Ovo je teme koja se mora konstantno produbljivati jer čovjeku koji je slobodno biće i uvijek može iskazivati slobodnu volju još uvijek nije jasno kako tu slobodnu volju može izgubiti. Mnogi danas šetaju ulicom i govore kako su prava čovjeka neotuđiva i kako čovjek može bez ikakavih obaveze konzumirati svoja bogom dana prava. To je daleko od istine tim više što većina tih se gotovo više ne mogu niti klasificirati ako ljudi ili živima. Onaj koji se odrekao svojeg duha i božanske prirode kako bi mogao kupovati i trgovati zasigurno više nema svoju slobodnu volju jer se implicitno ugurao u ugovorni odnos. Sotona kao kralj materijalne (ne)stvarnosti može u iluziji materijalizma te komfora ali i beznadežnosti koju materijalni svijet nudi utjecati na čovjeka tako da se ovaj ugovorom odreče duhovne stvarnosti u zamjenu za materijalnu, prolaznu, privremenu materiju. I mnogi upadaju u svijet Šeitana uživajući u “civilizacijskim blagodatima” i materijalnoj “sigurnosti” da bi onda rekli da tu blagodat neće platiti. Platit ćeš je i te kako prijatelju. Slobodna volje? Nemaš je prijatelju, javno, pismeno i usmeno si je se odrekao. Imam ugovor!
Kako to čovjek radi i da li je uopće svjestan toga pokušajte sami proučiti, a ja ću vam malo pomoći webinarom o ugovorima kojeg sam snimi prošle godine!
Od prije nešto više od dvije godine dobio sam jedan mail u kojem se spominjao Dušan Dunđer. Odmah sam pojurio na internet da pogledam tko je taj tip i o čemu govori. Na netu je bilo dosta videao u kojima je Dušan govorio o svemu i svačemu i vidjelo se da čovjek zna dosta i da mu je dosta svega. njegove su informacije bile za mene zlato jer su one potvrđivale sve ono o čemu sam ja pisao do tada a i poslije toga. U mailu kojeg sam dobio spominjalo se da Dušan ima informacije o vrijednostima rodnih listova i zbog toga sam se htio upoznati s njime ali nisam znao kako.
Ipak sudbina je čudna stvar. Tjedan dana nakon što sam ovo podjelio sa Živim čovjekom Milom, s kojim sam se intezivno tada družio on mi kaže da je kod njegovih prijatelja u Osijek došao jedan bitan i moćan čovjek iz srbije i da ga je zainteresirala naša priča tada o arbitražnom sudu i općenito o slobodnim ljudima. Kako se zove taj tip pitao sam. “Dušan Dunđer”, kaže Mile. “Ma daj nemoj zajebavat pa to je onaj kojeg sam ti spominjao da je govorio o rodnim listovima prije tjedan dana.” I tako je krenulo. Mile se upoznao sa Dušanom nakon nekog vremena, a ja sam se upoznao sa njime dan prije druge konvencije živih ljudi koja se održala u Zagrebu u prosincu 2018 godine.
Upoznali smo se u Osijeku. Interesantno je da smo se ja i Mile intenzivno tada družili i da je s njime bilo vrlo jednostavno. O najdubljim temama smo se zajebavali i ništa nije bilo sveto, ništa nije bilo ozbiljno. Ta lakoća mi je pasala i zato je i druženje bilo ugodno. Tada je odjednom Mile došao s vješću da će Dušan doći na drugu konvenciju i da ćemo se susresti u Osijeku dan prije. Zatim me je na dugo i naširoko tesao kako se tribam ponašati i što trebam govoriti i da se ne zajebajem da je ovo ozbiljno itd. Ha, ha pomislio sam i njemu je odjednom nešto postalo ozbiljno. “Ma mogu li se barem amlo zajebavat”, pitam. “Ni malo”, on će vojnički. “Razumem!” kažem.
I tako je krenula suradnja i prijateljstvo sa Dušanom koji je jedan jako simpatičan tip i dobronamjeran. Koji se nagledao u životu svega i svačega i ne mogu mu se prodavati šuplje priče. Zašto mu se svidio “Živi čovjek” ne znam točno, ali pretpostavljam da se to sviđa svakome tko razmišlja o slobodi, pa izgleda da razmišlja i on. Kasnije sam djelomično upoznao i njegovu ekipu iz pokreta Dostojni Srbije i povremeno bi se vidjeli, a Mile je ostao s njime u stalnom kontaktu.
Tako je i organizirano ovo događanje u Visokom prošli vikend pod parolom “Narod, narodu, bez političara” u kojem smo ideju živog čovjeka i prezentirali kao nad nacionalnu ili nad političku. Živi čovjek je duh, duša, a nacionalnosti su samo simboličke etikete kojih se možemo, ali ne moramo držati. Štoviše, ako nam je ta etiketa uteg oko vrata trebamo je odbaciti jer nećemo nikad ostvariti svoj duhovni potencijal podjelama i nadmetanjem, što nam političari žele nametnuti pa smo ih odbacili na razne načine.
