Zdravlje je zabranjeno – Kako funkcionira KD

od

U nastavku ću koristiti KD kao skraćenicu za klor dioksid. U stranim izvorima se navodi kao CD (Chlordioxid, ClO2). Otkriven je 1814 godine kao plin koji nastaje reakcijom kalijevog klorata i solne kiseline. Danas se za njegovu proizvodnju koristi natrijev klorat. Klordioksid  je plin koji je topiv u vodi i kad se to dogodi, nastaje voda žućkaste boje. Tako otopljen KD u vodi zvat ćemo KDO (O za otopinu), za razliku od CDS-a ili CDL-a kako se naziva u engleskom i njemačkom govornom području. KD se primjenjuje u industriji papira za izbjeljivanje i kao dezinfekcijsko sredstvo za pripremu pitke vode (USA, vojska,…). KD je najpoznatije dezinfekcijsko sredstvo koje se primjenjuje u medicini (konzerve krvi) i u industriji hrane kao dodatak  E976 (uzgoj riba, zaštita od pljesni kod skladištenja i transporta, itd).

KD funkcionira na principu oksidacije, tako da bakterije, viruse, parazite i ostalu gamad (koja voli kiselu okolinu) ubija sagorjevanjem. Oksidacija može biti polagana, kao u primjeru pretvaranja željeza u hrđu, ii brza kod ekplozija. KD se u kiseloj okolini stomaka djeli na kisik i sol. Kisik je najneophodnija tvar za život (bez kojeg umiremo u par minuta), kojeg u uvom slučaju „udišemo stomakom), dok sol (NaCl) upija tijelo kao neophodan elektrolit. Dakle, KD nije otrov koji baktrije i viruse ubija trovanjem već tvar koja ih spaljuje. On ne ostavlja nikakve štetne tvari u organizmu svojom razgradnjom. Čak i u slučajevima predoziranja, događa se da samo ljudi sa probavnim problemima (oštećenja sluznice u stomaku) mogu dobiti proljev ili povraćati.

Doktor i znanstvenik, koji se više od deset godina bavi istraživanjem učinka KD-a je Andreas Kalcker. U svojoj knjizi „Zdravlje je zabranjeno, neizlječivo je bilo jučer“, on opisuje svoja i iskustva ljudi širom svijeta sa upotrebom KDO-a. Ne samo da je zanimljivo njegovo poznanstvo sa Jim Huble-om (izumiteljem MMS-a), već i njegova iskustva u vezi komunikacije sa državnim uredima koje ispituju i odobravaju ljekove, te namjerna zataškavanja istraživanja koja su donijela neočekivano pozitivne rezultate. Očekivati da će medicina, kojom vlada moćna industrija lijekova, a kojoj je glavni idejni pokretač dobit i sistem burze, odobriti vrlo učinkovito sredstvo,koje doslovno ne košta ništa, je vrlo naivno. Zašto učinkovito liječiti za 5€ kad se može neučinkovito, dugotrajno i zato unosno maltretitirati pacijente za 995€? Onoga koga zanima ova tematika, a zdravlje je u 2020 godini postalo tema svih tema, toplo preporučujem knjigu i seminare spomenutog autora. Knjiga se može naručiti i preko Amazona, a moja je namjera suštinu tog učenja prenjeti u sažetom obliku, pogotovo za one koji ne vladaju stranim jezicima. Moja iskustva u vezi upotrebe KDO-a su vezana za tretiranje zaraženosti heliobakterijom, koja se bezuspješno pokušava izlječiti antibioticima. Već nakon par tjedana je mučnina zbog kiseline u stomaku znantno manja. Drugo iskustvo  vezano za konzumaciu KDO-a je vezano za znantno ublažavanje fenomena upale mišića (ili trovanjem kiselinom popularno zvanom nan našim područjima „muskulfiber“, koja nastaje nakon predugog i preintenzivnog mišičnog napora.

KD možemo nazvati legitimnim nasljednikom MMS-a. Razlika je jedino u pripremi, gdje se umjesto limunske kiseline (MMS) uzima solna (KD). Znanstvenici koji proučavaju KD (ili KDO, pošto se obično tako konzumira) govore o revoluciji stoljeća u medicini. Paradigma o štetnosti procesa oksidacije, koja je nastala u pedesetim godinama prošlog stoljeća, sa svojim pretpostavkama o povoljnom utjecaju anti-oksidanata na zdravlje, više liči na projekt zavaravanja javnog mijenja, nego na teoriju na stabilnim osnovama. Sjetimo se samo studija o negativnosti masti, koju je naručila i platila industrija šećera. Trebalo je nekoliko desetljeća, da se povoljan utjecaj masti u prehrani, polako počne vraćati na pozornicu društvene svijesti, što do danas nije u potpunosti uspjelo.

