evo posljednjih brljotina koje ja i Vedran prosipamo na radiju. Ljudi kaže da slušaju i da se nemogu naslušato dovoljno. Kaže i da službene osobe ovo slušaju i da i oni uživaju da berem netko ima snage kazati ono što i oni misle ali ne smiju izreći. Lijepo je to, ali ipak jedna lasta ne čini proljeće, niti dvije, niti deset. Postrbno je mnogo više da bi proljeće stiglo. Lasta naravno koje javno izgovaraju istinu, ili barem tragaju za njom
Dragi čitatelji željni znanja.
Slijedeći webinar je „Suverenitet“ u kojem ćemo pričati o suverenitetu tj što je to i da li je moguće biti suveren i ako jest kako se to ostvaruje. Naglasit ćemo i dio u kojem se suverenitet dotiče pravnog sistema i vidjeti razlike između ovih oblika. U ustavu piše “Republika Hrvatska je suverena….” Šta to znači? Krenimo nekom logikom. Republika Hrvatske ne može postojati, ako ne postoje “građani RH”. Dakle suverenitet proizlazi iz Naroda, jer RH jest narod zar ne? Da bi RH mogla biti suverena, narod mora biti suveren. Da ne petljam dalje, možda nije loše objasniti što mislim pod tim suveren. Suveren je onaj koji ovisi jedino i isključivo samo o sebi – samodostatan. Više na webinaru gdje ćemo zasigurno utvrditi da unutar iluzije ne postoji suverenitet i da je to samo obična izmišljotina isto kao i sve unutar sistema.
Dragi ljudi, obavještavam vas da smo spremni za vas organizirati on line konvenciju. Nećemo se pretvarati da je ovo standardna konvencija jer nije. Doživljaj je susresti se, popričati, zagrliti se, ovako on-line je to drugačije, ali barem nam virus ništa nemože, dokle god ne izmisle nekog koji se može širiti Virtualnovali kako nemamo trenutno mogućnost takvog fizičkog sastanka pristali smo i na ovaj on line ustupak.
Na sastancima koji će trajati pet dana i bit če vjerojatno 2 sastanka dnevno u popodnevnim i večernjim satima. Osim govora o zajednici živih ljudi i zaokruživanja pravne priče Zajednice kroz delegalizaciju govoriti ću još u po meni bitnim koracima za daljnje osvještavanje zajednice. Ovi sastanci su multi nacionalni jer ćemo imati više predavača iz više zemalja (Njemačke, Nizozemske, Austrije) od kojih je svakako bitno da istaknemo je gostovanje u ovim krugovima poznatog i popularnog istraživača Haralda Kautza koji je pristao sa biti prisutan na sastancima. U pregovorima smo sa još dva predavača iz Slovenije i Srbije koji će vrlo vjerojatno biti gosti predavači, ali trenutno to ne možemo potvrditi. Vrijeme je za ovakve teme, jer želja kontrolora je da se brzo naviknemo na „novu normalnost“, a mi u tome vidimo šansu da odemo korak dalje izvan ikakve od sistema nametnute normalnosti!
Predavači, teme i satnica će biti objavljeni naknadno. Sastanci će se održavati od 27.5 (srijeda) do 31.5 (nedjelja) u popodnevnim i večernjim satima.
Tehnikalije:
Sva će predavanja biti dostupna naknadno na YouTubeu i vjerojatno će biti titlovana ukoliko pronađemo dovoljan broj pomagača u procesu prevođenja.
Pojam “mrtvih hlača” je relativno nepoznat čitaocima sa područja Balkana. Na njemačkom govornom području je taj pojam promovirala grupa muzičara, koji su tim reklamnim trikom privukli pažnju svjetske javnosti. Postoji ipak i drugi pojam u njemačkom govornom području, koji nije tako popularan i svjetski poznat, iako je tu slavu zasigurno zavrijedio. On se obično ne koristi od strane muzičara, već u krugovima takozvanih dijagnostičara vremena, znanstvenika, filozofa i politički osvještenih individua otvorena duha. Pojmom “mrtva usta” se karikira lažnost demokracije zapada, u kojima su nijemi izbori važniji od slobodne javne debate. Osim u Francuskoj, toleriranje drugačijeg mišljenja u javnim medijima, je potpuna nepoznanica (vjerovatno iz straha od infekcije uma idejom slobode)..
Osnovna karakteristika našeg modernog svijeta je shvaćanje da nikakve vlade i sile svijeta ne mogu provesti nikakvu odluku, ukoliko za to ne dobiju podršku većine javnosti. To prihvaćanje može biti i prešutno. Pojam “Mrtva usta” oslikava takav način prihvaćanja odluka odozgo, bez preispitivanja i probavljanja, poput naredbi svevišnjeg.
To “shvaćanje o važnosti odobrenja većine” vlastodršci nisu sami izmislili ili dobrovoljno prihvatili, već su bili prisiljeni podvrgnuti se njima u cilju preživljavanja. Razlika između primitivno-kratkoročne i sofisticirano-dugoročne vlasti je njen odnos do “duha vremena”. Tako naš aktualni “duh vremena” poručuje da nikakav društveni sistem ne može opstati duže vremena, ukoliko nije podržan većinom. Na tom “zakonu” je zasniva popularnost, šarm i slava demokracije i njenih lukavih stvoritelja. Kako je “dozvola javnosti” ostvarena je stvar slobodnog izbora ili interpretacije. Tako su “čarobnjaci romantike” izabrali tehniku manipulacije slobodne volje putem od njih kontroliranih medija, u cilju dobivanja te dobrovoljne podrške. Mediji su tu da usmjere “slobodnu volju” pojedinca u željenom smjeru. Poznat je fenomen osobe, kao “društvenog bića”, da se ona rado pokorava i slijedi trendove okoline. Svaki ignorant tog zakona je osuđen na javnu i privatnu smrt svoje osobnosti. To je nepisano biloško pravilo ili iskustvo procesa evolucije.
Vratimo se našem “mrtvim” pojmovima, sa namjerom pojašnjenja njihovog nastanka. Kako biotehnički funkcionira programiranje individue? Za početak je potrebno imobilizirati čovjekov životinjski, iracionalni dio. To je onaj dio koji se tiče instikata za preživljavanje i reprodukciju. Ukolio se aktivira hormonski mehanizam stresa putem egzistencijalnog straha, koji je primaran onom reproduktivnom, istovremeno se blokira mogućnost razvoja, rasta, opuštanja, shvaćanja, ljubavi, empatije. U trenutku životne ugroženosti životinjski instinki čovjeka mogu reagirati na tri načina: da bježi, da se bori ili da se pretvara da je mrtav. Iz razloga naše navike na komoditet i naše kritičko-intelektualne lijenosti (da ne kažem atrofiranosti), većina se u trenutku aktualne “opasnosti po život”, odlučila za treću soluciju, jer je ona bila predložena od vlasti (karantena) i jer svi mi, kao kulturni ljudi, ne želimo skandal u kući. Kome su zabavne rasprave sa ženom tokom nedjeljnog ručka, koja već smišlja da prijavi vlastitog muža organima reda, jer se preobrazio u “redikula”.