Dodatni vrijednost ideji je dao Semir Osmanagić koji se u lijepom govoru također obratio ljudima i u kameru. Svatko kroz svoju perspektivu jasno je rekao da na ovim prostorima već tisućama godina postoji jedan narod i jedna krv, jedan gen, koji je bio napadan i djeljen u povijesti mnogo puta. Kome je i iz kojih razloga to smetalo nije u povjesnim knjigama jasno zabilježeno, obzirom da su nam povijest uvijek krojili drugi. Da li je vrijeme da saznamo svoju pravo provijest i skinemo okove okupatora koje su nam nametnute u višedimenzionalnom prostoru, a mnogi su i nevidljivi. Vrijeme je onda kad ljudi naprave da je vrijeme. Ako ljudi ne naprave ništa vrijeme će biti onakvo kakvo netko drugi kaže da će biti, stoga….
Ova suradnja sa ekipom iz Srbije postaje sve zanimljivije pogotovo što su tu još uvelike uključeni i drugi ljudi, iz Slovenije recimo, ili iz Bosne. Ako to svedemo na stvarni naziv, živi ljudi odakle god da jesu.
Mnogi se nisu nikada pitali koja je i da li uopće ima razlike između čovjeka i osobe. Zahvaljujući između ostalih i meni ovo pitanje je doprijelo do mnogih i mnogi su ga ozbiljno shvatili i proučavali. Kako je sve skupa počelo kroz ideju od izlaska iz sistema osobe se uvijek promatrala kao pravni koncept (što on u biti jest). zapravo u pravnim labitirtima ne postoje ljudi već samo osobe. I mnogi su tu stali misleći da us sve tajne osobe i osobnosti time razriješene i da kad se riješiš osobne iskaznice ili raskuneš ugovor koji ti je nametnuo pravnu poziciju i osobnost postaješ slobodan i živi čovjek.
Eh, nažalost mnogih to je daleko od istine. Osoba je uvijek vezana uz identitet bilo koje vrste, a mi se u životu vežemo na bezbroj raznih stvari i to jako često potpuno nesvjesno. Osim toga zbog nedostatka zanja o sebi ali i slabosti volje pristajemo biti ono što drugi od nas traže ponovo se postavljajući u poziciju osobe a zarad kakvog interesa. Dapače ti slojevi mogu ići jako duboko da samo istraživanje identiteta koja utječu na naš život traju beskonačno dugo sve dok ne otkrijemo iluziju u samom konceptu osobe i osobnosti.
Obzirom da je u posljednje vrijeme broj ljudi kojeg zanima tema živih ljudi naglo skočio javila se potreba da onima koji su tu prvi put predočimo bez trošenja mnogo vremena i prostora bazične istine o ovom znanju. Naravno da je ono samo površinsko, ali je dovoljno da zainteresira bilo koga tko želi učiti dalje. I onim naprednima nije se loše podsjetiti koje su bazične istine zajednice jer je vrlo lako skrenuti sa puta u stramputicu i govoriti svima da si živi čovjek a zapravo se ponašati drugačije ili djelovati drugačije. Ovo nije nikakva kritika jer svatko na kraju snosi odgovornost za vlastito djelovanje. Ipak dobro je s vremena na vrijeme čekirati svoju poziciju i koliko te je inercija vratila natrag u konformističko stanje svijesti u kojem je preživljavanje i uspjeh u materijanom svijetu najbitnija stavka. ali to neka vidi svatko za sebe!
Autoritet je nekada bio nepoznat pojam dokle se na zemlji nije pojavio iluzorni koncept civilizacije i civiliziranih društvenih uređenja. Tako i sama riječ autoritet ima svoj korijen u Rimskom pravu (auctoritas). Danas je potpuno normalno imati nada sobom autoritet ili stremiti da i sam postaneš jedan kako bi imao podanike ili sljedbenike. Da li bi i zašto bi čovjek trebao imati ikakav autoritet pitanje je koje svatko treba postaviti sam sebi. U kolektivističkom smislu svaki pristalice takve ideologije tvrdi da kolektiv treba biti vođen i da je narod bez vođe kao muva bez glave. Individualisti pak smatraju da čovjeku netreba ikakv autoritet pogotovo u društvenoj zoni, te da je to kao i svako drugo, individualno pitanje.
Danas se autoritet nameće u svim segmentima življenja jer je individualizam strogo zabranjen, a kontrola dominira. Psihološki se čovjek lomi od malih nogu kako bi bez pogovora i što jednostavnije primio bez puno prigovora bilo koji autoritet kao nešto normalno pa čak i poželjno. Ta se priča ciljano potiče kako čovjek nikada ne bi imao sebe i kako bi dovijeka ostao nesposoban odlučivati bez prisile ili pritiska o svojem vlastitom životu!
Kad sam bio mali mislio sam da bog upravlja sa neba vremenom i vremenskim prilikama i da čovjek na to može samo gledati bespomoćno i eventualno prognozirati kakvo će vrijeme biti sutra.
Zatim sam malo narastao i počeo shvaćati da su određeni ljudi u određenim trenucima i sa određenim znanjem mogli utjecati na vrijeme, tj. Znali su što se i kako u atmosferi odvija.
Onda sam narastao skroz i razumio da u ovo doba vrijeme se u potpunosti kontrolira tehnologijom i to u razne svrhe, od ekonomskih do ucjenjivačkih pa do političkih. Tehnologija za sve to postoji i nalazi se u rukama elite, nikako u rukama naroda.
Shvatio sam da se upravlja ne samo vremenom, već i sušama, poplavama, tajfunima, cunamijima pa čak i potresima. Sve je to, kažu, Teslina tehnologija i to potajno razvijena do te mjere da Teslina u originalu izgleda smješna prema ovoj. Sve ove akcije u svrhu kontrole vremena u što su uključene i opće poznate priče o globalno zatopljenju kao i o kemtrejlovima zajedno se nazivaju „GEOINŽENJERING“.
