“Molimo se za narod i otadžbinu, na kraju svake mise!”
Car je gol! Kako je virus razgolitio Cara? Jedan od pozitivnih posljedica aktualne pandemije je razotkrivanje našeg društveno-ekonomskog sistema. Virus nije donio ništa novo. On je samo pojačao ono što je ionako već postojalo i ubrzao demaskiranje pravog stanja. Svijet se nije promjenio, samo je postao iskreniji. Tako sad u čudu ustanovljavamo da ipak živimo u ne-liberalnom socijalizmu (mnogo gorem od onog kojeg se još sjećamo), a ne u liberalnom kapitalizmu, kako nes uvjeravaju. Kako je inače moguće da država otkupljuje ili pomaže posrnulim poduzećima?
Otkrilo nam se novo lice državizma, te religije nepogrešivih autoriteta, direktnih poslanika Boga na zemlji. Država je izgleda konačno i globalno izašla iz braka sa religijom. Prazna svetišta svih svjetskih religija su dokaz da je ideologija religija izgubila moć potpune kontrole nad stanovništvom. Državi je sada privlačnija moć medija, koji svoju propagandu zasnivaju na ideologiji znanosti. Aktualni razvod neodoljivo podsjeća na nešto što se zbilo prije skoro sto godina. Svojim ugovorom sa Vatikanom iz 1933. godine, Hitler je u potpunosti onemogućio politički angažman katoličke crkve, koja je prije toga, sa svojom narodnom strankom, imala veliki utjecaj u opoziciji. Crkva se potpisivanjem ovog ugovora nadala da neće neslavno proći kao ostala opozicija (komunisti i sociajalni demokrati), koji su brutalno razbijeni. Hitler je ugovorom dobio apsolutnu moć u državi i slobodan menvarski prostor da da ponudi brak medijima i znanosti, koji kao miraz, moraju odustati od svoje slobode i potpuno se moraju povinuti naređenjima vlasti. Malo je poznato da je taj ugovor sa Vatikanom još na snazi, čak i do današnjeg dana. Sličnost sa trenutnom situacijom u cijelom svijetu je naprosto zapanjujuća. Tko se danas usuđuje javno suprostaviti državnim medijima i “istinama” državne znanosti.
Opozicija ne smije postojati. Drugačije mišljenje se pod svaku cijenu mora suzbiti. Hitler je došao na vlast demokratskim putem, da bi tu istu demokraciju u kratkom roku zamijenio diktaturom. Ne podsjeća li nas taj prelaz pomalo na oval aktualni, u kojem je iskorišten strah od virusa, za ekpresnu suspenziju demokracije i uspostavu diktature korumpiranih virologa.
Tako je “svečano” sklopljen novi globalni brak, brak države i znanosti. Tu se naravno ne radi o braku iz ljubavi, već samo iz prisile i straha. Ukoliko želi ući u sigurne bračne vode, znanost se mora odreći svoje slobode i svoje ciljeve podvrgnuti i uskladiti sa ciljevima državne vlasti. Stvorena je tako jedna kopija znanosti, tkz. državoljubna znanost, kojom upravlja politika i birokratski aparat države. Državna znanost je svojim brakom potpunosti zamijenila dominaciju državne religije. Znanstveno dokazana opasnost od virusa je jača od straha od božje kazne i neodlaska u crkvu. Crkva naravno mora poštovati svjetovnu vlast države, kao je to jasno definirano u hitlerovom konkordatu. Meni se zapravo čini, da je državna znanost samo prerušena državna religija. Možda je razvod i novo vjenčanje samo popagandni trik obmane? Zašto bi inače bilo normalno da jedan profesor dobije otkaz na fakultetu, ako izađe iz katoličke crkve (primjer Austrija), još i u vremenu nakon drugog svjetskog rata. To jasno pokazuje religiozne korjene znanosti. Zapravo državna religija je kao sistem masovne hipnoze, planski i sistematski zamjenjena državnom znanošću. Pritom se nije desila nikakva revolucija. Prelaz je bio gotovo neprimjetan, klizni. Još je moja profesorica u srednjoj školi naglašavala, da su svi znanstvenici vjernici, vrlo religiozni ljudi. Mnogi citati Einsteina to potvrđuju. Raskol znanosti i religije je potpuno neprirodan i umjetno induciran, kao i propaganda o raskolu tijela i duha. U stvarnosti postoji samo znanost, neograničena dogmama i tabuima. Sve ono što zovemo religija, magija, natprirodno itd. uopće ne postoji. Postoji samo slobodna znanost. Nažalost, to nije znanost koja se udala za državu.
Ista državna znanost stoji i iza ideologije kimatskih promjena. Projekt “zeleni” je vješti manevar osvajanja i porobljavanje onih “lijevih birača” i njihovo neprimjetno translatiranje u krajnju desnicu, u slijepe i gluhe robove države i globalnih interesa NWO-a. Kako inače objasniti skladan brak zelenih i konzervativnih narodnjaka u vladi Austrije, ljevice i desnice, tokom najnovijeg projekta globalne pandemije? Našao se zajednički neprijatelj cijelog stanovništa i svi moraju krenuti u boj, bez iznimke, ukoliko ne žele da se proglase dezerterima.
“Mi smo u ratu!”, jednoglasno ponavljaju najmoćnije vođe evropskih država. Tko im je napisao govor? Tko je svim stožerima svijeta prosljedio naređenje što da rade i kako da se ponašaju? Svi smo u ratu protiv virusa, tog novog neprjatelja svih ljudi na zemlji! Virus je tako postao novi Sotona, đavo koji rado ispunjava sve želje vladajuće elite.
Virus, genijalni ubojica ljudskih sloboda i prava Čovjeka.
Virus, genijalni ubojica papirnatog novca, jednog važnog faktora slobode.
Virus, genijalni ubojica prava na slobodu mišljenja.
Virus, genijalni ubojica prava na odustajanje od prisilnog cijepljenja.
Virus, razlog za uvođenje izvanrednog stanja, nove diktature, koja se slatko naziva “novi normalitet”.
Čovjekova imovina u duhovnom smislu je samo njegova Duša i to je nešto što je zaista njegovo, tj neodvojivo od njega, on je to. Materijalni aspekt imovine o kojoj se danas uglavnom priča, razglaba i za nju živi je onaj koju je čovjek „stekao“ svojim radom, ili trgovački gledano ona koju je platio novcem, pravno, ona koju je naslijedio. Ovdje uglavnom govorimo o objektima(kućama, stanovima, poslovnim prostorima) ili pak o zemljištima različitih vrsta, navodnih namjena i veličina. Mada nije namjera tvrditi da je čovjek gospodar ikakvih objekata i zemljišta, a pogotovo ne vlasnik istih sa ovom temom u duhu temeljnih istina Zajednice Živih Ljudi treba biti oprezan.
Ipak danas vrijeme je promjena i najbolji trenutak da se nova paradigma počne primjenjivati u praksi. Situacija se mijenja u korist čovjeka makar to mnogi ne vidjeli, pa je samim time i vjetar u leđa i podrška snaga svjetla i istine na strani Čovjeka u ovom trenutku više nego li prije, pa je ovo, da ponovim, najbolji trenutak za primjenu znanja koje smo stekli posljednjih godina.
Naime, zagovornici smo da materijalna dobra pripadaju samo onom čovjeku koji ih koristi, baštini, koji ih posjeduje, te u tom smislu ikakvo gomilanje nekretnina u nasljednom smislu nije poželjno u ovom trenutku. Živi čovjek je čovjek duhovne prirode kojem materijalna dobra nisu dominantni prioritet, ali nećemo iti reći da su mu na zadnjem. Mnogi „živi ljudi“ na neke „svoje“ zemlje nisu kročili nogom godinama ali pak tvdre da su njihove. Neki iti ne znaju gdje su te i takve, ali ih to ne smeta da i dalje tvrde da one pripadaju njima.
Generalni stav Zajednice jest da čovjeku pripada ono što mu treba i što koristi i to neotuđivo, bilo da je riječ o kući, stanu, zemljištu, poslovnom prostoru, ili svemu tome skupa.
Kad sam rekao da ova materijalna dobra pripadaju čovjeku neotuđivo, onda sam pri tom mislio da mu ikada i u bilo kojim uvjetima ne mogu biti oduzeta. Osim ako se čovjek istima prestane koristiti, pravo je drugog čovjeka da se njima koristi za svoju dobrobit u maniri dobrog gospodara.
Nema ikakve kupovine zemalja ili kuća i sl. Kuće napuštene više od 5 godina trebalo bi iti zakonski dodijeliti nekome tko ih treba i tko će ih koristiti. Zemljišta koja nisu korištena također duže od recimo 10 godina može zauzeti kao posjednik tko god hoće. I to je prirodno pravo, po božanskoj namisli, koji i Jest stvorio Zemlju i Čovjeka za baštinika iste kao i svega što na Njoj Jeste.
Ali…
U trgovačkom sistemu komercijalno – financijske prirode temeljno je pitanje kao kreirati više „bogatstava“ (napumpati BDP) da bi bankari ili drugi lihvari (krvopije)mogli izdati mjenice ili neke druge nazovi „vrijednosne papire“ (čitaj kreirali novac) na teret te imovine. Stoga su ljudi gladni novca i trgovačkih banalija i bižuterije požurili registrirati „svoju imovinu“ koja će biti zalog novostvorenom dugu (čitaj kreditu, kreaciji novca) te su svoju imovinu legalizirali. Legalizirali su prvo sebe kao sudionika u trgovačkim procesima (registracija, rodni list), a zatim su legalizirali i imovinu kako bi imali ulog na kockarsko-trgovačkom stolu komercijalnih odnosa.
Imovina, u trenutku kada je legalizirana, postala je pravna stvar, predmet trgovačko-pravnog prometa, samim time i otuđiva a zavedena je u registre kralja kao vlasništvo pravne ili fizičke osobe koja je sudionik pravnog prometa.
Jednostavno zar ne…
Dakle imovina koja je legalizirana postaje otuđiva jer se nalazi u pravnom prometu. To potvrđuje i engleski pravni izraz „lienable“ što kad se rastavi znači mogućnost zaloga, dok je unlienable nemoguće založiti u nas prevedeno kao neotuđivo. Stoga svaka stvar u pravnom prometu je otuđiva za razliku od stvari koja nije u pravnom prometu, koja nema pravnu osobnost.