“Sram me da me susjedi čuju, koliko je moj Jozo pošandrcao. A rekla sam mu da je internet đavo i da će mu đavo odnijeti pamet. Zar mu nije dovoljna televizija ili crkva ili oboje? (Ne istovremeno molim, radi opasnosti od eksplozije moždanih stanica!)”
Ukratko, strah(sram) paralizira onaj naš živčani sistem koji se zasniva na našim rezervama vitalne energije i zadužen je za nastajanje fenomena “mrtvih hlača”. Funkcionirajući kao energetska blokada, “mrtve hlače” su direktno odgovorne za prekid snabdijevanja srca tom istom “primitivnom” energijom. Posljedica toga je stanje depresije, malodušnosti, ravnodušnosti i lijenosti. Manjak hrabrosti je osnovna karakteristika “mrtvog srca”, što sabotira dostavu energije do mozga, što opet rezultira nesposobnošču razumijevanja (tj. osjećanja informacija). Kao posljedica svega toga, imamo fenomen “mrtvih usta”, koji najbolje karakterizira većinu stanovnika EU-a i svijeta uopće.
Kad se alatkom straha postigne kolektivna histerija pod izgovorom opasnosti od virusa-ubojice (“Nalazimo se u ratu!” duet Macron & Merkel), postignuta je i paraliza one energetske baze pojedinca, na kojoj se bazira njegova percepcija i čitav njegov život i rad. Stanje kolektivnog padanja u nesvijest je najbolji opis stanja u kojem se našla većina stanovništva. U tom stanju bespomoćnosti, ono je ostavljeno na milost i nemilost okoline. Vrata ka potpunoj kontroli i manipulaciji su širom otvorena. Ta onesviještena masa je sretna kad dobije svoju dnevnu dozu za preživljavanje (hrana i lažne vijesti medija) i ne preostaje joj ništa drugo nego da u svom komatičnom stanju sanja romantične snove o herojstvima onih, koji donose odluke o njima samima.
Kako je moguće da se narod probudi kad je omamljem opijatima straha? Kako je moguće da nešto shvati iz aktualne situacije, da smogne hrabrosti i trezvenosti da otvori usta i kaže što hoće i što misli, kad energija potrebna za to biva zaleđena strahom u predjelu gornjih djelova njegovih hlača? Kako je moguće da “voli sebe i bližnjeg svoga” kad njegovo srce ne dobija podršku iz središta njegova tijela, njegove energetske centrale? “Mrtve hlače” i “mrtva usta” su dva međusobno povezana fenomena. Između njih stoji fenomen “mrtvog srca”. Upravo je taj središnji fenomen ključan za komunikaciju i regulaciju ova ostala dva. “Mrtvo srce” je ono srce korumpirano romantikom, koje je izgubilo kontakt sa pravim karakteristikama srca: hrabrošću. Ono je izgubilo sposobnost percipiranja energije, tj, istine i nalazi svoje zadovoljstvo u prejedanju lažima. Zato je danas toj omamljenoj većini teško reći išta, osim potvrde od vlasti priznate situacije. Vrlo je teško za pojedince iz te “većine u komi”, u ovim stresnim situacijama naži mir i trezvenost za osjećanje i shvaćanje istine. Onaj tko se nije pravovremeno pripremio za kišu, dolazi mokar kući i riskira prehladu, upalu pluća i smrt. Ono što još dolazi kao završni šlag, a navodno je već u pripremi za parlamente evropskih zemalja do kraja svibnja, je matiranje populacije putem cijepljenja. Hoćemo li taj proces nazvati globalnim kastriranjem društva ili globalnim masakrom, poslije kojeg nikakav pokret otpora neće biti moguć?
“Mrtve hlače” nisu distopijske vizije već naša stvarnost, kao i “mrtva usta” (sjetimo se scene saslušanja gospodina Andersona u filmu Matrix 1). To je opcija koja već kuca na naša vrata i koja će ta vrata silom otvoriti, ukoliko mi to dobrovoljno ne učinimo. Vjerovati da će su bezizlaznu situaciju srediti neki filmski superheroj poput “bla bla Qanona” kao ga zovu neki aktivni organizatori otpora, je vjerovanje naše “sofa-svijesti”. Duh Superheroja je ono što trebamo otkriti u nama samima, onaj proces biološke hladne fuzije, koji će nam omogućiti dostup do naših legalnih ljudskih moći, poklonivši nam dovoljno energije da reanimiramo naše “mrtve hlače”, “mrtva usta” i “mrtva srca”. Superheroj zapravo nije ništa drugo do živi čovjek, sa živim hlačama, živim ustima i živim srcem.
Slobodni postali i ostali!
“Molimo se za narod i otadžbinu, na kraju svake mise!”
Car je gol! Kako je virus razgolitio Cara? Jedan od pozitivnih posljedica aktualne pandemije je razotkrivanje našeg društveno-ekonomskog sistema. Virus nije donio ništa novo. On je samo pojačao ono što je ionako već postojalo i ubrzao demaskiranje pravog stanja. Svijet se nije promjenio, samo je postao iskreniji. Tako sad u čudu ustanovljavamo da ipak živimo u ne-liberalnom socijalizmu (mnogo gorem od onog kojeg se još sjećamo), a ne u liberalnom kapitalizmu, kako nes uvjeravaju. Kako je inače moguće da država otkupljuje ili pomaže posrnulim poduzećima?
Otkrilo nam se novo lice državizma, te religije nepogrešivih autoriteta, direktnih poslanika Boga na zemlji. Država je izgleda konačno i globalno izašla iz braka sa religijom. Prazna svetišta svih svjetskih religija su dokaz da je ideologija religija izgubila moć potpune kontrole nad stanovništvom. Državi je sada privlačnija moć medija, koji svoju propagandu zasnivaju na ideologiji znanosti. Aktualni razvod neodoljivo podsjeća na nešto što se zbilo prije skoro sto godina. Svojim ugovorom sa Vatikanom iz 1933. godine, Hitler je u potpunosti onemogućio politički angažman katoličke crkve, koja je prije toga, sa svojom narodnom strankom, imala veliki utjecaj u opoziciji. Crkva se potpisivanjem ovog ugovora nadala da neće neslavno proći kao ostala opozicija (komunisti i sociajalni demokrati), koji su brutalno razbijeni. Hitler je ugovorom dobio apsolutnu moć u državi i slobodan menvarski prostor da da ponudi brak medijima i znanosti, koji kao miraz, moraju odustati od svoje slobode i potpuno se moraju povinuti naređenjima vlasti. Malo je poznato da je taj ugovor sa Vatikanom još na snazi, čak i do današnjeg dana. Sličnost sa trenutnom situacijom u cijelom svijetu je naprosto zapanjujuća. Tko se danas usuđuje javno suprostaviti državnim medijima i “istinama” državne znanosti.