O ovome se ne smije javno govoriti i to je javna tajna pogotovo što većina ljudi svoje znanje o vremenu drži na razini istog onog kad sam ja bio mali. Državnici o tome ne govore, obavještajci i vojska dolaze u posjete onima koji o tome govore ili nedajbože išta rade po tom pitanju. Ipak postoje ljudi koji o tome znaju jako mnogo i djeluju po tom pitanju. Jedan od njih, i to jedan od najboljih, je Živi Čovjek Miran koji je održao ekskluzivno predavanje na nedavnom online mitingu živih ljudi te stoga imam čast, uz njegovu dozvolu, objaviti ovo njegovo ogromno znanje.
Do sada smo slušali vijesti samo o vojnim pučevima. Vojni puč je postupak kad represivne sile vojske, zaobilaze legitimne političke puteve i dolaze na vlast države putem vojne sile i zastrašivanja. Vojni puč pritom može imati podršku javnog mijenja ili ne. Ukoliko se reprezentativna politička elita toliko odvojila od svog biračkog tijela, da je on postao svjestan toga, vojska u tom slučaju može preuzeti vlast, nebi li spriječila maltretiranje stanovništva od strane policije, ili građanski rat izmeđ dva tabora, od kojih jedan podržava i političku vrhušku, a drugi ne. Vojska time postupkom privremeno preuzuma vlast, nebi li omogućila civilnom stanovnišvu da ustanovi pravedniji sistem upravljanja i odlučivanja u interesu sebe ili boljitka čovjeka, kao njen osnovne jedinice. Druga vrsta puča je onaj čije konce vuku strane sile. U slučaju da vlada jedne države ne provodi interese neke vanjske imperijalne sile, nastoji se izvana vrbovati zapovjedništvo vojske, koja onda treba provesti interese tih stranih sila na ušrb svog vlastitog naroda. Skora povijest srednje i južne Amerike je tužna povijest te vrste vojnog puča i ujedno kriminalna povijest ilegalnih projekata CIA-e.
Ima li i drugačijih vrsta pučeva? Zašto raditi puč u svakoj zemlji posebno i pritom troštiti ogromna sredstva, kad je moguće napraviti globalni puč i stvar na cijelom svijetu srediti odjednom, sa vrlo malim ulaganjima? Što više, na globalnom puču se, pored ostvarivanja političkih ciljeva, može i dobro zaraditi. Što reći za ovaj aktualni puč svjetskih razmjera, gdje je umjetno i prisilno stvoren problem i ponuđeno rješenje, koje svi onda moraju kupiti. Ova medijski nametnuta pandemija, zapravo je logičan završetak procesa globalizacije i kruna neoliberalizama. Slobodan tok kapitala (veliki jedu male) je otvorio puteve ka “slobodnom” toku ideja i političke moći, pripremivši tlo za jedno globalno političko, znanstveno i medijsko jednoumlje. Ova pandemija je pokazala svu lažnost pojma slobode i ljudskih prava unutar političkog sistema demokracije (i njenog oca kapitalizma tj. robovlasništva). Tako smo protiv svoje volje završili u društvenom uređenju autoritativnog kolektivizma. Vrijeme će pokazati da li je ova „meka“ dikatatura efikasnija i ubitačnija od onih diktatura komunizma i fašizma, protiv kojih se ona „humana“ zapadna kapitalistička demokracija stvorila, da bi ga onda svim svojim bićem mrzila i protiv njega se do borila.
Mora se ipak priznati da je aktualna pandemija majstorsko dijelo jedne nove strategije puča: meki, globalni puč. On je lukavo iskoristio etiketu demokracije ( i njenu brigu za zdravlje i živote svojih građana) kao paravan, kao taoca na neodređeno vrijeme, da bi u pozadini proveo svoje planove. Kako to da nas sad brine nekolica umrlih od virusa, dok nas prije koju godinu, dok je „humani“ Obama i njemu slični prethodnici bio na vlasti imperije, nisu zanimali milioni mrtvih u ratovima na osnovu lažnih optužbi. Zašto bi baš sad vuk promjenio ćud i postao uzorni filantrop, kad mu je biografija puna genocida? Kako to, da se baš sad, te divne svjetske organizacije odjednom brinu za naš život i naše zdravlje, a praktički jučer su gazile ili ignorirale svoje vlastite odredbe.
Pošto je demokracija, barem onako na papiru, još uvijek zakonska baza društva, većini ne pada na pamet da prosvjeduje, jer vjeruje da je stanje diktature samo privremeno. Oni pak koji se usude prosvjedovati, bivaju ili ismijani, proglašeni ludim, ili uhapšeni i kažnjeni. Pod parolom humanosti demokracije i znanosti, ta ista prerušena diktatura nam sve svoje postupke objašnjava kao neophodne, čovjekoljubive, jedino razumske. Stanje je takvo, da je sve ono što podrazumjevamo pod pojmom sloboda, privremeno suspendirano i to za naše dobro. Sad je suludo i ilegalno braniti slobodarska prava, do kojih smo teškom mukom došli. Jesmo li zaboravili cijenu? Gdje je naša zahvalnost prema „Black Steni“ i njemu sličnim?