U prilog tome stavljam članak Ovršnog zakona RH:
Sredstva i predmet ovrhe i osiguranja; Članak 4.; (4) Predmet ovrhe ne mogu biti stvari izvan prometa, kao ni druge stvari za koje je to posebnim zakonom određeno
Dakle Objavom Slobode i Suvereniteta Živog Čovjeka i njezinim uručivanjem otvorila se mogućnost da živi čovjek napusti prostor trgovačko-pravnog sistema jer ima neotuđivo pravo slobodne Volje i na po svojoj prirodi svojstven Izbor.
“Opoziv vlasničkih ugovora;
Vlasništvo je Prirodi nepoznat pojam i ne postoji kao takvo. Priroda pripada svima, ali nikome posebno, te nitko ne može tvrditi da ima ikakvo vlasništvo nad nečim što je živo, a što je Zemlja i Sve na Zemlji. Vlasništvo, kao titula na pravo upravljanja komadom zemlje uz obveznu naknadu, uvedena je od strane „Božjeg agenta na Zemlji” (čitaj: institucija Pape) običnim izjavama i objavama, a koje su ovim dokumentom osporene. Ovim dokumentom proglašavamo sve zemljišne knjige nevažećima, pogotovo u dijelu u kojem su samoproglašeni agenti, zastupnici fiktivnog entiteta REPUBLIKA HRVATSKA-RH i svi ostali fiktivni entiteti koji iz toga proizlaze, zabilježili u zemljišne knjige (čitaj: registre) kao pravo vlasništva na svu zemlju, na teritoriju koji zovemo Republika Hrvatska, a koje proizlazi iz navodno dodijeljenog prava na svu Zemlju samoproglašenih zastupnika Boga, gospodara Zemlje. Živi ljudi ne priznaju ovakvu otimačinu, krađu i svojatanje Zemlje date Čovjeku na upravljanje i korištenje od Stvoritelja, kroz Dar Života i Bivanja na Zemlji. Stoga svi vlasnički listovi, posjedovni listovi i drugi certifikati koji zabranjuju ili ograničavaju uporabu zemlje, objavom ovog dokumenta postaju ništavni. Zemlja pripada onome koji je na njoj i koji je koristi na koristan i ispravan način. Korištenje ili imanje na zemlji u skladu je sa Prirodnim Pravom, za razliku od vlasništva, jer nad Životom vlast ne postoji, niti je tko može imati.
Vlasništvo, kao autorski rad ili djelo ili fikcija, moguća je jedino u svijetu koji nije živ, u svijetu fikcije, u svijetu odsutnosti, svijetu mrtvih, ali Stvoritelj Svega Vidljivog i Živog nije i neće ikada dati ikome vlasništvo nad Kreacijom. Sve izjave ili objave ikoga o tome da ima vlasništvo nad Zemljom, Prirodom, Čovjekom i nad Životom, te da im je to povjereno, najobičnije su izmišljotine, blasfemija i apsolutno su neprihvatljive, lažne i ništavne.
Svaki ugovor, zahtjev i/ili zapis, bez obzira da li je potpisan ili nije, a kojim se registracijom dozvoljava vlast fiktivnih entiteta nad bilo kojim Oblikom Života (Zemlja, Zrak, Voda, Flora, Fauna, Čovjek) ili nad rezultatima i plodovima rada i stvaralaštva Čovjeka, ovom je objavom odbačen. Dužnost je, na individualni zahtjev Čovjeka Živog, svaki zapis o vlasništvu iz registra u kojem se vode, izbrisati iz istog, kao i sve podatke koji se odnose na imovinu kojom gospodari i koristi Živi Čovjek.
Posebno ističemo da su raskinuti svi ugovori ili insinuacije na postojanje istih, kojim bilo tko tvrdi da ima prava na Tijelo Čovjekovo, organe, gene ili bilo što povezano s Tijelom Čovječjim, uključujući i truplo (pepeo pepelu, Priroda Prirodi). Također ističemo da su raskinuti svi ugovori ili insinuacije da itko ima ikakva prava nad Duhom Čovjekovim, Mislima, Energijom ili bilo čime drugim što je, kroz multidimenzionalnu Stvarnost, izravno povezano s njime. Nema ikome suglasnosti, privole ili ikakve dozvole za prisvajanje Stvarnosti i svi takvi ugovori Ovdje i Sada su prestali vrijediti.
Raskidani su i nevažećima proglašeni i svi ostali ugovori koji ovdje nisu izrijekom spomenuti, a regulirani su zakonima, aktima, pravilnicima propisima i drugim aktima unutar ustavnopravnog poretka RH ili bilo kojeg drugog poretka na Zemlji koji tvrdi da ima prava nad Živim Čovjekom.”….
Zajednica također obavještava svih da će ući fizički u posjed dijela Zemlje za koji se utvrdi da je napušten i da se ne koristi, jer Čovjek pripada Zemlji, Zemlja Čovjeku, a ne fiktivnoj osobi zvanoj vlasnik upisanoj u Zemljišne knjige. Zemlja je uvijek pripadala onome tko je na njoj i koji je/joj koristi. To je Prirodni zakon, veći od ikojeg zakona kojeg su donijele osobe ili korporacije. Pri tom, dajemo garancije pod materijalnom, krivičnom i moralnom odgovornošću da ćemo zemljište koristiti u maniri dobrog i pravednog gospodara, te da ćemo se pažnjom i ljubavi odnositi prema Majčici Zemlji. Također izjavljujemo da nećemo svojim djelovanjem onečišćavati zemlju, vodu i zrak, tj. barem u mnogoj mjeri manje o onoga kako se danas tretira zemlja i okoliš…….
Zajednica uzima za pravo da osnuje privatni sud zapisa/arhiva.
(djelovi Objave Slobode i Suvereniteta Živog Čovjeka)
Mnogi ljudi su već preuzeli odgovornost i prihvatili se biti Sukreatori ove Zajednice jasno izražavajući svoju Volju i Izbor izlaska iz iluzornog trgovačko-pravnog sistema.
Dakle, problem nastaje sa imovinom, jer je imovina vezana za račun (teret), ( (nije naše) osobno ime svim velikim slovima) koji se vodi kao vlasnik registrirane svojine. Činom legalizacije ista postaje. otuđiva i za nju je izdan zalog u obliku državnih obveznica bez vašeg znanja, jer vi više niste baštinik te svojine već vlasnik, što je unižavajuća i iluzorna trgovačko-pravna titula.
Stoga bi sve objekte trebalo de-legalizirati i eventualno upisati u arhiv; pismohranu Živog Čovjeka, nastavno, u istu pismohranu koja već postoji za Žive Ljude, zatim automobile kao pokretnu svojinu, a isto to bi trebalo napraviti i za objekte i zemljišta.
Automobili se odjave, a isto to bi trebalo napraviti i sa objektima i sa zemljištima.
Kako?
Ima više ideja kako to napraviti :
Moguće bi bilo sklopiti kupoprodajni ili darovni ugovor između vlasnika i kupca ( u ovom slučaju živog čovjeka) koji osim imena nema, niti OIB, niti prebivalište. Ovakav ugovor koji nije sklopljen između pravnih osoba vrijedi kao i bilo koji drugi ugovor svjesno i vlastitom rukom potpisan. Ovakav ugovor možete potpisati (preporučeno) sa trojicom svjedoka koji imaju OIB i prebivalište, a čiji će potpis javni bilježnik ovjeriti, za razliku od potpisa kupca. U ugovoru je bitno naglasiti da kupac (živi čovjek) ne kupuje vlasništva jer njega ikakva pravna titula ne zanima već kupuje isključivo objekt/zemljište. Također u ugovoru se ne mora navesti niti kupoprodajna cijena jer ona može biti poslovna tajna, već se posebnim člankom utvrđuje da su svi dogovoreni uvjeti ispunjeni!
Isto je moguće i darovnim ugovorom, ili možda pozajmicom ili kreditom u kojoj je zajmodavac ili kreditor živi čovjek.
Ovakav ugovor ili čisti sporazum se zatim zajedno sa zahtjevom za brisanje iz državnog registra uputi na nadležni sud u kojem je registirana otuđena nekretnina.
Kupac objekta/zemljišta neće tražiti upis u zemljišne knjige, jer sve i da ga traži sud ne može udovoljiti njegovu zahtjevu, obzirom da isti nema osobnu iskaznicu i nije u pravnom prometu, ali će tražiti da se u vlasničkom listu upiše postojanje ugovora o kupnji ili nekog drugog zakonitog dokumenta koji potvrđuje promjenu podataka upisanih na vlasnički list (nešto tipa zabilježbe ili teret)
Obzirom da će sud vjerojatno donijeti neko solomunkso rješenje ili u potpunosti ignorirati/odbiti zahtjev bilo bi dobro da i prijašnji vlasnik uputi zahtjev za brisanje njegovog imena sa vlasničkog lista u kojem će prikačiti kopiju ugovora u kojem jasno stoji da on više nije vlasnik dotične nekretnine već ju je prodao Živom Čovjeku. Nigdje u ijednom zakonu ne piše da se objekt ne može prodati nekome tko nije u pravnom prometu.
Ugovor nije potrebno nositi na poreznu upravu, jer nije napravljen ikakav pravni promet obzirom da nije kupljeno pravo vlasništva pa nema niti prenosa istog.
Ukoliko sud odbije taj zahtjev što je vrlo vjerojatno trebalo bi se na njega žaliti i ići na sud više instance, o čemu možemo govoriti kasnije.
Živi čovjek, a bilo bi dobro da se ne predstavlja kupcem jer je to pravna kategorija trebao bi tražiti ispis nekretnine iz zemljišnih knjiga jer je ona sada van pravnog prometa, kroz nekakav nazovimo ga „Zahtjev za delegalizacijom“.
Sva ova papirologija donosi određenu pravnu pomutnju u redove ustavno-pravne birokracije jer ljudi u ulogama birokrata nisu navikli da išta osim pravnih i fizičkih osoba postoji i u čudu će vas gledati svakim zahtjevom kojeg podnesete. Ali navikavajte se na to.
Nakon ove papirologije koja i nije toliko velika, a za koju ćemo napraviti nekakve ogledne primjerke, potrebno je obavjestiti Grad/Općinu o novom pravnom statusu objekta ili zemljišta, skinuti sa kuće kućni broj i vratiti ga Gradu/Općini.
Nakon toga bilo bi dobro u potpunosti maknuti poštanski sandučić ili ga skinuti sa zida kuće i staviti na zasebno odvojeno postolje i na njemu napisati velikim slovima
„Živi Čovjek taj i taj
Samo u svrhu dopisivanja,
ne prihvaćam ikakve
službene dokumente“
Na određenu ploču napisti opet jasno vidljivo:
Objekt je svojina živog čovjeka
te nije dozvoljen ulaz osobama u
ikakvom službenom kapacitetu,
već isključivo živim ljudima.
Ovo se isto može napisti i na vratima stana ili poslovnog prostora dok se sve druge oznake trebaju ukloniti. Na zemljište samo postaviti tablu ili nešto slično tome.
Ovakvim upisom imovina stječe eksteritorijalni status i ne bi čak bilo loše na ulaz vrata ili zemljišta izvjesiti bijelu zastavu. Eksteritorijalnost proizlazi iz brisanja imovine iz registra (papira) RH čime njena nadležnost nestaje.
Upis objekta/nekretnine u pismohranu živih ljudi moguć je samo onima koji su Sukreatori Zajednice tj. koji su se proglasili Živim Ljudima. Ako to niste napravili prvo to je priroitetno. Oni koji jesu a žele upisati svojinu u registar pismohranu neka zahtjev pošalju na info@zivicovjek.org gdje će im biti objašnjena procedura i kada će dobiti i QR code koji evidentira pismohranu svojine Živog Čovjeka.
Najvažnije: Ovo iznad nije pravni savjet. Svaki Živi Čovjek koji želi delegelizirati svoju imovinu radi sve isključivo na vlastitu odgovornost
Upozorenje: Ako se niste spremni nositi sa navalom i pritiskom uvijek novaca gladnih gradova i općina i njima pripadajućih komunalnih poduzeća, (državu nećemo iti spominjati) možda je bolje da ne ulazite u ove procedure. Ako pak jeste i spremni ste živjeti punim plućima u ovoj igrici imate našu potpunu podršku u svakom smislu.
Za sobodu se i sada, kao uostalom i uvijek u prošlosti, moramo izboriti. Sloboda nema naviku da dolazi kao poklon, slučajnost, sreća. Sloboda je trofej ustrajnih napora, kako na individualnom planu, tako i na onom društvenom. Čim jednom prestanemo sa našom borbom, polako gubimo već osvojene teritorije. Za ilustraciju, samo se prisjetite osjećaja kad ste zadnji put biciklirali kontra vjetra.
Zašto su psihološke karakterstike prosječnog političara opasnije od objektivnih opasnosti koje vrebaju izvana? Njihova uobraženost i narcisoidnost nas je u prošlosti često koštala mnogih života, a i danas nije ništa drugačije. Zajednička karakteristika većine političara je teškoća prihvaćanja odgovornosti za posljedice svojih odluka. Svi političari moraju nositi masku samopouzdanja i sigurnosti u svoja djela, te bez puno suzdržavanjau donositi odluke. Za političara je bolje donijeti lošu odluku, nego nikakvu. Ona loša se mora relativizirati, bilo putem kontroliranih medija, bilo putem fokusiranja na nove strahove koji nas čekaju. Ta fokusacija na budući strah je trik kojim se paralizira trezvena analiza prošlih odluka.
Odluka sama, može biti istovremeno i dobra i loša, s obzirom da li je promatramo dugoročno ili kratkoročno. Biti pažljiv i promjeniti odluku kad se pokaže da ona nije više svrsishodna, okončavajući time njene štetne posljedice, karakteristika je samo malog broja osoba na vodećim pozicijama. Strah od greške, koja bi autoritet političara dovela u pitanje, je veća od brige za boljitak društva. Ipak mislim da se tu ipak ne radi samo o pukoj narcisoidnosti. Političari su predstavnici državne vlasti, a ona je opet po religioznoj definiciji direktni izaslanik Boga na zemlji. Bog je nepogrešiv, država također. Učiniti nešto ilegalno, isto je kao zgriješiti protiv Boga.
Što je zapravo država? Je li to živo ili neživo biće? Ili oboje, poput virusa? Ako kažemo da je država umjetna dogovorena tvorevina i da de-facto ne postoji, onda postoji mogućnost da logikom ekvivalencije dođemo na pomisao da i ne postoji i Bog, gledajući izvan polja društvenog dogovora ili umjetnog svijeta socijalizacije. Ako to oboje isključimo iz svijeta naše percepcije, ostaje čudna praznina, koja se na prvi pogled doima mračno i zlokobno, ali koja nekako miriše na slobodu i avanturu. Prvo upada u oči da je iz te praznine, kao nekim čudom, isisan strah. Ne kaže se zaludu da se sestra laži zove strahinja, a da se sestra istine zove hrabrost. Za istinu i slobodu je potrebna hrabrost, spremnost, nepokolebljivost i istrajnost. Ako slijedimo tu drevnu mudrost, onda možemo postaviti tezu: tamo gdje je medijski inicirani strah, tamo je i laž. Logika i trezvenost su dva moćna saveznika, koja nam vjerno stoje na usluzi da raskrinkamo laž i krenemo na put ka slobodi.
Vjekovima nas uče naši religiozni učitelji da kraljevi, Pape, predsjednici i premijeri jesu i ostaju nepogrešivi. Ne smije postojati alternativa za njihove naredbe/odluke. Ako se posumlja u njegovu sposobnost, postoji opasnost da se posumlja u sistem u cjelosti, a to se nikako ne smije dogoditi. U oca se ne smije posumljati. Nasuprot države i političara, mi smo bili i ostali djeca. Djeca koja se moraju bojati i biti poslušna. Strah je uvijek tu da se onemogući sposobnost logičkog rasuđivanja, koje bi spriječilo manipulaciju i zavaravanje. Bez straha, car postaje gol za svoje podanike, a cijeli društveni sistem se pretvara u jedan veliki konstrukt laži.
„Ono što smo upravo preživili nije ništa u usporedbi sa onim što nas čeka!“
Upravo tim riječima se sada čitave populacije bacaju u nesvijest i paralizira njihova sposobnost rasuđivanja i kritičkog razmišljanja. Diskusija o ispravnosti odluke vođe nije samo nepoželjna, već je zabranjena. Sama sumnja u odluke odozgo je dokaz izdaje. Samo odpadnici naroda misle drugačije. To su direktive diktature jednoumlja, ali istina je upravo obrnuta. Stvarna veleizdaja je negiranje činjenica naušrtb očuvanja mita o svojoj nepogrešivosti. Cijena koji svi plaćamo i tek moramo platiti za posljedice prepuštanja narcisoidnosti naših političara je veća nego što uopće možemo i zamisliti. Čitave generacije djece upravo bivaju traumatizirane strahovima i zabranama kojima su bombardirani iz svoje okoline. Te traume neće otići zajedno sa virusom i mjerama izvanrednog stanja. One će ostati sa njima tokom cijelog svog života i aktivno oblikovati njihov doživljaj stvarnosti. Stvarni troškovi traumatiziranja cijelog društva su golemi, jer šteta koja je načinjena na onim nemjerljivim ljudskim resursima je nesaglediva.
Idila u našoj zemlji ovaca je definitivno umrla. Iz sistema grabežljivog „liberalnog“ kapitalizma je zemlja ovaca prešla u sistem autoritativnog socijalizma. Ovcama pritom nije promaklo da se situacija brzo i drastično promjenila. Sada im odjednom nije dopušteno da pasu na pašnjaku i trčkaraju naokolo. Ipak, one se tješe da je u štali je toplo, ima vode, hrane i svjetla. Istina, hrana im se sada donosi i ne mogu je birati, ali barem je ima. Treba se samo malo priviknuti na nove okolnosti i one će ubrzo postati “novi normalitet”. Sjećanje, da su nekada imale mogućnost da izađu na zrak, brzo će izblijediti. Ukoliko iz pozicije straha osmotrimo novonastalu situaciju, možemo čak i pohvaliti napredak u smjeru veće sigurnosti. Dok vani vreba opasnost od grabežljivaca i hirova klimatskih promjena, u štali je sigurno, kao u raju (ukoliko ne dođe do požara, kao nedavno u Češkoj, gdje je skončalo nekoliko tisuća bezpomoćnih ovaca). U ime sigurnosti, sada su te iste ovce spremne da se cijepe i trpaju antibioticima, nebi li nekako stavili pod kontrolu gubitak imuniteta, nastalog kao posljedica štalskog pritvora. Svaka sličnost situacije u zemlji ovaca sa trenutnom situacijom u globalnom svijetu ljudi je slučajna i prozvoljna. Vjerovati u slučajnost je uvijek bilo zdravije nego vjerovati u zavjeru.
Ipak, čuvajmo se onih, koji se kunu, da ono što rade, rade za dobrobit naroda!
Za koju cijenu smo spremni ustupiti našu strast, našu mogućnost za slobodom? Jesmo li spremni trampiti je za obećanje spasenja ili preživljavanja? Pred našim očima, kao na ubrzanom filmskom platnu, defiliraju vjerske ideologije, jedna za drugom. Kojom je samo brzinom vjersko ludilo klima religije zamjenio vjerski fanatizam virusne religije. Sjećanje čovjeka današnjice ima vrlo kratak rok trajanja. Za preživljavanje ove šok terapije u nastavcima, potrebno je postaviti prioritete, ukoliko ne želimo da nas pojede inercija krda. Svako od nas se mora zapitati,koje su primarne vrijednosti njegovog života. Za što smo spremni ginuti danas, što je ono bez čega život nema smisla? Gdje je apsolutno dno naše tolerancije sa obzirom na brutalno silovanje naših prava i sloboda?
Što nam je važnije u životu, zdravlje ili sloboda?
Što nam je važnije u životu, klima ili sloboda?
Bez slobode nema ni zdravlja ni klime. Bez slobode nema ničega, jer samo u slobodi ispravno funkcioniraju naša čula. Sloboda je osnova svega, kao što je mogućnost percepcije osnova našeg bića. Mi smo magična bića samo ako smo slobodni. Nestankom slobode, nestaje i naša magična priroda, a sa njom i zdravlje i klima. Sloboda nije besplatna, ali je rado prodajemo budzašto. Cijenimo je toliko, da je se u kriznim vremenima lako odričemo i doslovno smo spremni trampiti je za “mačka u vreći”.
Naša tragedija je naša zaboravnost. Tokom povijesti smo se za svaku mrvicu slobodu uvijek morali izboriti, ulažući nadljudske napore. Na djeliće slobode, za koje smo se tako teško izborili, se lako navikavamo, ubrzo podcjenjujući ono što imamo. Te nevidljive vrijednosti onda redom omalovažavamo, žudeći za stranim plastičnim besmislicama. Prisjetimo se, kakav je bio osjećaj odreći se vlastite tradicije, prošlosti, predaka i prirode same i prigrliti uvezenu ideologiju stranih trgovaca u manitijama? Kakav je osjećaj tim istim trgovcima stoljećima vjerovati i poslušno mrziti ne samo svog susjeda već i samoga sebe (tijelo).
Naša tragedija je naša zaboravnost. Još dok slavimo netom izborenu djelimičnu pobjedu, već se opuštamo i prepuštamo trivijalnostima, koje nas onda toliko iscrpe, da nam trofeji pobjede ubrzo iskliznu iz ruku. Strategijski pristup ratovanja za slobodu nije nam nikad bila jača strana. O istrajnosti, opreznosti, skromnosti i izdržljivosti da i ne govorim. Stihijski emocionalni ispadi su nešto, što se treba izbjegavati poput kuge, a ne obožavati kao strastvenost, jak karakter ili nešto slično. Glorifikacija vlastite gluposti nije nikakva vrlina. Svoje dugove samo ostavljamo našim potomcima na vraćanje, pritom se kuneći na našu beskrajnu ljubav prema njima.
Naša tragedija je naša zaboravnost. Što nas sprečava da raskrinkamo vlastitu glupost i naučimo nešto iz iskustava prošlosti. Jel to lijenost, mentalna tromost, tjelesni umor ili manjak životne energije? Možda sve skupa. Što smo naučili iz dekonstrukcije klima-religije? Da li nas „zelena histerija“ podsjeća na aktualnu histeriju, ili smo već zaboravili? Koliko puta moramo ići kod istog trgovca, koji nas je do sada već nebrojeno puta preveo “žedne preko vode”, da osvjestimo naše poroke?
Ako bih u nekoliko riječi trebao dijagnosticirati aktualno vrijeme i skizirati njegovu karikaturu, one bi glasile: inflacija slobode. Ova aktualna religija je, kao sve do sada u povijesti, također antipod slobode. Ona zabranjuje znanstveni diskurs o samoj sebi, iako sebe naziva medicinskom znanošću. Preispitivanje nepoželjno! Nije li to trend istovjetan onom kod fašizacije društva? Svaki disident se redom kriminalizira. Oni pak nekorumpirani znanstvenici su zbunjeni i ne mogu se načuditi nastaloj situaciji.
Nova religija se upravo ukorjenjuje u sve pore društva. Povratak na staro nije moguć. Moguć je samo „novi normalitet“, čije će okvire definirati naši čarobnjaci romantike iz tvornica misli. Prisiljavaju nas vjerovati u dolazak spasioca, koji se zove cjepivo, iako je javna tajna da je mit o cjepivu “sveta laž”. Pred nama je raskol svijeta na one za i protiv cjepiva, na racionalne i iracionalne, na poslušne i opasne, na vjernike i ateiste. Kako će izgledati sljedeća godina? Masovno kažnjavanje neposlušnih nevjernika ili će plamtiti globalni građanski rat između sile imperije i pokreta otpora?
Naša tragedija je naša zaboravnost. Upravo one nevidljive vrijednosti, poput slobode, su temelj svih onih nama vidljivih blagodati. Bez slobode život i svijet nema ni okusa ni mirisa. Ne dozvolimo da nam jedna nevidljiva opasnost oduzme nevidljivu vrijednost i zauvijek nas ostavi bez naših čula i naše tjelesnosti uopće.
Totalna rasprodaja slobode, ajmo, još malo pa nestalo!
Jutros sam dobio od svojih prijatelja jubilarni 10. isti video. Hvala prijateljima. Na tom videu doktor sa svim mogućim titulama i zvanjima objašnjava pandemonijsku situacija da je svakom jasno i bistro o čemu se u njoj radi. Ukratko jedna velika laž i namještaljka. U ovih nešto više od mjesec dana pogledao sam i pročitao više stotina videa i tekstova koji logičnim dječjim jezikom objašnjavaju i zaključuju da korona virusa uopće nema, da ne postoji. Ako i postoji on je prilično bezopasan, jer je smrtnost od istog vrlo mala, manja od stotina drugih bolesti prisutnih danas. Jasno je da su i brojke iako vrlo male i kao takve prenapuhane jer se, recimo u SAD-u svaka smrt u kojoj je netko testiran pozitivno na COVID pripisana istom. Utvrđeno je da službeni broj umrlih ne prelazi godišnju stopu u Italiji je čak i manja od prosjeka. Utvrđeno je da je program nabavke respiratora obično pranje love jer po svemu sudeći respiratori više štete nego li pomažu u ovakvim slučajevima. Utvrđeno je da je SZO, autoritet na medicinskom polju, korumpirana organizacija financirana privatnim novcem, stoga vođena i privatnim interesima. Utvrđeno je da Gates zaklada skupa sa Rockfeller zakladom koje su u rodbinskim odnosima, zatim manje poznata, ali izrazito važna i moćna Wellcome zaklada financirale SZO u ogromnim iznosima. Iste su fondacije financirale istraživanje ljudskog genoma, mapiranje ljudskog mozga, promicali sveopću vakcinaciju kroz GAVI alijansu, čipiranje kroz program ID2020, a ujedno su i vlasnici najvećih svjetskih farmaceutskih kuća. Naučili smo i da je ovo orkestrirana i planirana situacija, jer su mnogi kao npr. Dr. Antony Faucci zatim Bill Gates govorili u prošlosti da je samo pitanje dana kada će nas neka pandemija pogoditi (vidoviti su) pa su čak i radili simulacije. Zadnja je bila u 10/2019 kad su simulirali pandemiju baš korona virusa. Ma daj!
Treba li više podataka od ovih da i se vidjelo da je ovo orkestrirana pandemija.
Mnogi su preko noći postali digitalni ratnici, novinari istraživači koji znaju zbrojiti dva i dva i izvesti logičan i istinit zaključak iz prezentiranih informacija. Potraga za informacijama koje potvrđuju da nešto debelo smrdi u službenoj priči raste iz dana u dan, jer će te informacije dokazati da je sve ovo velika laž i istina će izaći na vidjelo, a mi ćemo biti slobodni.
Hmmm, moram vas malo razočarati!
Isitna neće izaći na vidjelo jer je istina na vidjelu oduvijek. Nije pitanje istine već onog tko je želi vidjeti. Koliki je broj ljudi kojima možete istinu staviti pred oči, ali je oni neće vidjeti. Ne samo to koliko je onih koji kad im ukažete na istinu ne žele niti gledati i kažu vam da ih ne zamarate sa teorijama zavjere. Ja ih imam u svojoj kući i nikoga već godinama nisam u ništa uvjerio, niti ću, odustao sam.
Sistem istina nikada nije ni zanimala. Svjedočio sam u zadnjih 10 godina mnogim slučajevima kad sistemu ili agentima uputite logičan na razumu temeljen zahtjev ili pitanje koje nije u skladu sa njihovim kodom. Prvo uopće ne odgovore ili odgovore nešto što nema veze sa onim što ste pitali. Ako ih pitate u lice, onda šute ili kažu da samo rade svoj posao, da se ništa drugo njih ne tiče.
Mislite da će se netko iz vlade osvrnuti na ove bezbrojne dokaze i reći : „Stvarno ljudi ovo je nečuveno.” Teško, jer su kroz rigoroznu selekciju iz vlade izbacivani svi oni na koje se sumnja da im je ostalo i zrnce morala i zdrave duše i duha, ili su takvi sami napustili istu.
Možda se pitate ima li poštenih ljudi? Kako to nitko ne vidi ili neće da vidi? Pa da vam kažem – poštenih ima puno, ali ljudi nema.
Dok pišem dobivam mail od jedne žive djevojke/žene koja kaže da se osjeća izolirano i usamljeno da je nitko ne razumije među obitelji i da je ovaj događaj potaknuo da još dublje promišlja o stvarnosti i da komentiram ako želim, kao da je znala i prije da se pripremam na to.
Lažna pandemija je odlična prilika da se vidi koliko je laž duboka i koliko su ljudi nesvjesni ičega što se događa. U ovim trenucima se zaista može mnogo toga naučiti, ali ne i sve. Ali s druge strane najbolji je stav pa vlastitom iskustvu: „Lažna pandemija, e pa šta?” Treba li radi toga bjesniti, pjeniti na sistem, poslušnike, izaći na ulicu, trubiti u megafone, bacati kamenja na policiju? Nikako ne! Ako vam te ideje dolaze kao jedine moguće to je samo jedan dokaz da ste u početnoj fazi buđenja kad se javlja bijes jer shvaćate da vas se laže i vara pa to želite ispraviti. Laž i prevara su toliko duboki da je ova pandemonija samo običan pijun u šahovskoj igri prevare i ona se ne može ispraviti ikakvom akcijom ili peticijom, maršom ili prosvjedom. Laž doseže do sami korijena našeg bića i tek u momentu shvaćanja da si i sam lažan, pravo buđenje je započelo. Protiv koga pokrenuti bunt tada!
Nažalost, naši najbliži, roditelji, djeca, partneri, rodbina nisu ljudi već mašine i kako to prihvatiti! Pa i sami smo mašine, i ja i ti, zar zaista mislimo da ako smo shvatili da je korona virus lažna operacija odjednom postali budni i istina nam je jasna. Niti blizu! Ne dozvolite da vas privuče samoljublje i ideja da smo odjednom pametniji od onih koji ništa ne vide i ne razumiju, niti žele. Možda smo manje mašine nego oni, širih smo shvaćanja i bolje vidimo, ali to nikome ne daje ikakva prava….
Ljubav je energija koja daje odgovore na svaku nedoumicu. Usamljenost i izolacija su emocije prouzrokovane idejom da moramo biti u društvu nekoga ili da moramo biti prihvaćeni i mora nas se razumjeti. Nije istina! Ne mora nas nitko prihvatiti niti razumjeti, to je pitanje slobodne volje ikoliko god želite da se vaša slobodna volja poštuje toliko i poštujte volju onih koji ne žele znati išta i ičemu. Ali takvi će ljudi kršiti vašu volju jer ne znaju ništa, nametat će vam službene gluposti kojih se morate pridržavati zbog debilnih razloga! I to je istina! Može li čovjek biti miran u vezi toga?
Može! Kako? Nemam pojma, ali može!
Na ovim se stranicama u prošlosti uglavnom pisalo o povezanosti duha sa pravnim sistemom tj. Kako je pravni sistem kroz vladavinu ugovora i trgovine ukrao ljudsku dušu. Ukrao – ne doslovno. Ako niste još to shvatili probajte pogledati pandemiju iz pravne perspektive. Pandemija je pravno stanje kojeg proglašava ministar u svakoj državi na preporuku SZO kao krovne medicinske organizacije. Pandemija je ko fol stanje kad se država brine za ljudsko zdravlje, ali nema to veze s time… Dakle, SZO je proglasila pandemiju, Beroš također, i ona je nastupila kao pravno stanje. Možete se sad pitati zašto se proglašava pandemija kad ona u stvarnosti ne postoji. Nikad itko nije rekao da pravni sistem ima veze sa stvarnošću, dapače. Ovakvo pravno stanje koje je obavezno za sve pravne osobe (osobe sa pravnom osobnošću) je naručeno od određenih interesnih skupina kojima je bitno da se u sistem proguraju pravila koja se do tada nisu mogla progurati ili je njihovo guranje koštalo mnogo para. Treba platiti svaku dignutu ruku. U kriznim situacija uz pritisak medija, uplašene javnosti i lobističkih bukača, a radi zaštite života (ko fol), zaštite imovine (ko fol) i zakoni prolaze leva, leva. I oni koji sa pandemijom imaju veze, ali i oni koji nemaju. Stoga svatko tko govori i piše, buni se ili protestira iz pozicije zabrinutog građanina i fizičke osobe nema pravo to raditi i sistem će ga u tome spriječiti. Opet pitanje kako je to pravedno, istiniti, moralno? Protupitanje. Kakve veze pravni sistem ima sa moralom, istinom, pravdom? PA NIKAKVE! Dakle ljudi prestanite zbrajati kruške i jabuke, govoriti o istini i stvarnosti, a pritom očima uprtima u sistem koji je prevara od početka do kraja.
Prije neki dan dopisivao sam se sa prijateljicom na fejsu koja kaže da je izišla iz sistema i poslala je MUP-u obavijest o smrti fizičkih osoba i traži od istog da izdaju smrtne listove. Izrazio sam malu skepsu da će dotični išta od toga napraviti, ali je prijateljica bila srčano sigurna da oni to moraju, a ako ne naprave da će ona ići tamo fizički i tražiti to od njih, stalno ističući da je ona suverena majka i žena. Divim se ovim srčanim ženama, ako nas itko isčupa iz govana to će biti one. Međutim suverena majka i žena ne treba ikakvu potvrdu od sistema i to zna i ona, ali je opet nekako traži i treba. To nije sloboda, dokle god postoji ijedna stara ideja u našim umovima, o moranju i trebanju.
Sve je prevara, e pa šta!
Mir je pokazatelj da vas se igra ne tiče jer nemate šta dobiti niti izgubiti. Sve što možete izgubiti ionako je laž, a nemate što dobiti jer ste već sve imate. Ili jednostavnije rečeno tko je spreman sve izgubiti samo tada može dobiti sve, kako je rekao veliki mislilac današnjeg vremena Aleksandar Vučić, da se malo našalim za kraj.
Umorio sam se od teme koronavirusa i laži, teorija, informacija koje kruže naokolo u ogromnim količinama. Informacija ikad nije ni bila znanje, pa proučavanje ove teme služi isključivo za pripravnike početnike koji ne samo da ne vide išta sumnjivo i nelogično u cijelom događaju nego se niti ne pitaju ima li ovo smisla. Želim se baviti bitnijim temama, ili onima koje ja smatram bitnijima.
Webinare koje sam držao prošle godine (a čini mi se kao da je prije 5 godina) odlučio sam dati svima na uvid iako su do sada ekskluzivu imali oni koji su platili za njihovo gledanje. Ipak vrijeme je da postanu javni i nadam se da itko tko je imao ekskluzivu neće prigovarati zbog ovog jer ga nisam pitao.
Webinara ima ukupno 10 a započinjem po redu sa onim imena SLOBODA.
Mnogi ljudi žele danas slobodu! Međutim što je to? Svatko ima neku svoju sliku o tome što je sloboda i traže je u skladu sa tom slikom koju o njoj imaju.
Aspirant za slobodu traži slobodu u skladu sa svojim shvaćanjima(softwareom) što sloboda jest, kako se izražava, pa onda i djeluje u tom pravcu. „Onaj koji traži slobodu“ sve dok je ne pronađe je „neslobodan“ ili „zarobljen“. Kako smo već naučili kroz ovu “edukativnu platformu“ onaj koji se poistovjećuje sa mišlju o sebi tj. sa sadržajem uma je osoba/persona ili iluzorni lik koji djeluje u skladu sa svojim idejama/vjerovanjima uprogramiranima u um.
To da je koncept „slobode“ uprogramiran u um potpuno je jasno kada počnete pitati aspirante na slobodu što i kako napraviti da bi se dosegla sloboda.
U 99% slučajeva dobit ćete odgovor da bi bili slobodni kad bi rješili svoje financijske probleme, stambene probleme, zdravstvene probleme, probleme na poslu i živjeli negdje na selu daleko od svih ili džepova punih love putovali svjetom. Ukratko kad riješe sve probleme bit će slobodni i neopterećeni i punim će plućima disati zrak slobode, napokon…..
Dakle ponovo analogijom iz ovog gornjeg zaključujem da kad se ostvari životni cilj koji je u svih ljudi manje više sličan. Kada „uspiju“ u životu onda će biti slobodni kao u onom vicu o ribaru koji je ležao i pecao, a biznismen ga kudio da se malo više potrudi upeca više i postane bogat….ma….znate taj vic.
Prvo što svaki aspirant na slobodu treba razlučiti sa sobom da li je njegova ideja o slobodi točna, ispravna, i dali je sloboda ideološki koncept ili je živa u svojoj biti. Možda vam ovaj webinar dade neke odgovore.
Ne treba biti nikakav prorok za predvidjeti svijet koji nadolazi. Budućnost ne postoji, samo tok intenziteta sadašnjosti. Dovoljno je samo trezveno i sveobuhvatno sagledati sve karakteristike aktualno stanja i bliska proročanstva se počinju manifestirati pred nama poput holograma kvantnih mogućnosti.
Besmisleno se boriti protiv vjetrenjača. Uzaludno je pokušati zaustaviti tok duha vremena. Ipak, lagano preusmjeravati njegov tok u već pripremljene kalupe ili kanale, je nadasve moguće i u domenu izvedivog. Taj majstorski podvig preusmjeravanja toka energije i karaktera duha vremena u željenom smjeru je umijeće onih čarobnjaka romantike, koji lijenu masu društvene ne-svijesti ili egregor svih društvenih bića (osoba, ega), vješto oblikuju u njima prikladnu formu i smještaju u adekvatni kokošinjac. Na kraju se obično ispostavi, da je konačni rezultat tog “laganog preusmjeravanja”, u potpunosti različit od prvobitnog cilja. Dugoročni projekti tog tipa, su nešto što nadaleko prevazilazi dosege uobičajenog principa linearnog razmišljanja, mogućnost njihovog razumijevanja i na koncu dekonstruiranja njihove manipulativne nakane.
Transhumanizam, u pozitivno-evolutivnom značenju tog pojma, je definitivno naredba aktualnog “duha vremena”, kao što je religija bila to isto za prethodno razdoblje. Odmah na početku je potrebno razdvojiti dvije osnovne vrste transhumanizma, onaj tehnološki i onaj biološki. Na raskrižju gdje se ta dva smjera razdvajaju stoji čovjekova lijenost. Upravo je ona presudna za odluku koju svaki pojedinac donosi. Razmotrimo situaciju tokom prethodnog eona religije. Lijenost individue je odredila hoće li on prihvatiti interpretaciju religije za mase ili će se potruditi i napraviti svoju vlastitu. Kratkoročno, prva solucija izgleda isplativija, dugoročno, ona je fatalna. Ista lijenost koja nas danas spriječava da investiramo naše vrijeme u vlastita istraživanja, u cilju spoznaje tko zapravo laže u našem informativnom svijetu, sudbonosno će utjecati na izbor smjera našeg budućeg razvoja. Cinizam kojim odbacujemo sve alternativne izvore informacija, nije naš cinizam, već onaj posuđeni. Iza njega stoji moćan egregor svih ljenivaca ovog svijeta, koje manipulira nekolicina lukavih marljivaca. Istraživači koji nam nude alternativnu verziju povijesti su marljive individue čiji probavni sistem odbija probavljati umjetnu hranu koju nam nude službeni mediji, kao jedinu zdravu alternativu.
Zamislimo si da stojimo na raskrižju na kojemu imamo dva smjera ka opciju. Jedan smjer je tehnološki transhumanizam, a drugi onaj biološki. Koji dio našeg bića će donijeti odluku? Onaj lijeni i preplašeni, koji bira sigurno i ugodno ili onaj hrabri i avanturistički dio nas? Najvjerovatnije će odlučiti inercija naše svakodnevnice. Ona određuje položaj našeg težišta i njen magnetizam će nas u slučaju “pogrešne” odluke vrlo brzo pravilno pozicionirati. To nije neka misaoni ili emocionalni postupak. Težište o kojem govorim se nalazi onstran tog nivoa iluzije dvojnosti, u polju gdje postoje samo vibracija i energija.
Uvjeren sam da je besmislen svaki otpor protiv transumanizma. Ako se osvrnemo na sudbinu onih koji su se nekad davno odvažili suprotstaviti širenju religija, usprkos njihovoj društvenoj moći (Dioklecijan), jasno je koliko je to uzaludan posao. Efikasnije je istu energiju iskoristiti u proces redefiniranja pojma i ciljeva transhumanizma, te oruđa za njihovo dosezanje. Da bi osoba postala živi čovjek, njoj je potreban transhumanizam u procesu nadilaženja osobe. Tu se podrazumjeva akcija, rad, učenje, osvještavanje, buđenje, oslobađanje, deidentifikacija. Pritom govorimo o individualnom bio-transhumanizmu. Bio-transhumanizam je naš put evolucije, mudrosti, naš put srca, jedinstven i unikatan. Takvu vrstu transhumanizma ne nude kao opciju ni institucije znanosti ni religije. Prva nudi osobi tehnološki transhumanizam i obećava joj se uskrsnuće u boljem tijelu, vječni život u stroju poput robota. Druga nudi obećanje o uskrsnuću tijela poslije smrti. Za obje spomenute verzije treba prvo umrijeti i tek onda uskrsnuti. Nije li sumljiva sličnost ta dva koncepta? Kao da dolaze iz istog izvora. Nisu li se vjerski ciljevi samo preveli u znanstveni narativ? Tehnološki transhumanizam je konačno izgladio sve one bračne nesuglasice između znanosti i religije i stopio ih u jedinstveno tijelo NSP-a (NWO). Lažni dualizam njih dvoje nije više, ni kao pro-forma, potreban.
Prava opcija tehnološkom transhumanizmu, koji se sve agresivnije nameće, je onaj biološki. On zastupa mišljenje da čovjek, kao svjesno-energetsko biće, ima potencijal razviti se od osobe-roba u čovjeka, suvereno magično biće neograničenih (božanskih + nadnaravnih = čovjekovih) sposobnosti. Sve mističke tradicije čovječanstva (od yoge i šamanizma do alkemije i kvantne filozofije) nisu ništa drugo do sistemi bio-transhumanizma. Svi oni ne nude spas kao rezultat poklona, već kao rezultat vlastitih napora.
Dakle, sudbonosnu odluku u izboru transhumanizma donosi ukupna suma naše individualne moći. Nju sakupljamo, pored ostalog, donoseći naše individualne odluke i radeći ono što sami namjeravamo, a ne ono što nam se naredi. Nitko ne može simulirati snagu svoje čovječnosti. Njena znamenitost se uvijek ogledava u specifičnoj nježnosti prema fenomenu svijesti i života, te nemilosrdnost prema prepuštanju vlastitim slabostima (romantizmu). Odluku o izboru transhumanizma donosimo kontinuirano, čak i u ovom trenutku dok čitamo ovaj tekst, odobravajući ili raskrinkavajući karakter toka događaja kojima smo svjedoci.
Tokom srednjeg vijeka, nije mi poznat podatak, da su represivne sile tadašnje vlasti išle po selima i gradovima i prisiljavali ljude da postanu alkemičari. Suprotno je bilo u slučaju širenja kršćanstva i ostalih masovnih religija. Onaj tko nije htio milom, morao je vjeru prihvatiti silom. Bio-transhumanizam nam nitko neće niti nuditi, niti nas na njega prisiljavati. Tech-transhumanizam, po drugoj strani, nećemo morati ni birati. On će napraviti izbor umjesto nas, bilo dekretom, prevarom ili otvorenom prijetnjom i prisilom. Ukoliko smo slijepi, gluhi i nadasve lijeni odgonetnuti dugoročne namjere te opcije, posljedice naše ne-odgovornosti će u jednom trenutku prevazići mogućnost reverzibilnosti. Svaka odluka je monumentalni, gotovo sveti čin svijesnosti i u svojoj suštini ne može biti pogrešna, ukoliko je zasnovana na njenom visočanstvu s(a)vjesti.
Na ovo pitanje je prilično teško dati odgovor i ja to neću niti pokušavati već vi sami za sebe na kraju odgovorite ako želite! Ovaj tekst je ponukan najnovijim događanjima koji se odvijaju daleko od očiju javnosti pogotovo one koja ne gleda ništa drugo osim MSM (HTV, NOVA, RTL) jer ti mediji vam nikada neće prenijeti stvarnost i istinu, barem ne u sadašnjosti.
Prije toga mali uvod.
Onima koji su htjeli znati podaci o broju nestale djece u svijetu u zadnjih 30 godina pojavom interneta postali su dostupni. Informacije koja su do tada imali samo službeni organi postali su dostupni mnogima. Mnogi agenti raznih službi proučavali su ovu anomaliju nestanka djece koji se na razini svijeta godišnje broje u milijunima. Velik broj ih se pronađe ali ipak navodno svake godine u potpunosti nestane više od 800.000 djece. Gdje? Američki istraživači Ted Gunderson i Dean Warvick jedni su od rijetkih koji su se usudili čeprkati po ovoj temi, čime je Dean platio i glavom za to. Zajednički je zaključak svih istraživača u čemu treba u brojiti i svjetski poznatog Davida Ickea da se djeca otimaju i prodaju bogataškim krugovima crno magijaša i sotonista radi ritualnih ubojstava, silovanja i jedenja djece. Ove prakse su odvajkada poznate i prakticirale su se kao prinošenja žrtava bogovima u čemu je i sam biblijski Jahve, bog židova, sudjelovao tražeći od svojih podanika da mu prinose žrtve u dječjoj krvi. Ove prakse su poznate kao dio kabalističkog židovskog učenja i to je razlog zašto se često ti ljudi nazivaju kabalisti (cabal).
Postoje i mnoge knjige o ritualnim ubojstvima vladajuće skupine ljudi i tko god je želio nešto znati o tome danas je to i mogao. Neću širiti mnogo ovu temu koja zaslužuje tomove knjiga, već ću samo naglasiti da ta „drevna” praksa nije uopće drevna i događa se i danas vjerojatno u većem obimu nego li ikada ranije među elitnim familijama i njihovim bolesnim podanicima. Ako se možda pitate gdje se u toj priči nalazi crkva otkrit ću vam samo podatak da je Kevin Anett kanadski istraživač ove teme direktno optužio crkvu kao i njihove institucije sirotišta da se osim ritualima bave i trgovinom djecom. Kevin je zgrožen svime što je otkrio osnovao međunarodni sud ITCCS ( za zločine crkve i države) na kojem su do sada svjedočili bezbrojni svjedoci i žrtve ovih opačina.
Imena ljudi koji su ovo istraživali i završili na dnu rijeke sa olovnim cipelama nećemo vjerojatno ikada saznati, ali istina koliko god bolna bila na kraju pobjeđuje.
Međutim pošteni ljudi kojima je bilo dosta ovih sotonističkih praksi ipak su se uspjeli udružiti u borbi protiv bolesnika i njihovih bolesnih nakana. To je udruženje izronilo na površinu u vidu lika Donalda Trumpa trenutnog predsjednika SAD-a na čijem se teritoriju najveća zvjerstva i događaju, u kojima je politička, obavještajna, crkvena, holivudska, i showbiznis industrija zasnovana na ritualnim žrtvovanjima, pijenju dječije krvi i seksualnim perverzijama. Ta Amerika koja je ostatku svijeta prodavala moral, etiku, demokraciju i ljudske slobode, veličala američki sam kroz Holiwudske filmove i instant pjevačke zvjezdice i same vrlo često žrtve kontrole uma i silovanja (Lady Gaga, Miley Cyrus, Justin Biber), danas pokazuje svoje pravo lice. To je lice demona, bešćutnosti, (ne znam koju riječ iskoristiti), a sve će u narednom vremenu izaći na vidjelo.
Ipak, Amerika je krenula čistiti svoje smeće. Dolaskom na vlast Donald Trump odmah je smanjio raznim zakonima manevarski prostor trgovcima djece te počeo postavljati zid između Meksika i SAD-a čije je svrhe među ostalim bila sprečavanje trgovine djecom koja se odvija najčešće tom rutom.
Pokrenuta je i akcija američke vojske koja se prema nekim podacima događa već od 10/2019 kada je iz podzemnih tunela Kalifornije spašeno u jednoj akciji 2100 djece. U ovim trenucima u New Yorku se iz podzemnih tunela spašavaju djeca kojih po nekim podacima ima (ne znam da li samo u New Yorku ili općenito) 35000. New York je zatvoren grad, u Central parku je postavljena provizorna bolnica u koju kažu stižu djeca a volonteri nose neobične pakete na kojima piše „Pampers”. Pametnome dovoljno da shvati da ovo sa korona virusom nema ikakve veze. Struktura elita se urušava i miševi napuštaju malo pomalo brod koji tone. Po nekim informacijama 37000 NATO vojnika koji šetaju po Europi imaju samo jedan cilj, a taj je uhititi sve neprijatelje čovječanstva i konfiscirati njihovu imovinu. Mnogi poznati likovi dio su ove sramotne po čovječanstvo priče viđeni na našim TV ekranima kako pričaju o slobodi, miru i demokraciji, a mi smo ih slušali…koje budale i naivci, sram me je!
Dakle nalazimo se u trenutku biti ili ne biti. Mnogi spavaju ne shvaćajući niti malo što se događa dok poslušno provode mjere izolacije i socijalnog odmaka gledajući u TV kutiju koja ih laže 0-24. Ovaj je tekst namijenjen baš takvima i molim vas sve da ga proslijedite baš takvima.
Korona virus je izmišljotina bioinženjeringa iste ove elite i vidljivi je veo iza kojeg se krije zarobljavanje i diktatura cijelog čovječanstva, u kojem će se ove prakse nastaviti ako ne i proširiti.
O svemu ovome možete vidjeti izvanredan film Nizozemske istraživačice Janet Ossebaard na youtube kanalu Fall Cabal u filmu od 10 dijelova koji traje 5 sati (nema hrvatske titlove) ali svakako ga se isplati vidjeti. Više ništa neće biti isto nako ovog filma.
P.S. gdje je u cijeloj priči Hrvatska? Nemam ikakvih informacija o ovim praksama u Hrvatskoj što uopće ne znači da ih nema, ali možemo se barem praviti da ih nema. Međutim ono što je vidljivo jest da je naša vlada sluga ovih kabalista i da donose zakone kakve god ovi od njih tražili, o legalizaciji homoseksualnih brakova, pedofiliji koja će tek doći na red. Mi smo kao narod pod njihovom upravom htjeli to priznati ili ne. Sjetimo se posjeta trećerazrednog kabaliste Joe Bidena Hrvatskoj 2015 godine uz neviđene mjere osiguranja, kad ljudi nisu smjeli niti izaći na svoje balkone okrenute prema ulici kojom će u svoje blindiranom autu sa 100 km/h na st proći ovaj ljubitelj male djece i vrlo vjerojatni aktivni sudionik slijedećih uhićenja. Tada je Biden pokazao tko upravlja i koliko duboko se moramo pokloniti kad ON dolazi.
Kabala pada, miševi napuštaju brod u očaj da spase svoj jad pucaju iz svih oružja te činjenično uspostavljaju diktaturu da bi mogli spasiti što se spasiti da.
PORUKA ŽVIM LJUDIMA U ULOZI POLICIJE I VOJSKE, ALI I POLITIČARIMA. Svi ste vi službenici, ali ste vjerojatno zaboravili kome trebate služiti, ja vam ne zamjeram. Ali vrijeme je da se probudite iz zimskog sna i prestanete „raditi svoj posao” jer ono što trenutno radite je zarobljavanje i šikaniranje ljudi nikako njihova dobrobit. Zar zaista mislite da je zakone i propise napisao netko u hrvatskoj u dobrobit svih. Ha,ha , ma dajte.. Naivnost, istina, nije jedan od 7 smrtnih grijeha, ali je odličan pokazatelj nezrelosti i neznanja ili korupcije! Poruka crkvi: bez poruke!
Nakraju pogledajmo svi u svoju dušu i preispitajmo se koliko smo svojim (ne)djelovanjem omogućili ovu sramotu koja se događa.
Korona virus? To je najbolji mogući izgovor za uspostavljanje diktature, nevidljivi neprijatelj koji nikada ne spava i protiv njega nema obrane. Ako želite uplašiti dijete samo mu ispričate priču o babarogi i ono će biti poslušno. Poslušnost i naivnost idu ruku pod ruku.
Dobra vjest na kraju ipak leži u tome, da ako jesmo dosegli dno onda niže od ovog ne možemo.
„Mi smo skloniji tome da vidimo ono u što vjerujemo nego da vjerujemo u ono što vidimo.“
Ovo je izjava jednog umjetnika-heretika (kabaretiste), koji je u jednom trenutku shvatio, da je u životu važnije biti iskren prema sebi (svojim očima), nego sam sebe lagati, ulizivajući se društvenoj okolini.
Biti i ostati zdrav je tema svih tema ovih posljednjih tjedana. Za zdravlje je odgovoran imunski sistem pojedinca. Taj podsvjesni, inteligentni sistem obrane organizma se bazira na snazi i ravnoteži elektro-magnetskog sistema pojedinca. Kako harmonizirati i ojačati taj sistem je ključna karika u procesu ozdravljenja ili ne-razboljevanja. Kako osnažiti i zaštititi naš imunski sistem u vrijeme prisilnog kućnog pritvora“, je osnovna poruka ovog teksta.
Veza bioenergetike i službene medicine je odraz odnosa kvantne filozofije i politike. Kvantna filozofija je trn u oku vladajuće ideologije romantike, jer ona predpostavlja postavljenje potpuno novog fundamenta za objašnjenje individue i svijeta oko njega. Pravi mali verbalni rat, koji možemo pratiti po komentarima pretežno alternativnih kolumni na interentu, je jedna od borbi za prevlast ta dva nazora (oni pažljiviji će uvijek primjetiti sveprisutnost otrovnih komentara profesnionalnih provokatora u tim debatama, nebili fragmentirali grupu istomišljenika). Na jednoj strani imamo zajednicu pojedinaca kojoj je jedini cilj miran suživot velike porodice čovječanstva sa ostalim bićima na zemlji i samoj zemlji kao svjesnom biću. Na drugoj strani imamo zajednicu osoba kojoj je jedini interes rat za dominacijom i ekploatacijom svega postojećeg. Ta zajednica, koju predvode čarobnjaci romantike, stvorila je sve umjetne ideologije i sisteme zablude (od religije, politike, znanosti, ekonomije, sistema financija, nacionalizme, rasizme…), nebi li nas odvojila od nas samih i prirodnog svijeta oko nas.
Živjeti kao živi čovjek, kao dio porodice svih živih ljudi, nije postignuće poput nirvane, već konstantan svjestan napor ka distanciranje sebe od inercije osobe. Za to je neophodno redovito aktualizirati vlastitu definiciju osobe, koja se uvijek blago mijenja sa obzirom na aktualnu situaciju. Dovoljan je samo trenutak nepažnje pa da uhvatimo sebe kako „financiramo“ sistem romantike. Taman kad pomisliš da si pojam osobe zaokružio, on izmakne iz opsade u sljedećem naletu inicirane globalne panike. Što jedan živi čovjek može naučiti iz aktualne situacije, koja je toliko apsurdna da nipošto ne može biti posljedica slučaja ili spontaniteta? Strategija širenje pandemije straha je temeljna vibracija koja zagađuje naš individualni energetski sistem, baca ga iz ravnoteže, udaljava od trezvenosti i direktno oslabljuje imunski sistem. Dakle, ostani trezven pod svaku cijenu, iako opijati romantike napadaju sa svih strana.
Koje opcije ima jedan prosječni kućni pritvorenik u aktualnoj situaciji? Prva i najlakša je prepustiti se medijskoj propagandi straha, vjerovati bez sumlje i preispitivanja, biti poslušan, sjediti na sofi ispred televizije i potpuno se isključiti. Nije čak pritom ni potrebno gledati filmove o super-herojima, koji se (nad)ljudskim naporima trude da spase svijet-čovječanstvo. Svi mi sada spašavamo svijet ostajući kod kuće i odustajanjem od druženja. Manjak fizičkih kontakata i sportskih aktivnosti se zamjenjuje nasiljem unutar četiri zida. Kamo će biti sprovedena sva ta energija frustriranih pritvorenika? Što nam još spremaju naši dobrotvori u bliskoj budućnosti? Ipak ovo je divan trenutak da osjetimo kako se osjećaju sve one milijarde domaćih životinja koje cijeli svoj život provode u pritvoru „kokošinjca“.
Ukoliko se tješimo da „spašavamo svijet ne radeći ništa“, grdno se varamo. Sjedenje na sofi ispred televizije znači podržavanje i podupiranje agende straha, koja nam se servira. Ako se hranimo informacijama straha, mi sa vremenom postajemo strah. Taj strah ili opće stanje svijesti tokom izvanrednog stanja, spriječava nas da trezveno promatramo i donosimo samostalne odluke. Kad smo zadnji put donijeli neku smostalnu odluku, osim one da otrčimo u prodavaonicu jer je stigla nova pošiljka toaletnog papira? Ukoliko svoju pažnju ne odvojimo od manipulativnog kolektivnog fokusa, nećemo biti u stanju fokusirati se na naš individualni svijet. Bez njega nismo u mogućnosti „sanjati“ drugačiju stvarnost, pa smo prinuđeni da budemo direktni saučesnici u ovom globalnom projektu ili nesvjesni agenti aktualne agende. Naravno da je prva opcija lakša, ali je ona za „aspriranta živog čovjeka“ neprihvatljiva. Upravo je apstinencija od utjecaja mainstream medija i treniranje fokusirane pažnje na naš unutrašnji svijet, ono najprikladnije što u ovom trenutku možemo učiniti. Isključivanje televizije je uvijek prvi korak. Fokusacija na vlastito tijelo i disanje drugi. Treći je istrajno uživanje u drugom. Paradoksalna je činjenica, da nam je upravo dok smo sami, najteže održati disciplinu fokusacije. Nema onog kontrolnog oka okoline, koje bi nas prisililo da ne posegnemo za pametnim telefonom svakim par minuta, ustanemo se da nešto prigrizemo bez osjećaja gladi ili odemo izprazniti već ionako prazan mjehur. Moderna tehnologija nam se, i prije fizičkih implantata, doslovno uvukla pod kožu. Fascinirani njenom neodoljivošću, nismo ni primjetili da smo u međuvremenu potpuno izgubili moć fokusacije pažnje. Neka čudna nestrpljivost nas stalno tjera da konzumiramo neku još slađu medijsku poslasticu, koja u bespuću interneta, čeka da bude požderana kao „trojanski virus“.
Svi znamo za viruse i vjerujemo u njihovo postojanje, iako ih nitko od većine nas (koji nema dostup do elektronskih mikroskopa) nikada nije vidio. Mi vjerujemo u njih, jer su nam tako rekli oni kojima vjerujemo da imaju nepogrešivo znanje. U prošlim vremenima su ljudi vjerovali da je zemlja ravna ploča, jer je tako propagirala crkvena ideologija. Danas vjerujemo da je zemlja kugla, jer tako propagira znanstvena ideologija. (Tko je do danas imao prilike i čast da se sam uvjeri u činjenicu male spljoštenosti kuglaste zemlje?) Upravo znanost je danas izaslanstvo objektivne istine (Boga) na zemlji i na nju ima ekskluzivno pravo. Svatko tko to pravo danas ospori je heretik i biva ekskomuniciran iz društva, čak i sami znanstvenici-nevjernici, koji posumljaju u znanstvenu dogmu. Je li se stvarno išta promjenilo u psihi prosječnog čovjeka od tmine srednjeg vijeka, preko renesanse i prosvjetiteljtva do danas? Definitivno nije, jer mi i dalje više vjerujemo u ono što nam se kaže, nego u ono što vidimo vlastitim očima. Što će nam vlastite oči kad imamo tuđu vjeru? Naš sistem percepcije je više zasnovan na uvezenoj vjerskoj ideologiji, nego na našem autentičnom fenomenu opažanja. Nitko se dosad nije uvjerio u istitinost religioznih dogmi niti u istinitost onih znanstvenih. Promjenio se samo objekt naše vjere, trik iluzije je ostao isti. Danas Bog više nije svemogući, mudri, stari muškarac koji obitava na nebu, već znanstvena dogma (dogovorena objektivna teorija istine od strane (od Jezuita) priznatih koruptnih znanstvenika).
Čarobnjaci romantike (think-tanks) i njihove političke sluge su nas opet preveslali! Prvo su testirali teren sa svinjskom i ptičjom gripom, prikupljali podatke, analizirali što funkcionira a što ne i poboljšavali strategiju. Brzina i drastičnost sa kojom su vlade svijeta reagirale na upute WHO-a, pokazala je zaprepašćujući nivo poslušnosti u NWO-u. Mora se priznati da je projekt „Covid-19“ isplaniran i odrađen za svaku pohvalu. Alternativni mediji su uglavnom nespremno dočekali ofenzivu kartela političara i medija. Ovaj put napadnuti sa svih strana, oni su doslovno ostali bez teksta. Zato je i nastanak i razvoj strategija pokreta otpora protiv ove diktature jednoumlja trenutno u tako velikom zaostatku. Iako „žuti prsluci“ vjerovatno i dalje prosvjeduju, usprkos fake izvanrednom stanju, nitko o tome ništa neće čuti u službenim vjestima. Naši „iskreni mediji“ neće objaviti vjest o nasilju policije nad prosvjednicima, osim ako se to nije dogodilo na tlu Rusije ili se bukvalno izlažiralo. Dobrodošli u novo doba sa maskom zakamufliranog fašizma! Vjera u spas od strane Boga znanosti i religije nas ni ovaj put neće spasiti, kao što to nije bio slučaj nikada u povijesti čovječanstva. Oživi i preživi živi čovječe!
Pažljivost ili potčinjenost pametnim savjetnicima, pitanje je sada? Tko donosi moje odluke? Kome vjerujem? Da li više vjerujem svom osjećaju ili algoritmu uređaja kojeg koristim?
Uzmimo sport kao primjer. Opsjednutost i ovisnost o pametnim telefonima u svakodnevnom životu se odrazila kao opsjednutost i ovisnost o pametnim satovima tokom bavljenja sporta. Danas čak i mnoge bakice, tokom šetnji poslje nedjeljne mise, „broje“ korake. Vježbanje bez tog uređaja je za ambicioniranog sportaša amatera, vrijeme bačeno u vjetar. One vrhunske sportaše nećemo ni spominjati. Ako nema digitalne potvrde, nema niti digitalnog sjećanja na trening. On se dogodio u analognoj pustoši individualne nesvijesti i ostao tamo izoliran, bez mogućnosti da dobije pažnju digitalne publike. Usmjerenost pažnje na vlastito tijelo i prirodu oko nas je postalo nezanimljivo. Svoju analognu stvarnost rado mijenjamo za digitalni surogat stvarnosti. Da li je vrijednost te dvije stvarnosti ekvivalentna?
Postoje ipak i živi ljudi i njih je iz dana u dan sve više, koji više cijene feeback tijela (čitaj: najviša bio-technologija) od objektivnih podataka. Upravo bi sport, pogotovo kao aktivan boravak u prirodi, trebao biti biti suprotan uobičajenim radnim i društvenim aktivnostima. Ako tada moramo biti online, onda bi baš sport trebao biti vrijeme kad smo offline. Umjesto da odgovornost percipiranja i odlučivanja prebacujemo na elektronske aparate, mogli bi zauzvrat uključiti bio-energetski „internet“ naše tjelesne inteligencije. Tako bavljenje sportom može postati doživljaj direktnog religioznog iskustva, tj.ponovnog povezivanja sa nama samima i sa prirodom.
Ukoliko pažnju usmjerimo samo na digitalna pomagala, bit ćemo uskraćeni za ono direktno iskustvo bivanja u toku (flow), što će se drastično odraziti na naš energetski nivo i kvalitetu vježbe. Takva pažnja ne može stvoriti onaj osjećaj ugode, koji prati tjelesnu svjesnost. Analogno iskustvo gibanja ili tjelesne vježbe u prirodi je čin povratka u stvarni život. Proces u kojem našu usmjerenu pažnju „rastežemo“ na neuobičajene nivoe frekvencije našeg srca, je proces u kojemu vježbamo fleksibilnost naše svjesnosti. Pažnja koja prati samo jedan uzak spektar srčane frekvencije je kruta i ograničena pažnja, koja s vremenom redovito sklizne u prepuštanje dosadi i depresiji. Posezanje za stimulativnim sredstvima je odgovor naše civilizacije na problem dosade i depresije. Tko je i zašto tabuizirao mogućnost mijenjanja nivoa svijesnosti i time automatski stvorilo temelj za frustraciju? Kome je u interesu da sloboda svijesti nije čak ni predmet društvene rasprave? Svijesnost je bačena u tamnicu sa pečatom političkog kriminalca, onog neprijatelja društva broj 1, čije je pomilovanje čista utopija. Na ispražnjeno prijestolje koje po prirodi pripada individualnoj svijesti je ustoličen konstrukt kolektivne umjetne svijesti. Ono božansko-abstraktno je svrgnuto aktom ilegalnog puča i zamjenjeno konkretnim strojem.
Živi čovjek je biće istraživanja, biće koje je svjesno svoje magičnosti i koje potrebe za njom ne zamjenjuje digitalnim surogatom industrije zabave. Čak i najbanalnija šetnja u prirodi, tokom koje je pažnja fokusirana na vlastito tijelo i prirodnu okolinu, je sofisticirana praksa meditacije, koja vodi umirenju toka misli i emocija. Ta „beznačajna“ i preglupa šetnja u šumi, uz obalu mora ili rijeke, može biti avenija koja vodi ka unutrašnjoj tišini, ukoliko se suzdržimo od korištenja mikro-bio ili makro-tehno interneta. Ukoliko se pažljivo i dosljedno provodi, ta šetnja postaje čista-sveta fenomenološka praksa. Početak je naravno težak. Naša preciznost i upornost biti će kad tad nagrađeni ulaskom u „flow“, ili osjećajem posebne ugode, nakon uključivanja u prirodni „internet“ direktne energetske komunikacije. Dovoljno je samo ozamjeniti pričanje (u sebi i na van) sa tihom usmjerenom pažnjom na tjelesna čula i „besmislene“ poruke koje dolaze od njih. Kad u jednom trenutku prestanemo pričati sa samim sobom, komentirajući sve i svašta, možemo se prepustiti životu i prozvati se svetim-živom čovjekom. Vrata ka direktnom doimanju energetske srži stvarnosti postaju tada širom otvorena za nas.
Čim pređemo u svijet energije i frekvencije, riječi nestaju i ostaje nam samo osjećaj. Po prvi put naše blaženo tijelo osjeća samog sebe i svijet oko sebe. Cenzura ili reprezentativna percepcija ustupa mjesto direknom doimanju stvarnog svijeta. Unutrašnja tišina nas je dovela do tog stanja i dala nam moć da svoju percepciju proširimo na novo područje onstran uma i onog mrtvog arhiva poznatih pojmova. Um ne zanimaju stvarni objekti već pojmovi, imena, količina (poput matematike koju ne zanimaju brojevi sami, već samo odnosi između njih). Kakav odmor je ući u svijet bez imena, bez riječi (magični svijet prije biblije i biblijskog boga) i bez ciničnih komentara! Kakav odmor je ući u svijet tekućih osjećaja. „Nemam pojma“ je čarobna formula za otvaranje svog bića ka unutrašnjoj tišini. „Znam!“ ili „Zna se!“ je čarobna formula za zatvaranje sebe prema svojoj prirodnoj, iskonskoj svijesti. Za izgovaranje te formule treba imati hrabro srce i pogodno tijelo. Svaka duhovnost, u pravom smislu te riječi, je bez to dvoje puka romantična lakrdija.
Vraćanje fokusa pažnje na tijelo, sa vremenom liječi tjelesno-senzornu amneziju, nastalu opsesivnom konzumacijom digitalnih pomagala. Prvi korak je uvijek vraćanje fokusa pažnje na tijelo. Preko tijela i tjelesne pažnje dolazimo do meditativnog stanja unutrašnje tišine i dostupa do istinske duhovnosti, dostupa do našeg energetskog tijela. Sve je u tijelu! U glavi je uglavnom nagomilano društveno smeće, koje vremenom biva očišćeno energetskom detoksikacijom. Trenutak kad ostatak tijela „siluje“ glavu je onaj moment istjerivanja stranog agenta iz našeg mikrokozmosa i rađanje suverenog magičnog bića, koji na ovim stranicama zovemo živi čovjek.
Naš moderni svijet je tako koncipiran, da nas prisiljava da fokus pažne odvojimo o tijela i prebacimo na um, ukoliko želimo biti uspješni. Računati, kupiti, prodati, investirati, dobiti više od uloženog, zaraditi. Pravo pitanje jest: šta ćeš onda sa tim društvenim bogatstvom, ako si na putu do njega izgubio svoje individualno bogatstvo (tijelo i energiju=dušu)? Kao i sve u našem lažnom romantičnom svijetu, tako i alegoriju „prodavanja duše đavolu“ moramo okrenuti na glavu. Nije đavo naše tijelo, već sav mehanizam socijalizacije (od religije do znanosti), koji nas sistematski udaljava od njega. Tijelo bez pažnje je lak pljen grabljivaca, kojima upravo vrvi naš svemir „ljubavi“.
Egocentričnost nije ništa drugo do postavljanje uma ispred tijela, „umske svijesti“ ispred tjelesne svijesti, digitalne svijesti ispred one bio-analogne, društvene (socijalizirane) svijesti ispred individualne- tjelesne svijesti. Novac, društvo, um i osoba su napravljeni kao zamjenska sredstva za zlato, prirodu, svijest i živog čovjeka. Um ima onoliko veze sa duhovnošću koliko i mogućnost plaćanja sa kunama na jednoj drugoj planeti. Preko školovanja uma (memoriranja pojmova i ljepljenja etiketa) u najbolju ruku možemo doći do njegovog izvora, egregora umjetne inteligencije.
Imena ljudi koji su ovo istraživali i završili na dnu rijeke sa olovnim cipelama nećemo vjerojatno ikada saznati, ali istina koliko god bolna bila na kraju pobjeđuje.
Po nekim informacijama 37000 NATO vojnika koji šetaju po Europi imaju samo jedan cilj, a taj je uhititi sve neprijatelje čovječanstva i konfiscirati njihovu imovinu. Mnogi poznati likovi dio su ove sramotne po čovječanstvo priče viđeni na našim TV ekranima kako pričaju o slobodi, miru i demokraciji, a mi smo ih slušali…koje budale i naivci, sram me je!