Opozicija ne smije postojati. Drugačije mišljenje se pod svaku cijenu mora suzbiti. Hitler je došao na vlast demokratskim putem, da bi tu istu demokraciju u kratkom roku zamijenio diktaturom. Ne podsjeća li nas taj prelaz pomalo na oval aktualni, u kojem je iskorišten strah od virusa, za ekpresnu suspenziju demokracije i uspostavu diktature korumpiranih virologa.
Tako je “svečano” sklopljen novi globalni brak, brak države i znanosti. Tu se naravno ne radi o braku iz ljubavi, već samo iz prisile i straha. Ukoliko želi ući u sigurne bračne vode, znanost se mora odreći svoje slobode i svoje ciljeve podvrgnuti i uskladiti sa ciljevima državne vlasti. Stvorena je tako jedna kopija znanosti, tkz. državoljubna znanost, kojom upravlja politika i birokratski aparat države. Državna znanost je svojim brakom potpunosti zamijenila dominaciju državne religije. Znanstveno dokazana opasnost od virusa je jača od straha od božje kazne i neodlaska u crkvu. Crkva naravno mora poštovati svjetovnu vlast države, kao je to jasno definirano u hitlerovom konkordatu. Meni se zapravo čini, da je državna znanost samo prerušena državna religija. Možda je razvod i novo vjenčanje samo popagandni trik obmane? Zašto bi inače bilo normalno da jedan profesor dobije otkaz na fakultetu, ako izađe iz katoličke crkve (primjer Austrija), još i u vremenu nakon drugog svjetskog rata. To jasno pokazuje religiozne korjene znanosti. Zapravo državna religija je kao sistem masovne hipnoze, planski i sistematski zamjenjena državnom znanošću. Pritom se nije desila nikakva revolucija. Prelaz je bio gotovo neprimjetan, klizni. Još je moja profesorica u srednjoj školi naglašavala, da su svi znanstvenici vjernici, vrlo religiozni ljudi. Mnogi citati Einsteina to potvrđuju. Raskol znanosti i religije je potpuno neprirodan i umjetno induciran, kao i propaganda o raskolu tijela i duha. U stvarnosti postoji samo znanost, neograničena dogmama i tabuima. Sve ono što zovemo religija, magija, natprirodno itd. uopće ne postoji. Postoji samo slobodna znanost. Nažalost, to nije znanost koja se udala za državu.
Ista državna znanost stoji i iza ideologije kimatskih promjena. Projekt “zeleni” je vješti manevar osvajanja i porobljavanje onih “lijevih birača” i njihovo neprimjetno translatiranje u krajnju desnicu, u slijepe i gluhe robove države i globalnih interesa NWO-a. Kako inače objasniti skladan brak zelenih i konzervativnih narodnjaka u vladi Austrije, ljevice i desnice, tokom najnovijeg projekta globalne pandemije? Našao se zajednički neprijatelj cijelog stanovništa i svi moraju krenuti u boj, bez iznimke, ukoliko ne žele da se proglase dezerterima.
“Mi smo u ratu!”, jednoglasno ponavljaju najmoćnije vođe evropskih država. Tko im je napisao govor? Tko je svim stožerima svijeta prosljedio naređenje što da rade i kako da se ponašaju? Svi smo u ratu protiv virusa, tog novog neprjatelja svih ljudi na zemlji! Virus je tako postao novi Sotona, đavo koji rado ispunjava sve želje vladajuće elite.
Čovjekova imovina u duhovnom smislu je samo njegova Duša i to je nešto što je zaista njegovo, tj neodvojivo od njega, on je to. Materijalni aspekt imovine o kojoj se danas uglavnom priča, razglaba i za nju živi je onaj koju je čovjek „stekao“ svojim radom, ili trgovački gledano ona koju je platio novcem, pravno, ona koju je naslijedio. Ovdje uglavnom govorimo o objektima(kućama, stanovima, poslovnim prostorima) ili pak o zemljištima različitih vrsta, navodnih namjena i veličina. Mada nije namjera tvrditi da je čovjek gospodar ikakvih objekata i zemljišta, a pogotovo ne vlasnik istih sa ovom temom u duhu temeljnih istina Zajednice Živih Ljudi treba biti oprezan.
Ipak danas vrijeme je promjena i najbolji trenutak da se nova paradigma počne primjenjivati u praksi. Situacija se mijenja u korist čovjeka makar to mnogi ne vidjeli, pa je samim time i vjetar u leđa i podrška snaga svjetla i istine na strani Čovjeka u ovom trenutku više nego li prije, pa je ovo, da ponovim, najbolji trenutak za primjenu znanja koje smo stekli posljednjih godina.
Naime, zagovornici smo da materijalna dobra pripadaju samo onom čovjeku koji ih koristi, baštini, koji ih posjeduje, te u tom smislu ikakvo gomilanje nekretnina u nasljednom smislu nije poželjno u ovom trenutku. Živi čovjek je čovjek duhovne prirode kojem materijalna dobra nisu dominantni prioritet, ali nećemo iti reći da su mu na zadnjem. Mnogi „živi ljudi“ na neke „svoje“ zemlje nisu kročili nogom godinama ali pak tvdre da su njihove. Neki iti ne znaju gdje su te i takve, ali ih to ne smeta da i dalje tvrde da one pripadaju njima.
Generalni stav Zajednice jest da čovjeku pripada ono što mu treba i što koristi i to neotuđivo, bilo da je riječ o kući, stanu, zemljištu, poslovnom prostoru, ili svemu tome skupa.
Kad sam rekao da ova materijalna dobra pripadaju čovjeku neotuđivo, onda sam pri tom mislio da mu ikada i u bilo kojim uvjetima ne mogu biti oduzeta. Osim ako se čovjek istima prestane koristiti, pravo je drugog čovjeka da se njima koristi za svoju dobrobit u maniri dobrog gospodara.
Nema ikakve kupovine zemalja ili kuća i sl. Kuće napuštene više od 5 godina trebalo bi iti zakonski dodijeliti nekome tko ih treba i tko će ih koristiti. Zemljišta koja nisu korištena također duže od recimo 10 godina može zauzeti kao posjednik tko god hoće. I to je prirodno pravo, po božanskoj namisli, koji i Jest stvorio Zemlju i Čovjeka za baštinika iste kao i svega što na Njoj Jeste.
Ali…
U trgovačkom sistemu komercijalno – financijske prirode temeljno je pitanje kao kreirati više „bogatstava“ (napumpati BDP) da bi bankari ili drugi lihvari (krvopije)mogli izdati mjenice ili neke druge nazovi „vrijednosne papire“ (čitaj kreirali novac) na teret te imovine. Stoga su ljudi gladni novca i trgovačkih banalija i bižuterije požurili registrirati „svoju imovinu“ koja će biti zalog novostvorenom dugu (čitaj kreditu, kreaciji novca) te su svoju imovinu legalizirali. Legalizirali su prvo sebe kao sudionika u trgovačkim procesima (registracija, rodni list), a zatim su legalizirali i imovinu kako bi imali ulog na kockarsko-trgovačkom stolu komercijalnih odnosa.