Nama se umiljato poručuje da je „crvena karta za slobodu“ samo privremena, ali ti isti koji su napravili plan za pandemiju i donijeli odluku o izvanrednom stanju, su isti koji trebaju donijeti odluku da se ono i okonča. Pošto njima nije u interesu, da ikada dođe kraj ovom maskenbalu, treba samo novoj diktaturi dati lijepu etiketu koja umiruje: “novi normalitet”. Divno, um je zadovoljan, a stomak se grči. Tko ima pravo, um ili tijelo?
Taj “novi normalitet” ne nekako podsjeća na „kuhanja žaba“. Kako ono ide recept?
žabe prvo paralizirate i onesvijeste strašnim (medijskim) vriskom
tada ih tako polu-žive nježno stavite u posudu sa vodom sobne temperature
vodu polako zagrijavate dok ne dobijete najsviježije kuhane žabe, koje još pritom niste ubili nego žive smekšali.
“Novi normalitet” se zove proces laganog zagrijavanja te posude, pri čemu žabe neće primjetiti porast temperature, bivajući tako skuhane na-živo. Što ako nekoliko žaba u kotlu primjeti, da nešto nije u redu sa ovim projektom “ljubavni i brige za njihovo zdravlje”, pa započnu druge žabe oko sebe uvjeravati u to i smišljati bijeg iz kotla, koji je moguć samo zajedničkim snagama? Buntovnici se brzo proglašavaju opasnim po zajednicu i na neodređeno vrijeme se “kacavaju” na dno kotla.
Nikakvo, ma kako opasno i izvanredno stanje bilo, ne smije zabraniti odvijanje slobodne i trezvene diskusije. Ipak, upravo to se dogodili našem demokratskom svijetu. Aktualna situacija pokazuje, koliko je zapravo demokracija bila i jeste licemjerna. Na to činjenicu su uporno upozoravali mnogi analitičari i otvoreno kritizirali tiho nestajanje njenih ideala i prava, ne dobivajući pritom, za istinsku demokratsku kulturu, zasluženi medijski prostor. Plansko smanjivanje prostora za slobodnu debatu i njeno potpuno ukidanje, pokazuje koliko je važan proces pravovremene kritike, u cilju sprečavanja dolaska u pat poziciju, u kojoj se sad svijet nalazi. Ironija sadašnjice je da živimo u demokratskoj državi, kojom vlada demokratski izabrana vlast, čiji se autoritet i ispravnost njenih odluka ne smije dovesti u pitanje, jer ne postoji inter-demokratski prostor, slobodan za kritiku te iste vlasti, niti postoji mehanizam (poput direktne demokracije) da se ospori legitimnost te iste vlasti, na osnovu njenih očitih propusta. Tako imamo absurdnu situaciju diljem Evrope (osim naravno u Francuskoj, gdje je diskusija i u službenim medijima prisutna, a popularnost njenog predsjednika na nivou „polovnog“ toaletnog papira) da izvršioci vlasti bivaju proglašeni za heroje, dok su oni zapravo prisilno zatvorili svoj narod, poput miševa u laboratorijima farmaceutske industrije, „za njihovo dobro“. Zamislite si sad te miševe za pokuse, koji se klanjaju i obožavaju one koje na nima vrše pokuse. Absurdno ili perverzno u sado-mazo stilu?
Polako se može primjetiti jedan napet i bolan raskol društva na dva tabora. Prvi je onaj koji aktualne vlastodršce smatra herojima, jer im taj scenario nude mediji, znanost i „zdrav razum“. Drugi tabor je onaj koji vlastodršce smatra slugama, marionetama globalnih pučista, koji rade protiv interesa naroda koji ih je izabrao i koje zapravo nisu heroji, već veleizdajnici. Trebaju li zbog toga biti dovedeni pred sud pravne države, prethodne očišćene od pljesni korumpiranog sudstva? Kakva heretička misao! Oni nekorumpirani povjesničari će moći potvrditi osnovu za taj „heroizam“ već krajem ove godine. Živi bili pa vidjeli!
Napon između ta dva tabora je na putu da eskalira u otvoreni građanski rat, što se već može primjetiti u nekim državama SAD-a. Prvi tabor optužuje onaj drugi za ugrožavanje etničke čistoće nacije vjernika-jednoumljaša i proglašava ga opasnim (strpimo se još malo pa će biti proglašeni i teroristima), dok onaj drugi optužuje prvog za postepenu eliminaciju svih sloboda.Taj međusobni obračun “raje”, na kraju krajeva, za elitu nije ni toliko nepoželjan, jer ti globalni perverznjaci (koji obožavaju igle i svakojaka zaprašivanja) već računaju sa njegovim pozitivnim rezultatima (smanjivanje svjetske populacije=snižavanje emisije ugljičnog dioksida; kakva divna klimatska računica).
Ipak nemojmo se zavarati! Ključno pitanje nije u tome da li je ovo lažna ili stvarna pandemija. Ovo je puč, a on je ilegalna (kriminalna!) promjena društvenog ustrojstva, bez obzira na to da li su pritom korištene meke ili tvrde metode. Soft-puč je čak i smrtonosniji od onog vojno-tvrdog, jer je onaj meki do neprepoznatljivosti zamaskirao svoje lice, metode i namjere.