Sa povratkom masti iz ilegale na slobodu, vraća se polako i svjesnost o važnosti gibanja za zdravlje, koje je teorijom o oksidaciji također bilo prilično osporavano. I tu opet dolazimo do učinka KD-a na tijelo koje se giba. Gibanjem se primarno troše šećeri, onda masti i na kraju otrovi. Skok iz potrošnje šećera u potrošnju masti je poput preobrazbe benzinskog motora u dizel motor. Tijelo je toliko mudro i sposobno, da se u par minuta ili sati može prekvalificirati od brzog sagorjevanja šećera  do sporijeg sagorijevanja masti. Za oba procesa je potreban kisik. Zato svi ubrzano dišemo i srce nam brže kuca kad se gibamo i naprežemo, upravo iz razloga da se omogući doprema dodatnog kisika potrebnog za sagorijevanje. Kiselina koja se taloži u mišićima u tom procesu, je ono što osjećamo kao umor i na kraju bolovi u mišićima. Učinak KD-a je upravo u dopremi dodatnog kisika koji proces laktacije usporava i olakšava tegobe nakon bavljenja sportom. Postoje naravno i ljudi-fenomeni, koji su evolucijskim procesom uspjeli naučiti  tijelo da tokom gibanja stvara i istovremeno razgrađuje kiseline i time omogućava pojedincu da se doslovce beskonačno giba, kao perteuum mobile. Jedan takav fenomen je svjetski poznati  ultramaratonac Dean Karnazes (50 maratona u 50 dana u 50 država bez dana pauze), koji je porijeklom iz onog grčkog mjestanca u kojem je prema legendi živio prvi legendarni maratonac. Slučajnost ili mudrost tijela?

Zdravlje je zabranjeno – Legende ili priče

od

Jedan inženjer, amerikanac po rodu, boravi sa grupom kopača zlata u džungli Guayane. Situacija postaje kritična kad se cijela grupa osim njega razboli, a najbliža bolnica je udaljena više od 400km. Povišena temperatura je ukazivala na malariju, a ona je na glasu kao teška smrtonosna bolest.  Jedino   imaju sa sobom je „stabilizirani kisik“, koji se koristi za pripremu pitke vode. Jedan ljekaru sigurno nebi palo na pamet , niti bi se i usudio, da kao lijek isproba sredstvo za dezinfekciju. U tako bezizlaznoj situaciji, tom inženjeru nije preostalo ništa druga. Sutradan su opet svi zajedno sjedili oko logorske vatre. Uskoro se sam inženjer-pronalazač razbolio od iste bolesti, da bi i sam sebe izlječio na isti način. Bio je dovoljno inteligentan i srčan čovjek da shvati dimenzije i mogučnosti svog otkrića. Postalo mu je jasno da je slučajno pronašao lijek protiv malarije i taj trenutak je promjenio životni tok jednog prosječnog inženjera .  Svoj život je posvetio liječenju oboljelih od malarije, sa lijekom koji je otkrio i prozvao MMS. Njegovo ime je Jim Humble.

Svakih 40 sekundi umre jedno dijete od malarije. To je 2000 na dan! Smrtnost od malarije je 15 puta veća nego od AIDS-a ili Ebole. Zašto onda sve svjetske zdravstene organizacije posvećuju tako malo pažnje malariji? U našem svijetu izokrenutih vrijednosti je legalno pustiti ljude da umiru, iako se to može brzo i jeftino spriječiti. Nasuprot tome je ilegalno koristiti sredstvo, koje se pokazalo kao uspješno, samo zato što ne potiče od velikih farmaceutskih kompanija. Razuman, dobar i naivan  čovjek bi pomislio, da je potrebno samo testirati sredstvo i znanstvenom metodom utvrditi da li je ono  korisno. Ukoliko nije, sve je jasno. Što ako se rezultati uspješnih studija namjerno ignorišu i skrivaju od javnosti, samo iz jednog razloga: bogaćenje. Burzi je zarada vrednija od života samoga, bolest je unosnija od zdravlja.