Imovina, u trenutku kada je legalizirana, postala je pravna stvar, predmet trgovačko-pravnog prometa, samim time i otuđiva a zavedena je u registre kralja kao vlasništvo pravne ili fizičke osobe koja je sudionik pravnog prometa.
Jednostavno zar ne…
Dakle imovina koja je legalizirana postaje otuđiva jer se nalazi u pravnom prometu. To potvrđuje i engleski pravni izraz „lienable“ što kad se rastavi znači mogućnost zaloga, dok je unlienable nemoguće založiti u nas prevedeno kao neotuđivo. Stoga svaka stvar u pravnom prometu je otuđiva za razliku od stvari koja nije u pravnom prometu, koja nema pravnu osobnost.
U prilog tome stavljam članak Ovršnog zakona RH:
Sredstva i predmet ovrhe i osiguranja; Članak 4.; (4) Predmet ovrhe ne mogu biti stvari izvan prometa, kao ni druge stvari za koje je to posebnim zakonom određeno
Dakle Objavom Slobode i Suvereniteta Živog Čovjeka i njezinim uručivanjem otvorila se mogućnost da živi čovjek napusti prostor trgovačko-pravnog sistema jer ima neotuđivo pravo slobodne Volje i na po svojoj prirodi svojstven Izbor.
“Opoziv vlasničkih ugovora;
Vlasništvo je Prirodi nepoznat pojam i ne postoji kao takvo. Priroda pripada svima, ali nikome posebno, te nitko ne može tvrditi da ima ikakvo vlasništvo nad nečim što je živo, a što je Zemlja i Sve na Zemlji. Vlasništvo, kao titula na pravo upravljanja komadom zemlje uz obveznu naknadu, uvedena je od strane „Božjeg agenta na Zemlji” (čitaj: institucija Pape) običnim izjavama i objavama, a koje su ovim dokumentom osporene. Ovim dokumentom proglašavamo sve zemljišne knjige nevažećima, pogotovo u dijelu u kojem su samoproglašeni agenti, zastupnici fiktivnog entiteta REPUBLIKA HRVATSKA-RH i svi ostali fiktivni entiteti koji iz toga proizlaze, zabilježili u zemljišne knjige (čitaj: registre) kao pravo vlasništva na svu zemlju, na teritoriju koji zovemo Republika Hrvatska, a koje proizlazi iz navodno dodijeljenog prava na svu Zemlju samoproglašenih zastupnika Boga, gospodara Zemlje. Živi ljudi ne priznaju ovakvu otimačinu, krađu i svojatanje Zemlje date Čovjeku na upravljanje i korištenje od Stvoritelja, kroz Dar Života i Bivanja na Zemlji. Stoga svi vlasnički listovi, posjedovni listovi i drugi certifikati koji zabranjuju ili ograničavaju uporabu zemlje, objavom ovog dokumenta postaju ništavni. Zemlja pripada onome koji je na njoj i koji je koristi na koristan i ispravan način. Korištenje ili imanje na zemlji u skladu je sa Prirodnim Pravom, za razliku od vlasništva, jer nad Životom vlast ne postoji, niti je tko može imati.
Vlasništvo, kao autorski rad ili djelo ili fikcija, moguća je jedino u svijetu koji nije živ, u svijetu fikcije, u svijetu odsutnosti, svijetu mrtvih, ali Stvoritelj Svega Vidljivog i Živog nije i neće ikada dati ikome vlasništvo nad Kreacijom. Sve izjave ili objave ikoga o tome da ima vlasništvo nad Zemljom, Prirodom, Čovjekom i nad Životom, te da im je to povjereno, najobičnije su izmišljotine, blasfemija i apsolutno su neprihvatljive, lažne i ništavne.
Svaki ugovor, zahtjev i/ili zapis, bez obzira da li je potpisan ili nije, a kojim se registracijom dozvoljava vlast fiktivnih entiteta nad bilo kojim Oblikom Života (Zemlja, Zrak, Voda, Flora, Fauna, Čovjek) ili nad rezultatima i plodovima rada i stvaralaštva Čovjeka, ovom je objavom odbačen. Dužnost je, na individualni zahtjev Čovjeka Živog, svaki zapis o vlasništvu iz registra u kojem se vode, izbrisati iz istog, kao i sve podatke koji se odnose na imovinu kojom gospodari i koristi Živi Čovjek.
Posebno ističemo da su raskinuti svi ugovori ili insinuacije na postojanje istih, kojim bilo tko tvrdi da ima prava na Tijelo Čovjekovo, organe, gene ili bilo što povezano s Tijelom Čovječjim, uključujući i truplo (pepeo pepelu, Priroda Prirodi). Također ističemo da su raskinuti svi ugovori ili insinuacije da itko ima ikakva prava nad Duhom Čovjekovim, Mislima, Energijom ili bilo čime drugim što je, kroz multidimenzionalnu Stvarnost, izravno povezano s njime. Nema ikome suglasnosti, privole ili ikakve dozvole za prisvajanje Stvarnosti i svi takvi ugovori Ovdje i Sada su prestali vrijediti.
Raskidani su i nevažećima proglašeni i svi ostali ugovori koji ovdje nisu izrijekom spomenuti, a regulirani su zakonima, aktima, pravilnicima propisima i drugim aktima unutar ustavnopravnog poretka RH ili bilo kojeg drugog poretka na Zemlji koji tvrdi da ima prava nad Živim Čovjekom.”….
(djelovi Objave Slobode i Suvereniteta Živog Čovjeka)
Mnogi ljudi su već preuzeli odgovornost i prihvatili se biti Sukreatori ove Zajednice jasno izražavajući svoju Volju i Izbor izlaska iz iluzornog trgovačko-pravnog sistema.
Dakle, problem nastaje sa imovinom, jer je imovina vezana za račun (teret), ( (nije naše) osobno ime svim velikim slovima) koji se vodi kao vlasnik registrirane svojine. Činom legalizacije ista postaje. otuđiva i za nju je izdan zalog u obliku državnih obveznica bez vašeg znanja, jer vi više niste baštinik te svojine već vlasnik, što je unižavajuća i iluzorna trgovačko-pravna titula.
Stoga bi sve objekte trebalo de-legalizirati i eventualno upisati u arhiv; pismohranu Živog Čovjeka, nastavno, u istu pismohranu koja već postoji za Žive Ljude, zatim automobile kao pokretnu svojinu, a isto to bi trebalo napraviti i za objekte i zemljišta.
Automobili se odjave, a isto to bi trebalo napraviti i sa objektima i sa zemljištima.
Kako?
Ima više ideja kako to napraviti :
Sva ova papirologija donosi određenu pravnu pomutnju u redove ustavno-pravne birokracije jer ljudi u ulogama birokrata nisu navikli da išta osim pravnih i fizičkih osoba postoji i u čudu će vas gledati svakim zahtjevom kojeg podnesete. Ali navikavajte se na to.
Nakon ove papirologije koja i nije toliko velika, a za koju ćemo napraviti nekakve ogledne primjerke, potrebno je obavjestiti Grad/Općinu o novom pravnom statusu objekta ili zemljišta, skinuti sa kuće kućni broj i vratiti ga Gradu/Općini.
Nakon toga bilo bi dobro u potpunosti maknuti poštanski sandučić ili ga skinuti sa zida kuće i staviti na zasebno odvojeno postolje i na njemu napisati velikim slovima
„Živi Čovjek taj i taj
Samo u svrhu dopisivanja,
ne prihvaćam ikakve
službene dokumente“
Na određenu ploču napisti opet jasno vidljivo:
Objekt je svojina živog čovjeka
te nije dozvoljen ulaz osobama u
ikakvom službenom kapacitetu,
već isključivo živim ljudima.
Ovo se isto može napisti i na vratima stana ili poslovnog prostora dok se sve druge oznake trebaju ukloniti. Na zemljište samo postaviti tablu ili nešto slično tome.
Ovakvim upisom imovina stječe eksteritorijalni status i ne bi čak bilo loše na ulaz vrata ili zemljišta izvjesiti bijelu zastavu. Eksteritorijalnost proizlazi iz brisanja imovine iz registra (papira) RH čime njena nadležnost nestaje.
Upis objekta/nekretnine u pismohranu živih ljudi moguć je samo onima koji su Sukreatori Zajednice tj. koji su se proglasili Živim Ljudima. Ako to niste napravili prvo to je priroitetno. Oni koji jesu a žele upisati svojinu u registar pismohranu neka zahtjev pošalju na info@zivicovjek.org gdje će im biti objašnjena procedura i kada će dobiti i QR code koji evidentira pismohranu svojine Živog Čovjeka.
Najvažnije: Ovo iznad nije pravni savjet. Svaki Živi Čovjek koji želi delegelizirati svoju imovinu radi sve isključivo na vlastitu odgovornost
Upozorenje: Ako se niste spremni nositi sa navalom i pritiskom uvijek novaca gladnih gradova i općina i njima pripadajućih komunalnih poduzeća, (državu nećemo iti spominjati) možda je bolje da ne ulazite u ove procedure. Ako pak jeste i spremni ste živjeti punim plućima u ovoj igrici imate našu potpunu podršku u svakom smislu.
Za sobodu se i sada, kao uostalom i uvijek u prošlosti, moramo izboriti. Sloboda nema naviku da dolazi kao poklon, slučajnost, sreća. Sloboda je trofej ustrajnih napora, kako na individualnom planu, tako i na onom društvenom. Čim jednom prestanemo sa našom borbom, polako gubimo već osvojene teritorije. Za ilustraciju, samo se prisjetite osjećaja kad ste zadnji put biciklirali kontra vjetra.
Zašto su psihološke karakterstike prosječnog političara opasnije od objektivnih opasnosti koje vrebaju izvana? Njihova uobraženost i narcisoidnost nas je u prošlosti često koštala mnogih života, a i danas nije ništa drugačije. Zajednička karakteristika većine političara je teškoća prihvaćanja odgovornosti za posljedice svojih odluka. Svi političari moraju nositi masku samopouzdanja i sigurnosti u svoja djela, te bez puno suzdržavanjau donositi odluke. Za političara je bolje donijeti lošu odluku, nego nikakvu. Ona loša se mora relativizirati, bilo putem kontroliranih medija, bilo putem fokusiranja na nove strahove koji nas čekaju. Ta fokusacija na budući strah je trik kojim se paralizira trezvena analiza prošlih odluka.
Odluka sama, može biti istovremeno i dobra i loša, s obzirom da li je promatramo dugoročno ili kratkoročno. Biti pažljiv i promjeniti odluku kad se pokaže da ona nije više svrsishodna, okončavajući time njene štetne posljedice, karakteristika je samo malog broja osoba na vodećim pozicijama. Strah od greške, koja bi autoritet političara dovela u pitanje, je veća od brige za boljitak društva. Ipak mislim da se tu ipak ne radi samo o pukoj narcisoidnosti. Političari su predstavnici državne vlasti, a ona je opet po religioznoj definiciji direktni izaslanik Boga na zemlji. Bog je nepogrešiv, država također. Učiniti nešto ilegalno, isto je kao zgriješiti protiv Boga.
Što je zapravo država? Je li to živo ili neživo biće? Ili oboje, poput virusa? Ako kažemo da je država umjetna dogovorena tvorevina i da de-facto ne postoji, onda postoji mogućnost da logikom ekvivalencije dođemo na pomisao da i ne postoji i Bog, gledajući izvan polja društvenog dogovora ili umjetnog svijeta socijalizacije. Ako to oboje isključimo iz svijeta naše percepcije, ostaje čudna praznina, koja se na prvi pogled doima mračno i zlokobno, ali koja nekako miriše na slobodu i avanturu. Prvo upada u oči da je iz te praznine, kao nekim čudom, isisan strah. Ne kaže se zaludu da se sestra laži zove strahinja, a da se sestra istine zove hrabrost. Za istinu i slobodu je potrebna hrabrost, spremnost, nepokolebljivost i istrajnost. Ako slijedimo tu drevnu mudrost, onda možemo postaviti tezu: tamo gdje je medijski inicirani strah, tamo je i laž. Logika i trezvenost su dva moćna saveznika, koja nam vjerno stoje na usluzi da raskrinkamo laž i krenemo na put ka slobodi.
Vjekovima nas uče naši religiozni učitelji da kraljevi, Pape, predsjednici i premijeri jesu i ostaju nepogrešivi. Ne smije postojati alternativa za njihove naredbe/odluke. Ako se posumlja u njegovu sposobnost, postoji opasnost da se posumlja u sistem u cjelosti, a to se nikako ne smije dogoditi. U oca se ne smije posumljati. Nasuprot države i političara, mi smo bili i ostali djeca. Djeca koja se moraju bojati i biti poslušna. Strah je uvijek tu da se onemogući sposobnost logičkog rasuđivanja, koje bi spriječilo manipulaciju i zavaravanje. Bez straha, car postaje gol za svoje podanike, a cijeli društveni sistem se pretvara u jedan veliki konstrukt laži.
„Ono što smo upravo preživili nije ništa u usporedbi sa onim što nas čeka!“
Upravo tim riječima se sada čitave populacije bacaju u nesvijest i paralizira njihova sposobnost rasuđivanja i kritičkog razmišljanja. Diskusija o ispravnosti odluke vođe nije samo nepoželjna, već je zabranjena. Sama sumnja u odluke odozgo je dokaz izdaje. Samo odpadnici naroda misle drugačije. To su direktive diktature jednoumlja, ali istina je upravo obrnuta. Stvarna veleizdaja je negiranje činjenica naušrtb očuvanja mita o svojoj nepogrešivosti. Cijena koji svi plaćamo i tek moramo platiti za posljedice prepuštanja narcisoidnosti naših političara je veća nego što uopće možemo i zamisliti. Čitave generacije djece upravo bivaju traumatizirane strahovima i zabranama kojima su bombardirani iz svoje okoline. Te traume neće otići zajedno sa virusom i mjerama izvanrednog stanja. One će ostati sa njima tokom cijelog svog života i aktivno oblikovati njihov doživljaj stvarnosti. Stvarni troškovi traumatiziranja cijelog društva su golemi, jer šteta koja je načinjena na onim nemjerljivim ljudskim resursima je nesaglediva.
Idila u našoj zemlji ovaca je definitivno umrla. Iz sistema grabežljivog „liberalnog“ kapitalizma je zemlja ovaca prešla u sistem autoritativnog socijalizma. Ovcama pritom nije promaklo da se situacija brzo i drastično promjenila. Sada im odjednom nije dopušteno da pasu na pašnjaku i trčkaraju naokolo. Ipak, one se tješe da je u štali je toplo, ima vode, hrane i svjetla. Istina, hrana im se sada donosi i ne mogu je birati, ali barem je ima. Treba se samo malo priviknuti na nove okolnosti i one će ubrzo postati “novi normalitet”. Sjećanje, da su nekada imale mogućnost da izađu na zrak, brzo će izblijediti. Ukoliko iz pozicije straha osmotrimo novonastalu situaciju, možemo čak i pohvaliti napredak u smjeru veće sigurnosti. Dok vani vreba opasnost od grabežljivaca i hirova klimatskih promjena, u štali je sigurno, kao u raju (ukoliko ne dođe do požara, kao nedavno u Češkoj, gdje je skončalo nekoliko tisuća bezpomoćnih ovaca). U ime sigurnosti, sada su te iste ovce spremne da se cijepe i trpaju antibioticima, nebi li nekako stavili pod kontrolu gubitak imuniteta, nastalog kao posljedica štalskog pritvora. Svaka sličnost situacije u zemlji ovaca sa trenutnom situacijom u globalnom svijetu ljudi je slučajna i prozvoljna. Vjerovati u slučajnost je uvijek bilo zdravije nego vjerovati u zavjeru.
Ipak, čuvajmo se onih, koji se kunu, da ono što rade, rade za dobrobit naroda!
O ovome sam već pisao OVDJE, a sad se polako pokazuje da religije neće imati mjesta u slobodnim društvima sutrašnjice.
Kako li je samo simbolično izgledalo rušenje tornja zagrebačke katedrale, ako znamo da je toranj preslika moći (dužine muškog spolnog organa) i čiji je već taj vlada. Toranj se srušio, najprije prirodnim, neki kažu i umjetnim, potresom, pa onda kontroliranom detonacijom. Sada izgledaju krnjavi.
Korona je možda i bogomdana da se neke stvari iščiste. Močvara organizirane poslovno – religijske elite jedna je od predmeta istog pročišćenja. Svećenstvo već i javno izlazi sa prozivkama „velikodostojnika“ da su prodali dušu đavolu i prakticiraju sotonizam na dnevnoj bazi, pa je raskol unutar vatikanskog poslovnog carstva veći možda nego ikada.
RKC je za vrijeme tzv. pandemije zatvorila vrata crkava i onemogućila vjernicima da svetkuju dan gospodnji kako je Bog zapovjedio u Bibliji, a povinovala se svjetovnim autoritetima izjavljujući tako čiji je autoritet veći u Vatikanskim očima. Bog je propao, a lokalne vlade i vlastodršci su preuzeli autoritet i svakom smislu, a crkva se odrekla Boga i vjere u istog. Čestitam, pokazali ste svoje pravo lice. Vjera je nestala, a zamijenjena je sigurnosno-političko-epidemiološkim besmislicama u režiji nevažnih birokrate koji ispunjavaju svaku smjernicu u nadi da će ih netko potapšati po glavi i reći: „Bili ste dobri, zaslužujete pohvalu!“
Šteta u neku ruku. U Crkvama je uvijek bilo izuzetnih ljudi , ali nije bilo hrabrosti, srčanosti! Tako još više cijenim svećenika, mojeg susjeda sa Barutane, Josipa Delaša, koji je, koliko god grez i nesuptilan bio, ipak hrabar i odvažan, nije izgubio vjeru. Kapa dolje!
Sada kad organizirana religija propada, da li to znači i da vjera u Isusa nema više smisla? Nikako! Sad je to aktualnije nego ikada. Isus i jest zakovan na križ od strane svećenstva, kako onda tako i danas, pa je nestanak ovakvih, korak naprijed u shvaćanju i prakticiranju Isusovog nauka. Stoga nemojte trčati odmah u drugu crkvu ili religiju koja se pomoli iza ćoše nakon raspada ove, stanite koji godinu, možda i desetljeće da malo razmislite i provarite ovo 13-stoljetno organizirano pranje mozga.
Za koju cijenu smo spremni ustupiti našu strast, našu mogućnost za slobodom? Jesmo li spremni trampiti je za obećanje spasenja ili preživljavanja? Pred našim očima, kao na ubrzanom filmskom platnu, defiliraju vjerske ideologije, jedna za drugom. Kojom je samo brzinom vjersko ludilo klima religije zamjenio vjerski fanatizam virusne religije. Sjećanje čovjeka današnjice ima vrlo kratak rok trajanja. Za preživljavanje ove šok terapije u nastavcima, potrebno je postaviti prioritete, ukoliko ne želimo da nas pojede inercija krda. Svako od nas se mora zapitati,koje su primarne vrijednosti njegovog života. Za što smo spremni ginuti danas, što je ono bez čega život nema smisla? Gdje je apsolutno dno naše tolerancije sa obzirom na brutalno silovanje naših prava i sloboda?
Što nam je važnije u životu, zdravlje ili sloboda?
Što nam je važnije u životu, klima ili sloboda?
Bez slobode nema ni zdravlja ni klime. Bez slobode nema ničega, jer samo u slobodi ispravno funkcioniraju naša čula. Sloboda je osnova svega, kao što je mogućnost percepcije osnova našeg bića. Mi smo magična bića samo ako smo slobodni. Nestankom slobode, nestaje i naša magična priroda, a sa njom i zdravlje i klima. Sloboda nije besplatna, ali je rado prodajemo budzašto. Cijenimo je toliko, da je se u kriznim vremenima lako odričemo i doslovno smo spremni trampiti je za “mačka u vreći”.
Naša tragedija je naša zaboravnost. Tokom povijesti smo se za svaku mrvicu slobodu uvijek morali izboriti, ulažući nadljudske napore. Na djeliće slobode, za koje smo se tako teško izborili, se lako navikavamo, ubrzo podcjenjujući ono što imamo. Te nevidljive vrijednosti onda redom omalovažavamo, žudeći za stranim plastičnim besmislicama. Prisjetimo se, kakav je bio osjećaj odreći se vlastite tradicije, prošlosti, predaka i prirode same i prigrliti uvezenu ideologiju stranih trgovaca u manitijama? Kakav je osjećaj tim istim trgovcima stoljećima vjerovati i poslušno mrziti ne samo svog susjeda već i samoga sebe (tijelo).
Naša tragedija je naša zaboravnost. Još dok slavimo netom izborenu djelimičnu pobjedu, već se opuštamo i prepuštamo trivijalnostima, koje nas onda toliko iscrpe, da nam trofeji pobjede ubrzo iskliznu iz ruku. Strategijski pristup ratovanja za slobodu nije nam nikad bila jača strana. O istrajnosti, opreznosti, skromnosti i izdržljivosti da i ne govorim. Stihijski emocionalni ispadi su nešto, što se treba izbjegavati poput kuge, a ne obožavati kao strastvenost, jak karakter ili nešto slično. Glorifikacija vlastite gluposti nije nikakva vrlina. Svoje dugove samo ostavljamo našim potomcima na vraćanje, pritom se kuneći na našu beskrajnu ljubav prema njima.
Naša tragedija je naša zaboravnost. Što nas sprečava da raskrinkamo vlastitu glupost i naučimo nešto iz iskustava prošlosti. Jel to lijenost, mentalna tromost, tjelesni umor ili manjak životne energije? Možda sve skupa. Što smo naučili iz dekonstrukcije klima-religije? Da li nas „zelena histerija“ podsjeća na aktualnu histeriju, ili smo već zaboravili? Koliko puta moramo ići kod istog trgovca, koji nas je do sada već nebrojeno puta preveo “žedne preko vode”, da osvjestimo naše poroke?
Ako bih u nekoliko riječi trebao dijagnosticirati aktualno vrijeme i skizirati njegovu karikaturu, one bi glasile: inflacija slobode. Ova aktualna religija je, kao sve do sada u povijesti, također antipod slobode. Ona zabranjuje znanstveni diskurs o samoj sebi, iako sebe naziva medicinskom znanošću. Preispitivanje nepoželjno! Nije li to trend istovjetan onom kod fašizacije društva? Svaki disident se redom kriminalizira. Oni pak nekorumpirani znanstvenici su zbunjeni i ne mogu se načuditi nastaloj situaciji.
Nova religija se upravo ukorjenjuje u sve pore društva. Povratak na staro nije moguć. Moguć je samo „novi normalitet“, čije će okvire definirati naši čarobnjaci romantike iz tvornica misli. Prisiljavaju nas vjerovati u dolazak spasioca, koji se zove cjepivo, iako je javna tajna da je mit o cjepivu “sveta laž”. Pred nama je raskol svijeta na one za i protiv cjepiva, na racionalne i iracionalne, na poslušne i opasne, na vjernike i ateiste. Kako će izgledati sljedeća godina? Masovno kažnjavanje neposlušnih nevjernika ili će plamtiti globalni građanski rat između sile imperije i pokreta otpora?
Naša tragedija je naša zaboravnost. Upravo one nevidljive vrijednosti, poput slobode, su temelj svih onih nama vidljivih blagodati. Bez slobode život i svijet nema ni okusa ni mirisa. Ne dozvolimo da nam jedna nevidljiva opasnost oduzme nevidljivu vrijednost i zauvijek nas ostavi bez naših čula i naše tjelesnosti uopće.
Totalna rasprodaja slobode, ajmo, još malo pa nestalo!
Jutros sam dobio od svojih prijatelja jubilarni 10. isti video. Hvala prijateljima. Na tom videu doktor sa svim mogućim titulama i zvanjima objašnjava pandemonijsku situacija da je svakom jasno i bistro o čemu se u njoj radi. Ukratko jedna velika laž i namještaljka. U ovih nešto više od mjesec dana pogledao sam i pročitao više stotina videa i tekstova koji logičnim dječjim jezikom objašnjavaju i zaključuju da korona virusa uopće nema, da ne postoji. Ako i postoji on je prilično bezopasan, jer je smrtnost od istog vrlo mala, manja od stotina drugih bolesti prisutnih danas. Jasno je da su i brojke iako vrlo male i kao takve prenapuhane jer se, recimo u SAD-u svaka smrt u kojoj je netko testiran pozitivno na COVID pripisana istom. Utvrđeno je da službeni broj umrlih ne prelazi godišnju stopu u Italiji je čak i manja od prosjeka. Utvrđeno je da je program nabavke respiratora obično pranje love jer po svemu sudeći respiratori više štete nego li pomažu u ovakvim slučajevima. Utvrđeno je da je SZO, autoritet na medicinskom polju, korumpirana organizacija financirana privatnim novcem, stoga vođena i privatnim interesima. Utvrđeno je da Gates zaklada skupa sa Rockfeller zakladom koje su u rodbinskim odnosima, zatim manje poznata, ali izrazito važna i moćna Wellcome zaklada financirale SZO u ogromnim iznosima. Iste su fondacije financirale istraživanje ljudskog genoma, mapiranje ljudskog mozga, promicali sveopću vakcinaciju kroz GAVI alijansu, čipiranje kroz program ID2020, a ujedno su i vlasnici najvećih svjetskih farmaceutskih kuća. Naučili smo i da je ovo orkestrirana i planirana situacija, jer su mnogi kao npr. Dr. Antony Faucci zatim Bill Gates govorili u prošlosti da je samo pitanje dana kada će nas neka pandemija pogoditi (vidoviti su) pa su čak i radili simulacije. Zadnja je bila u 10/2019 kad su simulirali pandemiju baš korona virusa. Ma daj!
Treba li više podataka od ovih da i se vidjelo da je ovo orkestrirana pandemija.
Mnogi su preko noći postali digitalni ratnici, novinari istraživači koji znaju zbrojiti dva i dva i izvesti logičan i istinit zaključak iz prezentiranih informacija. Potraga za informacijama koje potvrđuju da nešto debelo smrdi u službenoj priči raste iz dana u dan, jer će te informacije dokazati da je sve ovo velika laž i istina će izaći na vidjelo, a mi ćemo biti slobodni.
Hmmm, moram vas malo razočarati!
Isitna neće izaći na vidjelo jer je istina na vidjelu oduvijek. Nije pitanje istine već onog tko je želi vidjeti. Koliki je broj ljudi kojima možete istinu staviti pred oči, ali je oni neće vidjeti. Ne samo to koliko je onih koji kad im ukažete na istinu ne žele niti gledati i kažu vam da ih ne zamarate sa teorijama zavjere. Ja ih imam u svojoj kući i nikoga već godinama nisam u ništa uvjerio, niti ću, odustao sam.