Slijedeći webinar je „Suverenitet“ u kojem ćemo pričati o suverenitetu tj što je to i da li je moguće biti suveren i ako jest kako se to ostvaruje. Naglasit ćemo i dio u kojem se suverenitet dotiče pravnog sistema i vidjeti razlike između ovih oblika. U ustavu piše “Republika Hrvatska je suverena….” Šta to znači? Krenimo nekom logikom. Republika Hrvatske ne može postojati, ako ne postoje “građani RH”. Dakle suverenitet proizlazi iz Naroda, jer RH jest narod zar ne? Da bi RH mogla biti suverena, narod mora biti suveren. Da ne petljam dalje, možda nije loše objasniti što mislim pod tim suveren. Suveren je onaj koji ovisi jedino i isključivo samo o sebi – samodostatan. Više na webinaru gdje ćemo zasigurno utvrditi da unutar iluzije ne postoji suverenitet i da je to samo obična izmišljotina isto kao i sve unutar sistema.
Dragi ljudi, obavještavam vas da smo spremni za vas organizirati on line konvenciju. Nećemo se pretvarati da je ovo standardna konvencija jer nije. Doživljaj je susresti se, popričati, zagrliti se, ovako on-line je to drugačije, ali barem nam virus ništa nemože, dokle god ne izmisle nekog koji se može širiti Virtualnovali kako nemamo trenutno mogućnost takvog fizičkog sastanka pristali smo i na ovaj on line ustupak.
Na sastancima koji će trajati pet dana i bit če vjerojatno 2 sastanka dnevno u popodnevnim i večernjim satima. Osim govora o zajednici živih ljudi i zaokruživanja pravne priče Zajednice kroz delegalizaciju govoriti ću još u po meni bitnim koracima za daljnje osvještavanje zajednice. Ovi sastanci su multi nacionalni jer ćemo imati više predavača iz više zemalja (Njemačke, Nizozemske, Austrije) od kojih je svakako bitno da istaknemo je gostovanje u ovim krugovima poznatog i popularnog istraživača Haralda Kautza koji je pristao sa biti prisutan na sastancima. U pregovorima smo sa još dva predavača iz Slovenije i Srbije koji će vrlo vjerojatno biti gosti predavači, ali trenutno to ne možemo potvrditi. Vrijeme je za ovakve teme, jer želja kontrolora je da se brzo naviknemo na „novu normalnost“, a mi u tome vidimo šansu da odemo korak dalje izvan ikakve od sistema nametnute normalnosti!
Predavači, teme i satnica će biti objavljeni naknadno. Sastanci će se održavati od 27.5 (srijeda) do 31.5 (nedjelja) u popodnevnim i večernjim satima.
Tehnikalije:
Cijena za sudjelovanje u svim zoom sastancima je 40 kn (5€), nema popusta obzirom na simboličnu cijenu, dapače tko želi dati i više dobrodošao je.
Uplate primamo preko računa IBAN:HR9723600003248567133, može i na Revolut na br. telefona 00385954552071 paypal: mihaelkasalo112@gmail.com
Također primamo i keš uplate tko nema račun ili neradi preko istog
u Splitu i okolici Dražen 0954552071
u Zagrebu i okolici Jaka 0977074838
u Zadru i okolici Vedran 0915848804
u Beogradu i okolici Krle 0659579111
ukoliko niste u ijednom od ovih gradova, a plaćate isključivo kešom javite se Draženu na prvi broj telefona radi dogovora.
Podaci koji su potrebni prilikom prijave su ime, email, telefon. Dodatne informacija na email: kontrolauma2016@gmail.com
Zoom platforma radi preko kompjutora ali i preko smartphona, tako da možete sudjelovati gdje god se nalazili. Tko se ne razumije u download i instalaciju. Neka se malo informira, pogleda na YouTube ili na stranici www.zoom.us
Sva će predavanja biti dostupna naknadno na YouTubeu i vjerojatno će biti titlovana ukoliko pronađemo dovoljan broj pomagača u procesu prevođenja.
Čovjekova imovina u duhovnom smislu je samo njegova Duša i to je nešto što je zaista njegovo, tj neodvojivo od njega, on je to. Materijalni aspekt imovine o kojoj se danas uglavnom priča, razglaba i za nju živi je onaj koju je čovjek „stekao“ svojim radom, ili trgovački gledano ona koju je platio novcem, pravno, ona koju je naslijedio. Ovdje uglavnom govorimo o objektima(kućama, stanovima, poslovnim prostorima) ili pak o zemljištima različitih vrsta, navodnih namjena i veličina. Mada nije namjera tvrditi da je čovjek gospodar ikakvih objekata i zemljišta, a pogotovo ne vlasnik istih sa ovom temom u duhu temeljnih istina Zajednice Živih Ljudi treba biti oprezan.
Ipak danas vrijeme je promjena i najbolji trenutak da se nova paradigma počne primjenjivati u praksi. Situacija se mijenja u korist čovjeka makar to mnogi ne vidjeli, pa je samim time i vjetar u leđa i podrška snaga svjetla i istine na strani Čovjeka u ovom trenutku više nego li prije, pa je ovo, da ponovim, najbolji trenutak za primjenu znanja koje smo stekli posljednjih godina.
Naime, zagovornici smo da materijalna dobra pripadaju samo onom čovjeku koji ih koristi, baštini, koji ih posjeduje, te u tom smislu ikakvo gomilanje nekretnina u nasljednom smislu nije poželjno u ovom trenutku. Živi čovjek je čovjek duhovne prirode kojem materijalna dobra nisu dominantni prioritet, ali nećemo iti reći da su mu na zadnjem. Mnogi „živi ljudi“ na neke „svoje“ zemlje nisu kročili nogom godinama ali pak tvdre da su njihove. Neki iti ne znaju gdje su te i takve, ali ih to ne smeta da i dalje tvrde da one pripadaju njima.