Malariju uzrokuje parazit zvan Plasmodium, kojeg prenose komarci u tropskim krajevima. Od malarije oboljeva godišnje od 300 do 500 miliona ljudi, a od toga umire 3 do 5 miliona, uglavnom djece, koja teže podnose fibru. Dogodilo se da je igrom slučaja je napravljena studija o efikasnosti MMS-a (Clordioksida dalje CD-a) u lječenju malarije.  12.12.2012 je u Ugandi započeo eksperiment u kooperaciji domaćeg crvenog križa i onog interncionalnog (IFCR) i trajao je četiri dana. Testirana je 781 osoba, od kojih je 154 bilo zaraženo malarijom. Nakon jednog tretmana, koji se sastojao od 2 do 18 kapljica CD-a, ovisno od dobi oboljelog, sa dodatnom bocom mineralne vode, sutradan su 143 osobe bile zdrave. Nakon drugog tretmana se i kod preostalih 11 osoba nije mogla potvrditi zaraženost malarijom. Iako su rezultati studije spektakularni, vodstvo crvenog križa u Geneve-i  se pobrinulo, da se svi dokazi o postojanju te studije uklone. Za crveni križ i farmaceutsku industriju je puno lukrativniji posao cijepiti cijelo stanovništvo, nego liječiti samo one oboljele i to sredstvom koje zapravo toliko malo košta u usporedbi sa ljekovima, da je smiješno. Taj humani crveni križ dobiva godišnje 4.500 milona dolara za kupnju ljekova od industrije, sa kojom je u istom brodu. Ubrzo je ono jeftino, ali efikasno sredstvo za lječenje malarije zabranjeno diljem svijetskih zdravstvenih sistema.

Jedan liječnik, porijeklom iz njemačke, nalazi se tokom proljeća 2020-te godine u Južnoj Americi, tokom pandemije COVID-19, koja je tamo pokazala svoje oštrije zube, radeći u jednoj lokalnoj bolnici. Taj liječnik radi sa svojim timom u jednoj bolnici pretrpanoj bolesnicima, da bi se naposljetku i cijeli Ubrzo se cijeli njegov tim ljekara razbolio i završio na intenzivi. Poznavajući iz iskustva učinke CD-a na bakterije i viruse, usudio se, natjeran ozbiljnošću situacije, tretirati svoje oboljele kolege otopinom CD-a i to intravenoznim putem. Za par dana je cijeli tim opet bio na nogama i obavljao svoje bolničke dužnosti. Nakon što je taj njemački liječnik podijelio svoja iskustva u jednom videu, on je ubrzo nakon toga izbrisan sa you tube-a. Upravo brisanje tog videa, koji sam uspio pogledati, ali ne i podijeliti, me ponukao da pomnije istražim istinu oko ljekovitosti tog ominoznog dezinfekcijskog sredstva. I kao što je bio slučaj i sa malarijom, svjedoci smo kampanje, iza koje opet stoji farmaceutska industrija, kojoj je više u interesu da cijepi cijelo stanovništvo, nego da se na vrlo jednostavan i jeftin način liječe i izliječe samo oni koji su bolesni ili zaraženi.

Najlijepše stvari na svijetu su upravo one najednostavne i one su obično gotovo besplatne. Gore spomenuti događaji, u kojima se igrom sreće ili slučajnosti ,pronašao lijek i spasili mnogi životi, govori da  neka sila ipak uspije ponekad probiti fašisoidnu oklop „humanog“ društvenog sistema i ljudima ponuditi priliku za ozdravljenjem i zdravim životom. Za one koji vjeruju u svetost religije znanosti i medicine, sve ono jednostavno i jeftino biva obačeno brzom rekacijom ciničnog uma. Ciničan čovjek se radije odriče života samoga, nego da se odrekne služenju umu.

Zašto zdravlje mora biti privilegija samo onih bogatih ili izabranih? Zašto je normalnom, prosječnom čovjeku zabranjeno biti zdrav?

Asimptomatična upala mozga

od

Izbori su završili i sad je vrijeme ponovne eskalacije korona virusa! Tko je znao da će biti tako neka digne ruku! Svi? Eto vidite kako je to prozirno! A i ti virusi nisu što su nekad bili, previše su predvidljivi. U vrijeme kad Vakula ne može pogoditi današnju prognozu vremena naši epidemiolozi u sat i dan znaju kad će i koliko narasti broj zaraženih. Točno se zna i kad će drugi val! (Znam i ja, došapnula mi cura iz laboratorija jednog poznatog doktora).Bogami struka je to, znaju ljudi! Velike su fakultete izučili…. Ili je sve ovo dogovoreno unaprijed!

Kontroliranje mozgova narodnih masa nikad nije bilo jednostavnije. Postoje mediji masovnog dezinformiranja i Himlerovska metoda po kojoj laž koja se ponavlja dovoljno dugo na kraju postaje istina, vrlo je laka za implementiranje. Alka Vuica bi rekla: Laži, laži, laži me ti to radiš najbolje!