Sistem istina nikada nije ni zanimala. Svjedočio sam u zadnjih 10 godina mnogim slučajevima kad sistemu ili agentima uputite logičan na razumu temeljen zahtjev ili pitanje koje nije u skladu sa njihovim kodom. Prvo uopće ne odgovore ili odgovore nešto što nema veze sa onim što ste pitali. Ako ih pitate u lice, onda šute ili kažu da samo rade svoj posao, da se ništa drugo njih ne tiče.
Mislite da će se netko iz vlade osvrnuti na ove bezbrojne dokaze i reći : „Stvarno ljudi ovo je nečuveno.” Teško, jer su kroz rigoroznu selekciju iz vlade izbacivani svi oni na koje se sumnja da im je ostalo i zrnce morala i zdrave duše i duha, ili su takvi sami napustili istu.
Možda se pitate ima li poštenih ljudi? Kako to nitko ne vidi ili neće da vidi? Pa da vam kažem – poštenih ima puno, ali ljudi nema.
Dok pišem dobivam mail od jedne žive djevojke/žene koja kaže da se osjeća izolirano i usamljeno da je nitko ne razumije među obitelji i da je ovaj događaj potaknuo da još dublje promišlja o stvarnosti i da komentiram ako želim, kao da je znala i prije da se pripremam na to.
Lažna pandemija je odlična prilika da se vidi koliko je laž duboka i koliko su ljudi nesvjesni ičega što se događa. U ovim trenucima se zaista može mnogo toga naučiti, ali ne i sve. Ali s druge strane najbolji je stav pa vlastitom iskustvu: „Lažna pandemija, e pa šta?” Treba li radi toga bjesniti, pjeniti na sistem, poslušnike, izaći na ulicu, trubiti u megafone, bacati kamenja na policiju? Nikako ne! Ako vam te ideje dolaze kao jedine moguće to je samo jedan dokaz da ste u početnoj fazi buđenja kad se javlja bijes jer shvaćate da vas se laže i vara pa to želite ispraviti. Laž i prevara su toliko duboki da je ova pandemonija samo običan pijun u šahovskoj igri prevare i ona se ne može ispraviti ikakvom akcijom ili peticijom, maršom ili prosvjedom. Laž doseže do sami korijena našeg bića i tek u momentu shvaćanja da si i sam lažan, pravo buđenje je započelo. Protiv koga pokrenuti bunt tada!
Nažalost, naši najbliži, roditelji, djeca, partneri, rodbina nisu ljudi već mašine i kako to prihvatiti! Pa i sami smo mašine, i ja i ti, zar zaista mislimo da ako smo shvatili da je korona virus lažna operacija odjednom postali budni i istina nam je jasna. Niti blizu! Ne dozvolite da vas privuče samoljublje i ideja da smo odjednom pametniji od onih koji ništa ne vide i ne razumiju, niti žele. Možda smo manje mašine nego oni, širih smo shvaćanja i bolje vidimo, ali to nikome ne daje ikakva prava….
Ljubav je energija koja daje odgovore na svaku nedoumicu. Usamljenost i izolacija su emocije prouzrokovane idejom da moramo biti u društvu nekoga ili da moramo biti prihvaćeni i mora nas se razumjeti. Nije istina! Ne mora nas nitko prihvatiti niti razumjeti, to je pitanje slobodne volje ikoliko god želite da se vaša slobodna volja poštuje toliko i poštujte volju onih koji ne žele znati išta i ičemu. Ali takvi će ljudi kršiti vašu volju jer ne znaju ništa, nametat će vam službene gluposti kojih se morate pridržavati zbog debilnih razloga! I to je istina! Može li čovjek biti miran u vezi toga?
Može! Kako? Nemam pojma, ali može!
Na ovim se stranicama u prošlosti uglavnom pisalo o povezanosti duha sa pravnim sistemom tj. Kako je pravni sistem kroz vladavinu ugovora i trgovine ukrao ljudsku dušu. Ukrao – ne doslovno. Ako niste još to shvatili probajte pogledati pandemiju iz pravne perspektive. Pandemija je pravno stanje kojeg proglašava ministar u svakoj državi na preporuku SZO kao krovne medicinske organizacije. Pandemija je ko fol stanje kad se država brine za ljudsko zdravlje, ali nema to veze s time… Dakle, SZO je proglasila pandemiju, Beroš također, i ona je nastupila kao pravno stanje. Možete se sad pitati zašto se proglašava pandemija kad ona u stvarnosti ne postoji. Nikad itko nije rekao da pravni sistem ima veze sa stvarnošću, dapače. Ovakvo pravno stanje koje je obavezno za sve pravne osobe (osobe sa pravnom osobnošću) je naručeno od određenih interesnih skupina kojima je bitno da se u sistem proguraju pravila koja se do tada nisu mogla progurati ili je njihovo guranje koštalo mnogo para. Treba platiti svaku dignutu ruku. U kriznim situacija uz pritisak medija, uplašene javnosti i lobističkih bukača, a radi zaštite života (ko fol), zaštite imovine (ko fol) i zakoni prolaze leva, leva. I oni koji sa pandemijom imaju veze, ali i oni koji nemaju. Stoga svatko tko govori i piše, buni se ili protestira iz pozicije zabrinutog građanina i fizičke osobe nema pravo to raditi i sistem će ga u tome spriječiti. Opet pitanje kako je to pravedno, istiniti, moralno? Protupitanje. Kakve veze pravni sistem ima sa moralom, istinom, pravdom? PA NIKAKVE! Dakle ljudi prestanite zbrajati kruške i jabuke, govoriti o istini i stvarnosti, a pritom očima uprtima u sistem koji je prevara od početka do kraja.
Prije neki dan dopisivao sam se sa prijateljicom na fejsu koja kaže da je izišla iz sistema i poslala je MUP-u obavijest o smrti fizičkih osoba i traži od istog da izdaju smrtne listove. Izrazio sam malu skepsu da će dotični išta od toga napraviti, ali je prijateljica bila srčano sigurna da oni to moraju, a ako ne naprave da će ona ići tamo fizički i tražiti to od njih, stalno ističući da je ona suverena majka i žena. Divim se ovim srčanim ženama, ako nas itko isčupa iz govana to će biti one. Međutim suverena majka i žena ne treba ikakvu potvrdu od sistema i to zna i ona, ali je opet nekako traži i treba. To nije sloboda, dokle god postoji ijedna stara ideja u našim umovima, o moranju i trebanju.
Sve je prevara, e pa šta!
Mir je pokazatelj da vas se igra ne tiče jer nemate šta dobiti niti izgubiti. Sve što možete izgubiti ionako je laž, a nemate što dobiti jer ste već sve imate. Ili jednostavnije rečeno tko je spreman sve izgubiti samo tada može dobiti sve, kako je rekao veliki mislilac današnjeg vremena Aleksandar Vučić, da se malo našalim za kraj.