Generalni stav Zajednice jest da čovjeku pripada ono što mu treba i što koristi i to neotuđivo, bilo da je riječ o kući, stanu, zemljištu, poslovnom prostoru, ili svemu tome skupa.
Kad sam rekao da ova materijalna dobra pripadaju čovjeku neotuđivo, onda sam pri tom mislio da mu ikada i u bilo kojim uvjetima ne mogu biti oduzeta. Osim ako se čovjek istima prestane koristiti, pravo je drugog čovjeka da se njima koristi za svoju dobrobit u maniri dobrog gospodara.
Nema ikakve kupovine zemalja ili kuća i sl. Kuće napuštene više od 5 godina trebalo bi iti zakonski dodijeliti nekome tko ih treba i tko će ih koristiti. Zemljišta koja nisu korištena također duže od recimo 10 godina može zauzeti kao posjednik tko god hoće. I to je prirodno pravo, po božanskoj namisli, koji i Jest stvorio Zemlju i Čovjeka za baštinika iste kao i svega što na Njoj Jeste.
Ali…
U trgovačkom sistemu komercijalno – financijske prirode temeljno je pitanje kao kreirati više „bogatstava“ (napumpati BDP) da bi bankari ili drugi lihvari (krvopije)mogli izdati mjenice ili neke druge nazovi „vrijednosne papire“ (čitaj kreirali novac) na teret te imovine. Stoga su ljudi gladni novca i trgovačkih banalija i bižuterije požurili registrirati „svoju imovinu“ koja će biti zalog novostvorenom dugu (čitaj kreditu, kreaciji novca) te su svoju imovinu legalizirali. Legalizirali su prvo sebe kao sudionika u trgovačkim procesima (registracija, rodni list), a zatim su legalizirali i imovinu kako bi imali ulog na kockarsko-trgovačkom stolu komercijalnih odnosa.
Imovina, u trenutku kada je legalizirana, postala je pravna stvar, predmet trgovačko-pravnog prometa, samim time i otuđiva a zavedena je u registre kralja kao vlasništvo pravne ili fizičke osobe koja je sudionik pravnog prometa.
Jednostavno zar ne…
Dakle imovina koja je legalizirana postaje otuđiva jer se nalazi u pravnom prometu. To potvrđuje i engleski pravni izraz „lienable“ što kad se rastavi znači mogućnost zaloga, dok je unlienable nemoguće založiti u nas prevedeno kao neotuđivo. Stoga svaka stvar u pravnom prometu je otuđiva za razliku od stvari koja nije u pravnom prometu, koja nema pravnu osobnost.
U prilog tome stavljam članak Ovršnog zakona RH:
Sredstva i predmet ovrhe i osiguranja; Članak 4.; (4) Predmet ovrhe ne mogu biti stvari izvan prometa, kao ni druge stvari za koje je to posebnim zakonom određeno
Dakle Objavom Slobode i Suvereniteta Živog Čovjeka i njezinim uručivanjem otvorila se mogućnost da živi čovjek napusti prostor trgovačko-pravnog sistema jer ima neotuđivo pravo slobodne Volje i na po svojoj prirodi svojstven Izbor.
“Opoziv vlasničkih ugovora;
Vlasništvo je Prirodi nepoznat pojam i ne postoji kao takvo. Priroda pripada svima, ali nikome posebno, te nitko ne može tvrditi da ima ikakvo vlasništvo nad nečim što je živo, a što je Zemlja i Sve na Zemlji. Vlasništvo, kao titula na pravo upravljanja komadom zemlje uz obveznu naknadu, uvedena je od strane „Božjeg agenta na Zemlji” (čitaj: institucija Pape) običnim izjavama i objavama, a koje su ovim dokumentom osporene. Ovim dokumentom proglašavamo sve zemljišne knjige nevažećima, pogotovo u dijelu u kojem su samoproglašeni agenti, zastupnici fiktivnog entiteta REPUBLIKA HRVATSKA-RH i svi ostali fiktivni entiteti koji iz toga proizlaze, zabilježili u zemljišne knjige (čitaj: registre) kao pravo vlasništva na svu zemlju, na teritoriju koji zovemo Republika Hrvatska, a koje proizlazi iz navodno dodijeljenog prava na svu Zemlju samoproglašenih zastupnika Boga, gospodara Zemlje. Živi ljudi ne priznaju ovakvu otimačinu, krađu i svojatanje Zemlje date Čovjeku na upravljanje i korištenje od Stvoritelja, kroz Dar Života i Bivanja na Zemlji. Stoga svi vlasnički listovi, posjedovni listovi i drugi certifikati koji zabranjuju ili ograničavaju uporabu zemlje, objavom ovog dokumenta postaju ništavni. Zemlja pripada onome koji je na njoj i koji je koristi na koristan i ispravan način. Korištenje ili imanje na zemlji u skladu je sa Prirodnim Pravom, za razliku od vlasništva, jer nad Životom vlast ne postoji, niti je tko može imati.
Vlasništvo, kao autorski rad ili djelo ili fikcija, moguća je jedino u svijetu koji nije živ, u svijetu fikcije, u svijetu odsutnosti, svijetu mrtvih, ali Stvoritelj Svega Vidljivog i Živog nije i neće ikada dati ikome vlasništvo nad Kreacijom. Sve izjave ili objave ikoga o tome da ima vlasništvo nad Zemljom, Prirodom, Čovjekom i nad Životom, te da im je to povjereno, najobičnije su izmišljotine, blasfemija i apsolutno su neprihvatljive, lažne i ništavne.