U svijetu uma istina ionako ne postoji, postoji samo dogma tj. dogovoreno vjerovanje. Ako većina kaže da je danas ponedjeljak onda je ponedjeljak, a ne postoji ikakav način da bi se ijednom metodom dokazalo da je danas zaista ponedjeljak. Znači samo je potrebno većinu uvjeriti u istinitost određenih informacija i to se smatra doktrinom, činjenicama. To što se one ne mogu dokazati, provjeriti, istražiti ili izmjeriti još je i bolje, jer tako laži mogu vječno ostati doktrine, zamjena za istinu.

Danas je prvi dan kako se uvode strože mjere nošenja maski u zatvorenim prostorima u tzv. Hrvatskoj. U sred ljeta kad su temperature preko 30 stupnjeva! Pa kad je ijedan „virus“ preživio na toj temperaturi. Nije li prehlada zimska bolest kada se tijelo čisti kao i sve u prirodi da bi dočekalo proljeće i buđenje života očišćeno i zdravo. Ovakva pitanja koja slamaju logiku prehlade usred ljeta nisu baš primljena sa odobravanjem, a uvijek postoje dežurni politički znanstvenici koji će dati nekakav solomunski zaključak i objašnjenje koje nitko pa valjda niti on sam ne razumije. Ovakvi se politički znanstvenici povode za nikad dokazanom ali u praksi ispitanoj činjenici da se ovce puno lakše šišaju kad ništa ne razumiju. Oni su zadivljeni i očarani mudrošću dežurnog propagatora po formuli da je vjerodostojnost obrnuto proporcionalna razumijevanju ili laički: „Joj što je ovaj čovik pametan, pa ja ne razumin ništa što ovaj govori!“

Političari su sad malo ispali iz igre jer im se više ne vjeruje bez obzira koliko su nerazumljivi pa je sistem da bi opravdao pooštravanje mjera pozvao u pomoć provjerene agente sistema apolitične (ako ćemo lagat) Aleksandra Stankovića i doktora Đikića.

Nećemo o liku i djelu ove dvojice, ali se možemo osvrnuti na samo neke činjenice. Aleksandar Stanković vodi jadnu od najgledanijih i najutjecajnijih emisija “Nedjeljom u dva” već skoro 20 godina i nema koga nije pozvao u goste. Ipak činjenica je da njegova dugovječnost u jednoj od najkorumpiranijih TV kuća u Europi nikako nije dokaz njegove novinarske veličine ili utjecaja već, ako mene pitate, obrnuto. Ništa pametnog taj nije napravio u 20 godina. Češkao je političare i kriminalce po jajima i nije im se zamjerao, jer da jest sigurno ne bi toliko dugo vodio ovu emisiju. Kad se podsjetim Denisa Latina i njegovih emisija te kontroverzi koje su izazivale ne mogu da ih ne usporedim. Latin je naravno zabranjen i ukinut bez obzira na izuzetnu gledanost, a eto Aco je ostao. Na kraju krajeva ipak je to talk show, čovjek se bavi zabavnim programom, žutilom.

Isto tako i Dr. Đikić čija biografija pokazuje nebrojene nagrade koje je isti dobivao od raznih državnih sveučilišta i zaklada koje su ga ujedno i financirale u njegovim istraživanjima. Đikić nije otkrio išta revolucionarno ili oslobađajuće što bi oslobodilo narod od jarma medicine ili znanosti. Mnogi drugi koji su otkrili takve revolucionarne stvari nisu bili poželjni sistemu, nitko ih nije financirao, promovirao, ili na ijedan način nagrađivao. Dapače mnogi su završili jadnim životima, šikanirani, zaboravljeni, financijski uništeni. Stoga, da li Đikić radi u korist čovječanstva ili sistema, meni je potpuno jasno.

Ja tu emisiju nisam gledao, ali kako nemoš izbjeć obavezne informacije za um svakog građanina načuo sam u nekoj emisiji iz segmenta razgovora kako Đikić govori o korona virusu kao asimptomatičnoj bolesti.

Ma daj, asimptomačina bolest, ma nemoj me jebat!

Zamislite da dođete u doktora i kažete mu:

„Doktore pomagajte!“

On kaže: „što vam je!“

Ti: „pa ništa!“

D: „Kako ništa, pa gdje vas boli“

T: „Pa ne boli me nigdje.“

D: „jeli se umarate, pod stresom, kako spavate, imate li kondicije.“

T: „ma ne umaram se, nisam pod stresom, spavam ko beba, imam kondicije upravo sam odigrao teniski meč od tri ure.“

D: „pa je li imate kakve smetnje, ili simptome!“

T: „ne nemam nikakve smetnje ni simptome, ali bih svejedno želio znati koju bolest imam!“

D: „čekaj je li ti to mene jebeš, nište te ne boli, nemaš ikakve simptome smetnje, trčiš ko Abebe Bikilla i tvrdiš da si bolestan.“

T: „znate doktor Đikić je rekao da postoje bolesti koje nemaju nikakvih simptoma, da su to asimptomatične bolesti i da su takve najopasnije i treba ih se čuvati zato sam se uplašio!“

D: „Slušaj sinko, kod mene su ti sljedeća pravila, nema simptoma, nema bolesti, a za sve dodatne informacije obrati se Dr. Đikiću, a sad odjebi, mene si doša zajebavat jebote Đikić u guzicu!“

Uf što trljaju ruke arkoni i demoni na ovakve podvale! Hmmmmmmmmmm, nosiš bolest a nemaš ikakve simptome, interesantno! Pa to se može fenomenalno iskoristiti u političke svrhe.  Samo trebamo napraviti test koji će pokazati da su svi nositelji bolesti.

Evala, Ti misliš da si zdrav, a zdrav si kurac! Priključe te na glupi aparat ili na kakav falši kineski test i on kaže: „Bolestan si rođo! Ili da budemo precizniji nisi bolestan jer nemaš nikakve simptome, ali si zaražen.“ Pa to je fenomenalna prevara! Koda je problem danas biti zaražen. S čime su nas sve sprejali i što su nam sve stavljali u vodu u posljednjih 50 godina sam Bog zna, onaj ko nije zaražen sa tim nečim je čista anomalija.

Dakle došli smo do točke u vremenu i prostoru gdje je prehlada smrtonosna bolest koju se ne može ikako otkriti, jer eto jebiga podmukla je pa nema simptoma. Jedina nada su nam lažni korona testovi kod kojih su i koze i papaje nosioci virusa. Brojevi koje nam trube po radiju su samo brojevi iz guzice izvađeni ko da će ih iko ikada provjeravati.

Doktori i medicinska struka stoga nam više te trebaju jer kako liječiti bolest koja nije bolest i zašto bi se zapravo iko i liječio od toga! Bolest se po definiciji uvijek i vezala za simptome, pa se po njima i prepoznavala, bez simptoma nema bolesti, pa tako pozitivni na korona virus nisu „oboljeli“, već samo pozitivni. I ja sam pozitivan na šećer i sladoled, i što sad.

Ono što mene mnogo više intrigira je danas sveprisutna asomptomatična upala mozga, koje je zaista jedna duhovna bolest, ona u kojoj je čovjek prestao koristiti ikakve vijuge koje mu je Bog dao te se zbog pretjerane neupotrebe razvio upalni proces  koji je uništi veliki broj neurona i neuronskih veza, bacio u smeće veliku količinu DNK koda i kalcificirao dušu. Naoko i nauho nevidljivi su simptomi te bolesti, aparati ništa ne pokazuju, ali ako percipirate osjećajem osjetit ćete jednu energetsku hladnoću i logičku crnu rupu ali i strah koji se pojavi čim se počne preispitivati priroda ludnice u kojoj počivaju asimptomatični nositelji virusa koji prouzrokuje upalu mozga. E, to je prava pandemija koju niko nikad neće proglasiti!

Radio Brač o izborima i prosvjedima i drugo

od

Ova je godina izrazito sadržajna sadržijama. Ima svega, pojedinac nemože upratiti sva događanja koja se događaju. danas je jedno sutra drugo i vidljivo je da plan #ostani doma, #sigurnostpriježivota, #glasajzaHDZ, ne funkcionira baš kao po loju. Rezultat je to mnogih koji vide što se zaista događa i odupiru se se plandemiji i drugim vražijim/sistemskim planovima za zarobljavanje ljudske duše. Političari sa zaista trude da budu pokorne sluge svevišnjeg kneza ovog svijeta, odbacujući svoj potencijal i volju i pretvorivši se u neljude spremne na sve. Ali bez obzira ns ve vrlo je interesantno živjeti u ovim trenucima i vidjeti svakojake budalaštine koje se događaju i kakvi su odgovori ljudi na njih. Pa eto ja i vedran malo ćakulamo o tome!

 

Webinar – Znanje ili neznanje

od

Mnogo se priča o znanju. mnogi pričaju kako znaju, a druge optužuju da ne znaju ili da su glupi. Mnogi druge nazivaju ovcama, a sebe znalcima. Koliko čovjek uopće zna, može li se to izmjeriti uopće? Da li je znanje kvantitetno ili kvalitetno? Kako i koliko informacije utječu na znanje? U kojem djelu našeg bitka se znanje nalazi i da li se ono može akumulirati? Da li je ono mentalnog, duhovnog ili nekog drugog obilježja? Mnogo smo u ovom webinaru pričali o znanju da bi zaključili da znanje uopće nije ono što mislimo i da znati znači nešto skroz drugo negoli je nama predočeno. Obzirom da u ovdašnjem svijetu vjerovanje igra dominantnu ulogu potrebno je raskrstiti u konačnici sa vjerom jer je ono pandan znanju, ali je to izrazito teško jer um voli vjerovati i teško se prepušta znanju. Mada ova tema može biti teška odličan je katalizator za urušavanje dosadašnjeg znanja o znanju i tvrdokornoj dogmi da je znanje stječe u školi i na univerzitetima. dapače.

ali…..

Rađanje bogova Novog Doba

od

“Bog je mrtav!”  F. Nietsche

Bezboštvo na zemlji, koje je konstatirao Nietsche, nije dugo trajalo. U razmaku od deset godina, na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće, izlaze na svjetlo dana, tri knjiga S.Freud-a.  “Tumačenje snova” je izašlo 5 godina poslije knjige o Psihoanalizi. Pet godina poslije “snova“ izlazi knjiga o seksualnosti. Te knjige su svjedočile o energetskoj promjeni kozmičkih razmjera. One su dokumentirale kako se promjenio “duh vremena” i kako su shodno toj promjeni, rođena božanstva, adekvatna novoj energetskoj situaciji na zemlji.

Tako su na prijelomu ta dva stoljeća, rođena tri božanstva Novog Doba. Nova disciplina usmjerene pažnje na samo jednu individuu, prozvana psihoanaliza, svjedočila je rođenju Boga zvanog Svijest. Disciplina oštrog promatranja snova, potaknula je rođenje Boga zvanog Sloboda. Na kraju je disciplina usmjerene pažnje na seksualnost, donijela na svijet Boga sa imenom Individualnost. Ta tri Božanstva su sa vremenom prepoznati kao temeljne vrijednosti novog čovjeka, novog društva, novog vremena, koje je tada bilo na pomolu. To novo sveto trojstvo zapravo čini novo sveto jedinstvo: svjesni slobodni individualac.

Vratimo se samom spektaklu rođenja Bogova. Prvo je na kauču prvog psihoanalitičara, ali ne iz prvog pokušaja, rođeno božanstvo Svijesti. Prvi pokušaj začeća i rođenja svijesti se nije posrećio. Pacijent je umro, nakon što je dobio smrtonosan koktel opijata. Freud se, kao tipični pripadnik onih samopouzdanih pojedinaca, koji nisu bili raskoljeni ranim traumama u djetinstvu, time nije dao obeshrabriti. Nije ni prihvatio, tada kod francuskih liječnika omiljenu, metodu liječenja hipnozom, koja nije bila dovoljno trezvena da omogući rađanje svjesti. Freud je zapravo igrom slučajnosti, kao što se to obično događa kod svih veliih otkrića, dobio ideju za novu “metodu kauča” od jedne svoje vrlo samosvjesne pacijentice. Ta metoda podaruje osjećaj povjerenja, intimnosti, sigurnosti i opuštenosti, osposobljavajući pacijenta da uđe u svijet onstran društvene moralnosti. Sa vremenom je “kauč” postao legendarna mašina za podupiranje buđenja najdubljih skrivenih sjećanja skrivenih u podsvijesti ili tjelesnoj svijesti. Terapeut je sebe ograničio samo na glas podrške iza leđa pacijenta, svjedoka koji promatra bez osuda i vrednovanja. Samo u takvo nježnoj, bezvremenskoj i harmoničnoj okolini, u toj atmosferi vakuuma društvenih vrijednosti, vlastite važnosti, srama i straha, moglo je doći do rođenja jednog novog božanstva.

Otkriće svijesti usko je vezano sa otkrićem osobne povijesti. Naime, Freud je shvatio, da upravo osobna povijest ima moć zarobiti svijest trikom traumatičnog iskustva. Putovanje u osobnu povijest, postao je avantura, otvor u novu dimenziju, jedan novi paraleni svijet, živ i pun energije. Stoljećima prije Freuda, stare su civilizacije poznavale ljekoviti i prosvijetljujući karakter putovanja u vlastitu prošlost. Svijesno putovanje u taj svijet, lišavalo je putnika bremena njegove osobnosti i postepeno, gotovo neprimjetno ga pretvaralo u nad-čovjeka. Svjesno uranjanje u taj svijet je ulazak u drevni svijet mitova, legendi, bogova i polu-bogova, koji zapravo nikad nisu ni prestali postojati. Oni su samo ispali iz našeg fokusa, kao posljedica marifetluka naše civilizacije i njenih manipulacija: izvrtanja prirodnih vrijednosti. Doslovno je izvršena tajna i ilegalna zamjena bogova, tokom koje su oni umjetno-mentalni, zamijenili one prirodno-energetske.

Nakon božanstva svijesti je rođeno božanstvo Slobode, koju simboliziraju snovi. Svijet snova je svijet slobode, ili barem vrata u slobodu svijesti. Snovi su dio onog dijela našeg bića koji nikad nije potpao pod potpunu kontrolu našeg “društvenog Ja”. Snovi su vrata u slobodu naše individualnosti, neopterećenu dogmama, zakonima i društvenim moralom. Snovi postoje samo onda, ako postoji njihov svijesni svjedok: svijest. Pionirski pothvat analiziranja snova, u svoj legali tadašnjeg medicinskog miljea, napravio je mostobran, iskorak u područje iznad onog društvenog Ja. Snovi su postali neoborivi dokaz o mogućnosti postojanja i dosezanja slobodne svijesti. Tako je rođeno je novo božanstvo slobode, izronivši iz paralelnog svijeta snova.

Kao što za svaki fenomen stabilnosti trebaju najmanje tri stupa ili tri noge, tako je na kraju rođeno i treće božanstvo, sveta individualnost. Za Freuda je sve ono mentalno bilo apriori loše. Za njega je to bio onaj društveni dio nas, kojem je cilj da nas zatruje, manipulira i kontrolira. Shvatio je da ni ono mentalno kao ni ono društveno Ja nje autentično, te ne može biti osnova individualnosti. To može biti samo jedna jaka prirodna sila, naša seksualnost. Freud je bio dovoljno trezven i hrabar da uvidi da svi izražaji individualnosti izviru iz naše seksualnosti. Kako bi i moglo biti drugačije? Da li dijete nastaje tako da ga donesu rode, potpisivanjem nekog formulara ili energetsko-životinjskim aktom začeća? Potkopavanjem seksualnosti kao naših energetskih temelja, dolazi do destabilizacije naše istinske individualnosti. Ima li išta debilnije od ignoriranja i demoniziranja procesa vlastitog postanka?

Ta tri nova Božanstva su potresla stabilnost tadašnjeg, moralom ograničenog društva. Mnogo je bilo onih, koji su iz kukavičluka u odnosu prema vlastitoj “osobnoj povijesti”, našli snage da bjesomučno kritiziraju metode Freudove psihoanalize. Ipak, njena efikasnost je bila bez premca i dobar glas se brzo proširio među onim eksperimentalno nastrojenim dijelom stanovništva. Ubrzo je gomila obožavatelja, žednih individualizma, slobode i svijesti, u stopu pratila Freuda, tako da i tokom ljetnog odmora nije imao „živa mira“.

Duh ili božanstva vremena su sile koje se ne daju potisnuti, premda je moguće utjecati na smjer njihovog toka. Prvi ozbiljan napad na Freuda i tri nova božanstva, došao je iz njegovih najbližih krugova. C.G.Jung je svijetu ponudio jedan drugačiji, lakše probavljiviji, iako nadasve impotentan sistem za praktičnu primjenu. Omađijani njegovim novim pojmovima, konceptima i lijepim etiketama, znanstveni krugovi do dana današnjeg orgijaju sa Jungovim mentalnim konceptima. Oni su bili i ostali lažni ili umjetni bogovi, namjenjeni perverznom svijetu univerziteta. Slična sudbina je gotovo istovremeno zadesila i Teslu. Veličina i snaga njegove ne-osobnosti je toliko uplašila one sile koje upravljaju društvom, da je ka protuudar osmišljen projekt zaštite od „elementarne nepogode zvane Tesla“. Taj projekt je, podržan koordiniranim radom medija i korumpiranih znanstvenih institucija, nažalost uspio. Danas ga poznajemo kao “projekt Albert Einstein”.

Patološka slika jednog narcisa

od

“Samo bolesno oko vidi samo sebe!”  – Viktor Frankl

Da li je ogledalo nadomjestak bolesti našem zdravom oku? Koliko vremena traćimo misleći teške misli o sebi? Zašto su narcizam i pojam “živog čovjeka” dvije potpuno oprečne stvari?

Nitko ne voli biti okarakteriziran i prozvan narcisom. Taj izraz se ugnjezdio u društenoj svijesti kao uvreda, ponižavajuća etiketa koja se lijepi na sebične, samoljubne, asocijalne, gotovo perverzne individue. Nitko ne priželjkuje narcisa kao bližnjeg svoga. Svima nama je narcis uvijek netko drugi, naš partner ili naš šef ili kolega na poslu. Tko je zapravo narcis i što ga karakterizira? Da li je zdravo biti narcis? Da li je politički korektno biti narcis?

Narcisoidnost nije temperament, već karakterna osobina. Sa temperamentom se rađamo i umiremo, dok karakter sami izgrađujemo kroz život. Naš karakter je ono što smo od sebe napravili ili nismo napravili. Promjena karaktera je moguća i za to je potrebna volja, intencionalnost. Narcis može ponovno postati čovjek, ako to namjerava. Za to je prvenstveno potrebno stvoriti unutarnji red i spremnost za suradnju sa svojom okolinom, njemu jednakovrijednim kolegama, bez hijerarhijske predrasude.

Narcizam se ne bazira samo na ljepoti nečijeg fizičkog izgleda. On se može izraziti i na mentalnom planu, ukoliko je libido narcisa usmjeren u intelektualnom smjeru. Poznati su ljudi koji govore samo da bi slušali ton svog glasa. Oni nemaju pažnju i strpljenje saslušati sugovornika. Oni upadaju u riječ ili čak govore istovremeno sa onim nasuprot njih. Narcis zapravo ni ne potrebuje sugovornika. On uvijek razgovara sa samim sobom. Narodna definicija ludila je upravo glasno razgovaranje sa samim sobom. Tiho razgovaranje u sebi sa samim sobom je definicija mišljenja ili aktivitet uma, koji u Indiji zovu majmunskim mozgom. Još i danas neka djeca ne mogu čitatu „u sebi“ bez da pomiču usne, tj. šapuću.  E.Tolle je taj mehanizam dekonstruirao onim legendarnim pitanjem: “Koliko nas to ima u meni?”. B.Fuller je desetljećima zapisivao svaku svoju misao. Da li je to tajne njegovog genijaliteta i njegovih 47 počasnih doktorata?

Iako doslovce svi ljudi konstantno razgovaraju sa samim sobom, narcis je specifičan sa obzirom na temu svog  unutrašnjeg dijaloga. Mišljenje narcisa je uvijek “pozitivno”. On se konstantno hvali, izdiže u nebesa i onda sve to sam sebi potvrđuje. Problem sa tim pozitivnim unutrašnjim blebetanjem je taj,  što je on gotovo neizlječiv. Osjećaj seksualne ugode koju proizvodi prepuštanje toj „pozitivi“ (poput sočnih pohvala koje dobivamo iz okoline), stvara oko narcisa gotovo neprobojan zaštitni obruč, koji apstraktne evolutivne sile prirode ne mogu probiti. Dijagnoza: “Narcis ima crvene oči i unutrašnja tišina mu neće doći.”

Jedna posebna aureola čini narcisa voljenim i popularanim u društvu oko njega. Pošto je narcisoidnost češća kod muškaraca, to je obično onaj „šupak“ o kojem žene sanjaju. Narcis je nepokolebljivo samopouzdan i uvjeren da je bolji od svih ostalih. To mu daje onaj sjaj i šarm, onu robusnost i “snagu karaktera” za kojim žene žude. Taj fenomen je najbolje prikazan i dokazan popularnošću knjige i filma “50 shades of grey”, koja je, vidi čuda, napisana od strane jedne žene. Narcis političar biva obožavan od puka, koji se divi njegovoj odlučnosti i samopouzdanju. Nikoga ne zanima činjenica da taj isti političar nema namjeru nekome pomoći, niti situaciju promjeniti nabolje. Hraneći individualni narcizam kod svojih obožavatelja, on održava status quo i cijelo društvo vodi u degradaciju i propast, istovremeno dajući sebi pohvale i nagrade. Nesklonost narcisa prema samo-analizi se ogledava u tromosti puka prema konstruktivnoj kritici svojih vođa. Obožavati nekoga je najlakše, ne zahtjeva nikakav napor analitičkog uma. Tko je toliko lud da radi na sebi, umjesto da radi da bi zaradio pare?

Narcis je hrabar iz jednostavnog razloga jer se ne boji greške. Greške se ne boji jer taj pojam ili  solucija za njega ne postoji. