakle, ostani trezven pod svaku cijenu, iako opijati romantike napadaju sa svih strana.

Koje opcije ima jedan prosječni kućni pritvorenik u aktualnoj situaciji? Prva i najlakša je prepustiti se medijskoj propagandi straha, vjerovati bez sumlje i preispitivanja, biti poslušan, sjediti na sofi ispred televizije i potpuno se isključiti. Nije čak pritom ni potrebno gledati filmove o super-herojima, koji se (nad)ljudskim naporima trude da spase svijet-čovječanstvo. Svi mi sada spašavamo svijet ostajući kod kuće i odustajanjem od druženja. Manjak fizičkih kontakata i sportskih aktivnosti se zamjenjuje nasiljem unutar četiri zida. Kamo će biti sprovedena sva ta energija frustriranih pritvorenika? Što nam još spremaju naši dobrotvori u bliskoj budućnosti? Ipak ovo je divan trenutak da osjetimo kako se osjećaju sve one milijarde domaćih životinja koje cijeli svoj život provode u pritvoru „kokošinjca“.

Ukoliko se tješimo da „spašavamo svijet ne radeći ništa“, grdno se varamo. Sjedenje na sofi ispred televizije znači podržavanje i podupiranje agende straha, koja nam se servira. Ako se hranimo informacijama straha, mi sa vremenom postajemo strah. Taj strah ili opće stanje svijesti tokom izvanrednog stanja, spriječava nas da trezveno promatramo i donosimo samostalne odluke. Kad smo zadnji put donijeli neku smostalnu odluku, osim one da otrčimo u prodavaonicu jer je stigla nova pošiljka toaletnog papira? Ukoliko svoju pažnju ne odvojimo od manipulativnog kolektivnog fokusa, nećemo biti  u stanju fokusirati se na naš individualni svijet.  Bez njega nismo u mogućnosti  „sanjati“ drugačiju stvarnost, pa smo prinuđeni da budemo direktni saučesnici u ovom globalnom projektu ili nesvjesni agenti aktualne agende. Naravno da je prva opcija lakša, ali je ona za „aspriranta živog čovjeka“ neprihvatljiva. Upravo je apstinencija od utjecaja mainstream medija i treniranje fokusirane pažnje na naš unutrašnji svijet, ono najprikladnije što u ovom trenutku možemo učiniti. Isključivanje televizije je uvijek prvi korak. Fokusacija na vlastito tijelo i disanje drugi. Treći je istrajno uživanje u drugom. Paradoksalna je činjenica, da nam je upravo dok smo sami, najteže održati disciplinu fokusacije. Nema onog kontrolnog oka okoline, koje bi nas prisililo da ne posegnemo za pametnim telefonom svakim par minuta, ustanemo se da nešto prigrizemo bez osjećaja gladi ili odemo izprazniti već ionako prazan mjehur. Moderna tehnologija nam se,  i prije fizičkih implantata, doslovno uvukla pod kožu. Fascinirani njenom neodoljivošću, nismo ni primjetili da smo u međuvremenu potpuno izgubili moć fokusacije pažnje. Neka čudna nestrpljivost nas stalno tjera da konzumiramo neku još slađu medijsku poslasticu, koja u bespuću interneta, čeka da bude požderana kao „trojanski virus“.

Svi znamo za viruse i vjerujemo u njihovo postojanje, iako ih nitko od većine nas (koji nema dostup do elektronskih mikroskopa) nikada nije vidio. Mi vjerujemo u njih, jer su nam tako rekli oni kojima vjerujemo da imaju nepogrešivo znanje. U prošlim vremenima  su ljudi vjerovali  da je zemlja ravna ploča, jer je tako propagirala crkvena ideologija. Danas vjerujemo da je zemlja kugla, jer tako propagira znanstvena ideologija. (Tko je do danas imao prilike i čast da se sam uvjeri u činjenicu male spljoštenosti kuglaste zemlje?) Upravo znanost je danas izaslanstvo objektivne istine (Boga) na zemlji i na nju ima ekskluzivno pravo. Svatko tko to pravo danas ospori je heretik i biva ekskomuniciran iz društva, čak i sami znanstvenici-nevjernici, koji posumljaju u znanstvenu dogmu. Je li se stvarno išta promjenilo u psihi prosječnog čovjeka od tmine srednjeg vijeka, preko renesanse i prosvjetiteljtva do danas? Definitivno nije, jer mi i dalje više vjerujemo u ono što nam se kaže, nego u ono što vidimo vlastitim očima. Što će nam vlastite oči kad imamo tuđu vjeru? Naš sistem percepcije je više zasnovan na uvezenoj vjerskoj ideologiji, nego na našem autentičnom fenomenu opažanja. Nitko se dosad nije uvjerio u istitinost religioznih dogmi niti u istinitost onih znanstvenih. Promjenio se samo objekt naše vjere, trik iluzije je ostao isti.  Danas Bog više nije svemogući, mudri, stari muškarac koji obitava na nebu, već znanstvena dogma (dogovorena objektivna teorija istine od strane (od Jezuita) priznatih koruptnih znanstvenika).

Čarobnjaci romantike (think-tanks) i njihove političke sluge su nas opet preveslali! Prvo su testirali teren sa svinjskom i ptičjom gripom, prikupljali podatke, analizirali što funkcionira a što ne i poboljšavali strategiju. Brzina i drastičnost sa kojom su vlade svijeta reagirale na upute WHO-a, pokazala je zaprepašćujući nivo poslušnosti u NWO-u. Mora se priznati da je projekt „Covid-19“ isplaniran i odrađen za svaku pohvalu. Alternativni mediji su uglavnom nespremno dočekali ofenzivu kartela političara i medija. Ovaj put napadnuti sa svih strana, oni su doslovno ostali bez teksta. Zato je i nastanak i razvoj strategija pokreta otpora protiv ove diktature jednoumlja  trenutno u tako velikom zaostatku. Iako „žuti prsluci“ vjerovatno i dalje prosvjeduju, usprkos fake izvanrednom stanju, nitko o tome ništa neće čuti u službenim vjestima. Naši „iskreni mediji“ neće objaviti vjest o nasilju policije nad prosvjednicima, osim ako se to nije dogodilo na tlu Rusije ili se bukvalno izlažiralo. Dobrodošli u novo doba sa maskom zakamufliranog  fašizma! Vjera u spas od strane Boga znanosti i religije nas ni ovaj put neće spasiti, kao što to nije bio slučaj nikada u povijesti čovječanstva. Oživi i preživi živi čovječe!

 

Ka istinskoj duhovnosti usprkos cinizmu romantike

od

Pažljivost ili potčinjenost pametnim savjetnicima, pitanje je sada? Tko donosi moje odluke?  Kome vjerujem? Da li više vjerujem svom osjećaju ili algoritmu uređaja kojeg koristim?

Uzmimo sport kao primjer. Opsjednutost i ovisnost o pametnim telefonima u svakodnevnom životu se odrazila kao opsjednutost i ovisnost o pametnim satovima tokom bavljenja sporta. Danas čak i mnoge bakice, tokom šetnji poslje nedjeljne mise, „broje“ korake. Vježbanje bez tog uređaja je za ambicioniranog  sportaša amatera, vrijeme bačeno u vjetar. One vrhunske sportaše nećemo ni spominjati. Ako nema digitalne potvrde, nema niti digitalnog sjećanja na trening. On se dogodio u analognoj pustoši individualne nesvijesti i ostao tamo izoliran, bez mogućnosti da dobije pažnju digitalne publike. Usmjerenost pažnje na vlastito tijelo i prirodu oko nas je postalo nezanimljivo. Svoju analognu stvarnost rado mijenjamo za digitalni surogat stvarnosti. Da li je vrijednost te dvije stvarnosti ekvivalentna?

Postoje ipak i živi ljudi i njih je iz dana u dan sve više, koji više cijene feeback tijela (čitaj: najviša bio-technologija) od objektivnih podataka. Upravo bi sport, pogotovo kao aktivan boravak u prirodi, trebao biti biti suprotan uobičajenim radnim i društvenim aktivnostima. Ako tada moramo biti online, onda bi baš sport trebao biti vrijeme  kad smo offline.  Umjesto da odgovornost percipiranja i odlučivanja prebacujemo na elektronske aparate, mogli bi zauzvrat uključiti bio-energetski „internet“ naše tjelesne inteligencije. Tako bavljenje sportom može postati doživljaj direktnog religioznog iskustva, tj.ponovnog povezivanja sa nama samima i sa prirodom.

Ukoliko pažnju usmjerimo samo na digitalna pomagala, bit ćemo uskraćeni za ono direktno iskustvo bivanja  u toku (flow), što će se drastično odraziti na naš energetski nivo i kvalitetu vježbe. Takva pažnja ne može stvoriti onaj osjećaj ugode, koji prati tjelesnu svjesnost. Analogno iskustvo gibanja ili tjelesne vježbe u prirodi je čin povratka u stvarni život. Proces u kojem našu usmjerenu pažnju „rastežemo“ na neuobičajene nivoe frekvencije našeg srca, je proces u kojemu vježbamo fleksibilnost naše svjesnosti. Pažnja koja prati samo jedan uzak spektar srčane frekvencije je kruta i ograničena pažnja, koja s vremenom redovito sklizne u prepuštanje dosadi i depresiji. Posezanje za stimulativnim sredstvima je odgovor naše civilizacije na problem dosade i depresije. Tko je i zašto tabuizirao mogućnost mijenjanja nivoa svijesnosti i time automatski stvorilo temelj za frustraciju? Kome je u interesu da sloboda svijesti nije čak ni predmet društvene rasprave? Svijesnost je bačena u tamnicu sa pečatom političkog kriminalca, onog neprijatelja društva broj 1, čije je pomilovanje  čista utopija. Na ispražnjeno prijestolje koje po prirodi pripada individualnoj svijesti je ustoličen konstrukt kolektivne umjetne svijesti. Ono božansko-abstraktno je svrgnuto aktom ilegalnog puča i zamjenjeno konkretnim strojem.

Živi čovjek je biće istraživanja, biće koje je svjesno svoje magičnosti i koje potrebe za njom ne zamjenjuje digitalnim surogatom industrije zabave. Čak i najbanalnija šetnja u prirodi, tokom koje je pažnja fokusirana na vlastito tijelo i prirodnu okolinu, je sofisticirana praksa meditacije, koja vodi umirenju toka misli i emocija. Ta „beznačajna“ i preglupa šetnja u šumi, uz obalu mora ili rijeke, može biti avenija koja vodi ka unutrašnjoj tišini, ukoliko se suzdržimo od korištenja mikro-bio ili makro-tehno interneta. Ukoliko se pažljivo i dosljedno provodi, ta šetnja postaje čista-sveta fenomenološka praksa. Početak je naravno težak.  Naša preciznost i upornost biti će kad tad nagrađeni ulaskom u „flow“, ili osjećajem posebne ugode, nakon uključivanja u prirodni „internet“ direktne energetske komunikacije. Dovoljno je samo ozamjeniti pričanje (u sebi i na van) sa tihom usmjerenom pažnjom na tjelesna čula i „besmislene“ poruke koje dolaze od njih. Kad u jednom trenutku prestanemo pričati sa samim sobom, komentirajući sve i svašta, možemo se prepustiti životu i prozvati se svetim-živom čovjekom. Vrata ka direktnom doimanju energetske srži stvarnosti postaju tada širom otvorena za nas.

Čim pređemo u svijet energije i frekvencije, riječi nestaju i ostaje nam samo osjećaj. Po prvi put naše blaženo tijelo osjeća samog sebe i svijet oko sebe. Cenzura ili reprezentativna percepcija ustupa mjesto direknom doimanju stvarnog svijeta. Unutrašnja tišina nas je dovela do tog stanja i dala nam moć da svoju percepciju proširimo na novo područje onstran uma i onog mrtvog arhiva poznatih pojmova. Um ne zanimaju stvarni objekti već pojmovi, imena, količina (poput matematike koju ne zanimaju brojevi sami, već samo odnosi između njih). Kakav odmor je ući u svijet bez imena, bez riječi (magični svijet prije biblije i biblijskog boga) i bez ciničnih komentara! Kakav odmor je ući u svijet tekućih osjećaja. „Nemam pojma“ je čarobna formula za otvaranje svog bića ka unutrašnjoj tišini. „Znam!“ ili „Zna se!“ je čarobna formula za zatvaranje sebe prema svojoj  prirodnoj, iskonskoj svijesti. Za izgovaranje te formule treba imati hrabro srce i pogodno tijelo. Svaka duhovnost, u pravom smislu te riječi,  je bez to dvoje puka romantična lakrdija.

Vraćanje fokusa pažnje na tijelo, sa vremenom liječi tjelesno-senzornu amneziju, nastalu opsesivnom konzumacijom digitalnih pomagala. Prvi korak je uvijek vraćanje fokusa pažnje na tijelo. Preko tijela i tjelesne pažnje dolazimo do meditativnog stanja unutrašnje tišine i dostupa do istinske duhovnosti, dostupa do našeg energetskog tijela. Sve je u tijelu! U glavi je uglavnom nagomilano društveno smeće, koje vremenom biva očišćeno energetskom detoksikacijom. Trenutak kad ostatak tijela „siluje“ glavu je onaj moment istjerivanja stranog agenta iz našeg mikrokozmosa i rađanje suverenog magičnog bića, koji na ovim stranicama zovemo živi čovjek.

Naš moderni svijet je tako koncipiran, da nas prisiljava da fokus pažne odvojimo o tijela i prebacimo na um, ukoliko želimo biti uspješni. Računati, kupiti, prodati, investirati, dobiti više od uloženog, zaraditi. Pravo pitanje jest: šta ćeš onda sa tim društvenim bogatstvom, ako si na putu do njega izgubio svoje individualno bogatstvo (tijelo i energiju=dušu)? Kao i sve u našem lažnom romantičnom svijetu, tako i alegoriju „prodavanja duše đavolu“ moramo okrenuti na glavu. Nije đavo naše tijelo, već sav mehanizam socijalizacije (od religije do znanosti), koji nas sistematski udaljava od njega. Tijelo bez pažnje je lak pljen grabljivaca, kojima upravo vrvi naš  svemir „ljubavi“.

Egocentričnost nije ništa drugo do postavljanje uma ispred tijela,  „umske svijesti“ ispred tjelesne svijesti, digitalne svijesti ispred one bio-analogne, društvene (socijalizirane) svijesti ispred individualne- tjelesne svijesti. Novac, društvo, um i osoba su napravljeni kao zamjenska sredstva za zlato, prirodu, svijest i živog čovjeka. Um ima onoliko veze sa duhovnošću koliko i mogućnost plaćanja sa kunama na jednoj drugoj planeti. Preko školovanja uma (memoriranja pojmova i ljepljenja etiketa) u najbolju ruku možemo doći do njegovog izvora, egregora umjetne inteligencije.

Korona virus by Harald Kautz-Vella

od

Harald Kautz-Vella trebao bi biti gost na IV konvenciji živih ljudi ako se ista održi zbog svima nam već znanih problema. Međutim to nas nije spriječilo da uspostavimo kontakt s njime i ranije te poslušamo što pametnog ima Harald za kazati, a on je već i planetarno poznat po svojem znanju i temama.

Iz nekog razloga Zajednica živih ljudi dolazi u kontakt sa ljudima i znanjem ovog profila te je to nekakav pokazatelj da bi trebali usvojiti znanje koje već neki ljudi imaju, a Harald je svakako jedan od njih.

Razgovor je vođen na engleskom jeziku, točnije hrvatsko-engleskom i njemačko-engleskom s time da je Haraldov mnogo bolji od mojeg.

Obzirom da ima ljudi koji ne razumiju engleski ukratko ću napisati što je Harald rekao o korona virusu i događajima vezanim za njega.

Naime korona virus je obični virus iz porodice gripe i ni po čemu nije opasan niti je ubitačniji od običnog virusa gripe. Međutim izgleda da je ovaj virus unaprijeđen tehnološki i da ima funkcije i programe kakve obični virus nema. Harald to naziva oružani virus. Navodno ima neke sekvence virusa side, ali to su sve informacije koje su trenutno nedostupne jer se u biti jako malo znao o ovome.

Nadalje postoji sličnost simptoma korona virusa i izloženosti tijela frekvenciji od 60 GHZ kada se takva veže za kisik u tijelu i počne ga vrtložiti na neki način čime osoba doslovno umire zbog gušenja tj. nemogućnosti disanja jer krv ne može absorbirati takav kisik. Takvi su slučajevi viđeni u Kini kad bi se ljudi jednostavno izvrnuli na ulici, a ne može se ikako dokazati da li je izloženost virusu ili radijaciji ultra-visoke frekvencije uzrok tome.

Stoga postoji sumnja da je ova pandemija vezana za 5G mrežu što je također u ovom trenutku ne dokazivo.

Načini liječenja su detoksikacija tijela sa MMS-om ili sa Nano – česticama bakra, ima još drugih alternativnih metoda i sve se mogu naći na internetu.

Iako mnogi misle da je u nekim zemljama zabranjena 5G mreža Harald to opovrgava kazavši da jeste zabranjena u nekim zemljama za civilne svrhe, ali mreža ide bez ikakvih problema za vojne, policijske, i druge komercijalno-službene svrhe. Tako da priča mnogih o tome kako je 5G mreža zaustavljena ne drži vodu.

Harald još dodaje da postoji i mogućnost da je korona virus pokrovna priča ili veo iz kojeg se zapravo krije krah bankarsko-monetarnog sistema te potpuno ukidanje novca bez pokrića što je opet u domeni špekulacija jer ikakve informacije službeno o tome ne postoje, ali da pandemija nije idealna priča za potpuni prevrat ekonomskog sistema jest. Ovo bi moglo donijeti mnogo dobrog ljudima, ali otom potom. Nadalje Harald govori kako je potrebno ne paničariti, ali se i informirati te preuzeti odgovornost u svoje ruke, nikako dati drugima da odlučuju umjesto vas, što je vrlo bitna stavka kako se agonija čovječanstva ne bi dalje produžavala.

Oprostili smo se srdačno uz dogovor da se nađemo opet.

 

Živi Čovjek u Beogradu 2.dio

od

Nastavljamo dalje avanturama iz Beograda u drugom djelu predstavljanja živog čovjeka u Beogradu. Kad god sam bio u Bg nikada nije bilo ikakvih problema jer nije ikad bilo ikakvih animoziteta iti zbog nacionalnosti jezika, religije ili kakvih drugih iluzornih bitnosti. Ali ovom turom umalo je do istog došlo,jer uzavrela srca ili usijani umovi žele dokazati po svaku cijenu da su u pravu ili da znaju više, pa to može kreirati kakvu barijeru ili sukob. U svakom slučaju do eskalacije nije došlo i novi rat između tzv. „hrvata“ i tzv. „srba“ nije se dogodio.

Više se i ne sjećam što sam sve govorio, ali koliko god ovo predavanje bilo dugačko obzirom da je potpuno nova paradigma i potrebno je vremena da ona u svijesti i umu čovjeka zaživi imam osjećaj da je uvijek malo. Da se moglo reći i više i jasnije. Stoga se nadam da ću možda opet doći u Beograd jer izgledno postoji publika za ovakve teme. Već dugo se proteže i priča o eventualnom gostovanju na balkan info, ali se to nikako neda realizirati. Uglavnom, uživao sam u Beogradu jer on po mentalitetu i nije mnogo različit od Splita. Zahvala svima koji su sudjelovali u organizaciji i pomogli da se ovo predstavljanje desi.

Slobodan čovjek premostitelj svjetova

od

Kakve veze ima pemostitelj svijetova sa biti slobodnim čovjekom?

Biti slobodnim čovjekom plemeniti je cilj. Jednostavno rečeno, ali kako izgleda slobodan Čovjek u nečijem svakodnevnom životu?

Nema primjera, nema razvoja

Valjda je to razlog zašto je na ovoj web stranici slobodnog  čovjeka citirano toliko nadahnjujućih ljudi? Mnogi nadahnjujući ljudi više ne žive među nama. Podsjeća me kako me u prošlosti izazivao moj vodič kad je rekao; “Svi veliki ljudi su otišli, sada je na vama red! Ali što ovo traži od mene?

Ne možete riješiti problem na istoj razini koju je stvorio, rekao je Einstein

Zbog ovog citata postavljam dva pitanja.

  1. Za rješavanje bilo čega moram vidjeti ​​u čemu je problem?
  2. I moram ispitivati ​​na kojoj je razini problem stvoren tako da znam do koje razine moram doći da bih uopće išta riješilo?

Koji je problem današnje stvarnosti?

Na ovo pitanje nije moguće odgovoriti u nekoliko rečenica. To zaslužuje više dijaloga i pažljivih formulacija, ali zarad ovog pisanja sažimam ono do čega sam došla svojim istraživanjem, životnim iskustvom i procjenama.

Da dodam, živimo u stvarnosti koja se raspada. Čovječanstvo je razdvojeno više nego ikad prije, a kontakt među ljudima više ne postoji ili je plitak. Povrh svega toga vidim da je većina ljudi izgubila vezu s prirodom i uvjetovana je da se boji sunčeve svjetlosti. Umjesto toga, ljudi su razvili bližu vezu sa umjetnim digitalnim signalom koji dolazi sa svjetske mreže, nego kontakt sa vlastitim tijelom, umom i osjećajima.

Trend kojem svjedočim je da su mnogi mladi u dobnoj kategoriji između 3 i 35 godina usisani u svoje pametne telefone i video igre, a mnogi stariji od 35 godina provode malo slobodnog vremena koje imaju gledajući televiziju. Kad ljudi smatraju sebe istraživačima svijesti, onda racionaliziraju bilo koji komentar da gledaju samo nevine programe poput sportskih ili dokumentarnih filmova o prirodi.

Tko još može tvrditi da on ili ona gospodari nad vlastitim umom, emocijama i postupcima? Što odlučuje; vi ili elektronički uređaj? Tko se usuđuje biti nemilosrdno iskren u vezi ovog?

Što znam o instaliranim tehnologijama na našim digitalnim elektroničkim uređajima?

Ono čega se uvijek pitam je koliko ljudi zapravo zna o instaliranoj tehnologiji u svim tim elektroničkim uređajima koji nas danas okružuju? Govorim o tehnologiji kojoj je jedina svrha učiniti svakog čovjeka digitalnim ovisnikom na način da Čovjek može biti daljinski upravljan da služi sustavu dominacije i kontrole? Stvarnost ili znanstvena fantastika ili je stvarnost čak i čudnija od fantazije?

Gdje mogu pronaći stvarne informacije o ovoj temi?

Ovo je škakljivo pitanje jer znam da je u načelu svo znanje o tim tehnologijama namjerno dostupno na Internetu kako bi se proizvođači tih tehnologija oslobodili od karme. Na ovaj način mogu reći da smo sve  mogli znati da smo to željeli. Činjenica da mnogi od nas neznaju naša je greška i zato smo dali svoj prešutni pristanak da se manipulira i programira prema njihovom scenariju.

Osobno sam naučila puno o svim tim međusobnim povezivanjima mnogih tehnologija preko njemačkog znanstvenika Haralda Kautz-Vella. Njegova su objašnjenja jasna i temelje se na dokazima, jasnom razmišljanju i činjenicama. Čini se da ništa nije slučajno, od geoinženjerstva, prskanja chemtrails-a i vojne pametne prašine, do aditiva u našoj hrani, umjetnih gnojiva, GMO-a, čipova u našim mobitelima i kamera na računalnim ekranima, pametnih brojila u našim domovima i elektronskih odašiljača svugdje prisutnih elektronike u našim automobilima, sve su komplementarne tehnologije fino prilagođene jedna drugoj s ishodom koji na Čovječanstvo nesvjesno utječe do te mjere da u potpunosti gubimo kontrolu nad sobom, ali s druge strane još uvijek imamo snažno i čvrsto uvjerenje da u potpunosti kontroliramo i da je ono što radimo u životu naša vlastita odluka. Da, točno ste pročitali da je ovo užasan scenarij za one koji žele postati slobodni.

Koja je razina na kojoj je nastao problem?

To nije novo i većina čitatelja već to zna i reklo je nekoliko sjajnih učitelja čovječanstva; „Najveće siromaštvo na ovom planetu je NEZNANJE“. Sva patnja na ovome svijetu uzrokovana je neznanjem utemeljenim na dobroj vjeri i naivnosti. Previše jednostavno vjerujemo u ono što je rečeno i teško provjeravamo i istražujemo je li ono što se govori poluistina ili cijela laž?

Mora da postoji neki izlaz odavde?

Bio je redak u tekstu “Uzduž stražarske kule” jedna od najdražih mi pjesama Boba Dylana šezdesetih! Koliko su ljudi danas sposobni da okrenu ludilo koje šiba po našem planetu? Mislim da se od suvremenog Čovjeka traži da odluči kako da zaustavi ovu destruktivnu energiju koja uzrokuje sve više haosa i zbrke. Vrijeme je da sebi pojasnim što želim promovirati i što treba prilagoditi ili zaustaviti?

Moram biti gospodar nad svojim umom, tijelom i emocije koje se mogu širiti; Ljubav, nada, posvećenost, disciplina, nadahnuće, stjecanje objektivnih znanja o djelovanju prirode, dizajnu ljudskog tijela i zakonima svemira. Ukratko, govorim o putu da nadiđemo svoja samo nametnuta ograničenja izražena kao uvjerenja ili sustav vjerovanja!

Koja je druga razina u kojoj bi mogla postojati rješenja?

Rješenja se mogu naći u našem dizajnu. Svi znamo od znanstvenih istraživača da čovjek koristi vrlo mali dio svog mozga. Moramo naučiti razmišljati.

Naš dizajn bi nas mogao voditi u pravom smjeru. Neutralan je teritorij u kojim nema informacija o nacionalnosti, religiji ili bilo kojem drugom duhovnom učenju. Bez obzira na boju naše kože, bez obzira na podrijetlo, religiju ili obrazovanje, svi imamo kostur, krv, srce, mišiće i mozak i ona funkcionira za svakog čovjeka isto. Možda je dobro polazište za ponovno povezivanje?

Gledajući u naše glave vidimo prostor sličan maternici u ženi za svrhu stvoranja. Oboje su šalice. Možda trebamo početi shvaćati da je mozak u našoj glavi zapravo sjeme kosmosa zasađenog na ovom planetu? Ali isto tako, s bilo kojom drugom opremom, morate biti uključeni u da bi upalili!

Pitanje je kako se Čovjek priključi i uključuje?

Ovo pitanje mi se vraća natrag. Nema primjera, nema razvoja. Moram se povezati s dva primjera u koja se pokazalo da imamo povjerenja. Tko je uvijek tu, bez obzira koliko sjebane stvari bile? To su naš majka planet Zemlja i naš otac Sunce. Zemlja-majka, ona nastavlja proizvoditi povrće i voće, a otac izlazi svako jutro i to rade BESPLATNO. Nikad nam ništa ne naplaćuju! Nikada ne uskraćujte svoje darove. Zapravo onog trenutka kada uložim u vrt, iz godine u godinu dobivam sve više i više zauzvrat. Priroda znači obilje.

Usporedite to sa strukturama društva koje je stvorio čovjek. Tu je obrnuto, trebamo raditi napornije za manje svake godine, a nagrada je na kraju da se smjestimo u dom za starije i čekamo da umremo bolesni i u mukama. Kako to da zatvaramo oči pred ovom stvarnošću? Samo za 1% svjetske populacije ovaj sustav djeluje, a za ostale mi prije ili kasnije patimo na ovaj ili onaj način. Da, znam da ovo nije slika koju volimo. Slažem se s tobom. Zbog toga pišem da promijenim ovu sliku ZAJEDNO.

Prelazak preko vlastitih granice!

Moram preuzeti za sebe odgovornost nazad i naučiti ovladavati sposobnošću reagiranja pažnjom, točnošću i suosjećanjem i svaki dan iznova učiti. Trebam li prevladati svoja nametnuta ograničenja koja se razvijaju oko pojma TKO sam Ja? Sustavi označavanja koje svi dobro poznajemo, poput uloga koje igramo na temelju svog spola ili onoga što nam je dopušteno raditi na temelju naše fizičke dobi ili statusa stečenog školovanjem i podrijetlom, prednosti ili nedostatka pripadnosti određenoj religija i tako dalje. Umjesto toga, moram proučiti ŠTO SAM JA da bih postati ovaj slobodan čovjek.

Dijeliti je voditi brigu

U trenutku kad se oslobodimo sustava označavanja, imam nešto za dijeliti sa svojim kolegom. Upravo zajedničkim snagama stvaramo most između mjesta na kojem danas živimo i sutra možemo postati premostitelji svijetova.

Gdje započeti?

Taj proces uvijek započinje priznanjem da nitko od nas ne zna sve. Svi imamo djelomičan pogled, ali zajedno bismo mogli dobiti više uvida u cjelovitiju sliku i što izabrati. Ovo započinje najprije prepoznavanjem da je nešto u čovjeku u osnovi izvan ravnoteže. Otpuštanje stiska držanja svih pravila i propisa dio je postupka oslobađanja.

Ako vi ne upravljate svojim brodom, nešto drugo hoće!

Naučila sam da je moja dužnost i moja obveza osigurati da sam gospodar nad plovilom koje mi je povjereno cijeli život, jer ako ne budem, onda će nešto drugo to učiniti! Meni je jasno vidljivo kada ljudi koriste svoje pametne telefone da više nisu u svojim tijelima, da su otišli u virtualnu stvarnost. Ovo je za mene zastrašujuće i pitam se kuda će to čovječanstvo odvesti? Što dominira nad nama kada nesvjesno dopuštamo potpunu kontrolu ovoj umjetnoj inteligenciji? Za mene je program ove umjetne inteligencije nesiguran i zasnovan na dvodimenzionalnoj stvarnosti, vrijednosti 1 i 0. Ono je bez ikakvih osjećaja i svi smo se susreli s beskompromisnom krutošću ovog sustava. Crno i bijelo i ne poznaju milosti. Slijediti ovu inteligenciju znači izroditi se iz 3D organskog bića u 2D polu čovjeka, pola robota. U što bismo se mogli razviti ako surađujemo s organskom, zemaljskom majkom i ocem suncem i uključimo naš kozmički mozak?
Zbog toga mislim da se danas radi o izboru koji svatko od nas mora učiniti nesvjesno ili svjesno. Radije biram svjesno i provodim svoju slobodnu volju. Možda je ovo jedini stvarni izbor koji svako mora učiniti u ovom životnom vremenu, gdje da predamo svoju slobodu?

A što je s tobom?

Rose članica My Happy Femily

Živi čovjek u Beogradu 1.dio

od

Pod krintkom predstavljanja moje nove knjige „Beznačajna knjiga“ došao sam u Beograd gdje me je dočekao i ugostio prijatelj Dragan Jovanović Krle. Ovog puta nisam bio jedini. Osim ostalih sa mnom je bio i dugogodišnji prijatelji pratilac na ovom putu Gordan Pilić. Izazov je predstaviti ljudima nešto o čemu se sami ikada nisu pitali. Pokazati im da postoji posve drugačija perspektiva koja je i samo evidentna, ali se zbog komoda, lijenosti, ili čiste nesvijesti ne uzima u obzir. Ono, život se živi na autopilotu, i stvari uzimaju zdravo za gotovo.

Ne promišljati o tome, uroniti vlastitim razumom u nelogičnosti i iskrivljenja današnjeg svijeta po meni je dokaz o smrti i dekadenciji  čovjeka kao božanski potencijalog bića, koji luksuzni kruzer života zamjeni drvenom barkom sigurnosti, običaja i tradicije. Samo zato jer svi tako rade.

Kako pomaknuti takve, kako ih potaknuti da počnu promišljati čistim umom bez ikakvih predrasuda? Tako nešto pokušao sam, svi mi skupa na predavanju u Beogradu u kojem je zapravo predstavljena ideja živog čovjeka koja je već koliko-toliko zaživila „Hrvatskoj“. (Ovo je u navodne znakove jer hrvatska u biti ne postoji).

Želja prosječnog čovjeka i strast za pronažalenjem istinskog sebe jedina je pogonska energija koja može dovesti čovjeka do znanja i na kraju do oslobođenja. Informacije možete dobiti, ali su strast i nadahnuće oni koji će pokrenuti promjenu. Bez toga nema nade, a to se ne može  prenijeti. Ostaje mi samo da i dalje govorim ono što mislim da je istina, pa što bude i kako bude!

Koliko će ljudi krenuti ovim stazama, ovisi samo o njima. Kakov ćemo svijet imati sutra, doista ovisi isključivo o čovjeku.

Zahvaljujem Tv produkciji TV Tesla iz Beograda koji je snimo ovo predstavljanje.

Živomobil putuje

od
Na cestu je izišao automobil sa novim oznakama koje pripadaju ideji Zajednice živih ljudi, tj evidentiran je u registar istih. Da ne bi ispalo da samo fiozofiramo, što samo po sebi i nije malo, mi smo napravili i dodatnu vrijednost. Napravili smo vlastite oznake kojim se označeno pomagalo za kretanje ne nalazi u pravnom prometu te mu stoga nije niti potrebna prometna dozvola. Gospodari tih vozila su živi ljudi tj oni koji su rekli da se „Objava slobode i suvereniteta živog čovjeka na zemlji“ odnosi i na njih čime su postali sukreatori zajednice sa svim odgovornostima koje takvo sukreatorstvo donosi.

Prvi u nizu, nadamo se, oznaka za putujuća pomagala stavio je tko će drugi nego Vedran Miočić-Stošić, a u pripremi su još neki. O ovom povjesnom događaju Vedran je rekao:

“Evo, došao je i taj dan kada smo putem “Zajednice suverenih ljudi na zemlji” omogućili da svatko tko postane sukreator te zajednice ima mogućnost postaviti vlastite oznake na svoj automobil ili bilo koje drugo pomoćno sredstvo za kretanje te se početi u njemu slobodno kretati cestama van pravnog prometa. O toj namjeri i odluci koju svaki čovjek ima pravo donijeti za sebe obaviještava se instituciju koja administrira prometom na teritoriju RH – Ministarstvo unutarnjih poslova, dokumentom “Objava o novom pravnom stanju”, kojeg sam ja, eto prvi, uručio jučer, u ponedjeljak 21.10.2019. PU Zadarskoj i poštom poslao MUP-u RH. Još nekolicina sukreatora zajednice će to učiniti u skoro vrijeme, a svi ostali koji bi to isto željeli napraviti mogu naći upute na stranici http://zivicovjek.org/zive-tablice/

teblice vedran 1000

Ovim putem apeliram na ljude koji su zaposlenici MUP-a RH da ne ignoriraju i ne uskraćuju ovaj svijesni izraz volje živih ljudi već da ga ljudski uvaže i obavljaju svoju službu u okvirima svoje zakonske nadležnosti. Svi smo mi živi ljudi, izgradimo odnose koji će se bazirati na poštivanju i poštenju, time i povjerenju.

U dobroj namjeri pozivam sve ljude, bez obzira koje tablice imali, na odgovornost prilikom kretanja cestama, na toleranciju i međusobno uvažavanje. Sretno i sigurno putovanje svima!”

Eto dragi živi ljudi, ne trebamo se bojati ičega ako su naša djela čista i ako njima ne ugrožavamo ili otimamo slobodu ikoga drugog. Vedran je najbolji primjer tome.