Svaki ugovor, zahtjev i/ili zapis, bez obzira da li je potpisan ili nije, a kojim se registracijom dozvoljava vlast fiktivnih entiteta nad bilo kojim Oblikom Života (Zemlja, Zrak, Voda, Flora, Fauna, Čovjek) ili nad rezultatima i plodovima rada i stvaralaštva Čovjeka, ovom je objavom odbačen. Dužnost je, na individualni zahtjev Čovjeka Živog, svaki zapis o vlasništvu iz registra u kojem se vode, izbrisati iz istog, kao i sve podatke koji se odnose na imovinu kojom gospodari i koristi Živi Čovjek.
Posebno ističemo da su raskinuti svi ugovori ili insinuacije na postojanje istih, kojim bilo tko tvrdi da ima prava na Tijelo Čovjekovo, organe, gene ili bilo što povezano s Tijelom Čovječjim, uključujući i truplo (pepeo pepelu, Priroda Prirodi). Također ističemo da su raskinuti svi ugovori ili insinuacije da itko ima ikakva prava nad Duhom Čovjekovim, Mislima, Energijom ili bilo čime drugim što je, kroz multidimenzionalnu Stvarnost, izravno povezano s njime. Nema ikome suglasnosti, privole ili ikakve dozvole za prisvajanje Stvarnosti i svi takvi ugovori Ovdje i Sada su prestali vrijediti.
Raskidani su i nevažećima proglašeni i svi ostali ugovori koji ovdje nisu izrijekom spomenuti, a regulirani su zakonima, aktima, pravilnicima propisima i drugim aktima unutar ustavnopravnog poretka RH ili bilo kojeg drugog poretka na Zemlji koji tvrdi da ima prava nad Živim Čovjekom.”….
Zajednica također obavještava svih da će ući fizički u posjed dijela Zemlje za koji se utvrdi da je napušten i da se ne koristi, jer Čovjek pripada Zemlji, Zemlja Čovjeku, a ne fiktivnoj osobi zvanoj vlasnik upisanoj u Zemljišne knjige. Zemlja je uvijek pripadala onome tko je na njoj i koji je/joj koristi. To je Prirodni zakon, veći od ikojeg zakona kojeg su donijele osobe ili korporacije. Pri tom, dajemo garancije pod materijalnom, krivičnom i moralnom odgovornošću da ćemo zemljište koristiti u maniri dobrog i pravednog gospodara, te da ćemo se pažnjom i ljubavi odnositi prema Majčici Zemlji. Također izjavljujemo da nećemo svojim djelovanjem onečišćavati zemlju, vodu i zrak, tj. barem u mnogoj mjeri manje o onoga kako se danas tretira zemlja i okoliš…….
Zajednica uzima za pravo da osnuje privatni sud zapisa/arhiva.
(djelovi Objave Slobode i Suvereniteta Živog Čovjeka)
Mnogi ljudi su već preuzeli odgovornost i prihvatili se biti Sukreatori ove Zajednice jasno izražavajući svoju Volju i Izbor izlaska iz iluzornog trgovačko-pravnog sistema.
Dakle, problem nastaje sa imovinom, jer je imovina vezana za račun (teret), ( (nije naše) osobno ime svim velikim slovima) koji se vodi kao vlasnik registrirane svojine. Činom legalizacije ista postaje. otuđiva i za nju je izdan zalog u obliku državnih obveznica bez vašeg znanja, jer vi više niste baštinik te svojine već vlasnik, što je unižavajuća i iluzorna trgovačko-pravna titula.
Stoga bi sve objekte trebalo de-legalizirati i eventualno upisati u arhiv; pismohranu Živog Čovjeka, nastavno, u istu pismohranu koja već postoji za Žive Ljude, zatim automobile kao pokretnu svojinu, a isto to bi trebalo napraviti i za objekte i zemljišta.
Automobili se odjave, a isto to bi trebalo napraviti i sa objektima i sa zemljištima.
Kako?
Ima više ideja kako to napraviti :
Moguće bi bilo sklopiti kupoprodajni ili darovni ugovor između vlasnika i kupca ( u ovom slučaju živog čovjeka) koji osim imena nema, niti OIB, niti prebivalište. Ovakav ugovor koji nije sklopljen između pravnih osoba vrijedi kao i bilo koji drugi ugovor svjesno i vlastitom rukom potpisan. Ovakav ugovor možete potpisati (preporučeno) sa trojicom svjedoka koji imaju OIB i prebivalište, a čiji će potpis javni bilježnik ovjeriti, za razliku od potpisa kupca. U ugovoru je bitno naglasiti da kupac (živi čovjek) ne kupuje vlasništva jer njega ikakva pravna titula ne zanima već kupuje isključivo objekt/zemljište. Također u ugovoru se ne mora navesti niti kupoprodajna cijena jer ona može biti poslovna tajna, već se posebnim člankom utvrđuje da su svi dogovoreni uvjeti ispunjeni!
Isto je moguće i darovnim ugovorom, ili možda pozajmicom ili kreditom u kojoj je zajmodavac ili kreditor živi čovjek.
Ovakav ugovor ili čisti sporazum se zatim zajedno sa zahtjevom za brisanje iz državnog registra uputi na nadležni sud u kojem je registirana otuđena nekretnina.
Kupac objekta/zemljišta neće tražiti upis u zemljišne knjige, jer sve i da ga traži sud ne može udovoljiti njegovu zahtjevu, obzirom da isti nema osobnu iskaznicu i nije u pravnom prometu, ali će tražiti da se u vlasničkom listu upiše postojanje ugovora o kupnji ili nekog drugog zakonitog dokumenta koji potvrđuje promjenu podataka upisanih na vlasnički list (nešto tipa zabilježbe ili teret)
Obzirom da će sud vjerojatno donijeti neko solomunkso rješenje ili u potpunosti ignorirati/odbiti zahtjev bilo bi dobro da i prijašnji vlasnik uputi zahtjev za brisanje njegovog imena sa vlasničkog lista u kojem će prikačiti kopiju ugovora u kojem jasno stoji da on više nije vlasnik dotične nekretnine već ju je prodao Živom Čovjeku. Nigdje u ijednom zakonu ne piše da se objekt ne može prodati nekome tko nije u pravnom prometu.
Ugovor nije potrebno nositi na poreznu upravu, jer nije napravljen ikakav pravni promet obzirom da nije kupljeno pravo vlasništva pa nema niti prenosa istog.
Ukoliko sud odbije taj zahtjev što je vrlo vjerojatno trebalo bi se na njega žaliti i ići na sud više instance, o čemu možemo govoriti kasnije.
Živi čovjek, a bilo bi dobro da se ne predstavlja kupcem jer je to pravna kategorija trebao bi tražiti ispis nekretnine iz zemljišnih knjiga jer je ona sada van pravnog prometa, kroz nekakav nazovimo ga „Zahtjev za delegalizacijom“.
Sva ova papirologija donosi određenu pravnu pomutnju u redove ustavno-pravne birokracije jer ljudi u ulogama birokrata nisu navikli da išta osim pravnih i fizičkih osoba postoji i u čudu će vas gledati svakim zahtjevom kojeg podnesete. Ali navikavajte se na to.
Nakon ove papirologije koja i nije toliko velika, a za koju ćemo napraviti nekakve ogledne primjerke, potrebno je obavjestiti Grad/Općinu o novom pravnom statusu objekta ili zemljišta, skinuti sa kuće kućni broj i vratiti ga Gradu/Općini.
Nakon toga bilo bi dobro u potpunosti maknuti poštanski sandučić ili ga skinuti sa zida kuće i staviti na zasebno odvojeno postolje i na njemu napisati velikim slovima
„Živi Čovjek taj i taj
Samo u svrhu dopisivanja,
ne prihvaćam ikakve
službene dokumente“
Na određenu ploču napisti opet jasno vidljivo:
Objekt je svojina živog čovjeka
te nije dozvoljen ulaz osobama u
ikakvom službenom kapacitetu,
već isključivo živim ljudima.
Ovo se isto može napisti i na vratima stana ili poslovnog prostora dok se sve druge oznake trebaju ukloniti. Na zemljište samo postaviti tablu ili nešto slično tome.
Ovakvim upisom imovina stječe eksteritorijalni status i ne bi čak bilo loše na ulaz vrata ili zemljišta izvjesiti bijelu zastavu. Eksteritorijalnost proizlazi iz brisanja imovine iz registra (papira) RH čime njena nadležnost nestaje.
Upis objekta/nekretnine u pismohranu živih ljudi moguć je samo onima koji su Sukreatori Zajednice tj. koji su se proglasili Živim Ljudima. Ako to niste napravili prvo to je priroitetno. Oni koji jesu a žele upisati svojinu u registar pismohranu neka zahtjev pošalju na info@zivicovjek.org gdje će im biti objašnjena procedura i kada će dobiti i QR code koji evidentira pismohranu svojine Živog Čovjeka.
Najvažnije: Ovo iznad nije pravni savjet. Svaki Živi Čovjek koji želi delegelizirati svoju imovinu radi sve isključivo na vlastitu odgovornost
Upozorenje: Ako se niste spremni nositi sa navalom i pritiskom uvijek novaca gladnih gradova i općina i njima pripadajućih komunalnih poduzeća, (državu nećemo iti spominjati) možda je bolje da ne ulazite u ove procedure. Ako pak jeste i spremni ste živjeti punim plućima u ovoj igrici imate našu potpunu podršku u svakom smislu.
Ova web stranica koristi kolačiće tako da vam možemo pružiti najbolje moguće korisničko iskustvo. Podaci o kolačićima pohranjuju se u vašem pregledniku i obavljaju funkcije poput prepoznavanja kod povratka na našu web stranicu i pomaže našem timu da shvati koji su dijelovi web stranice vama najzanimljiviji i najkorisniji.
Neophodni kolačići
Neophodni kolačići trebali bi biti omogućeni uvijek kako bismo mogli spremiti vaše postavke kolačića.
Ukoliko onemogućite ovaj kolačić, mi nećemo moći spremiti vaše postavke. To znači da ćete prilikom svake posjete morati odobriti ili blokirati kolačiće.
Kolačići trećih strana
Ova web stranica može koristiti Google Analytics za prikupljanje anonimnih informacija kao što su broj posjetitelja na stranicu i najpopularnije stranice.
Omogućivanjem ovog kolačića pomažete nam u poboljšanju naše web stranice.
Najprije omogućite Neophodne kolačiće kako bismo mogli spremiti vaše postavke!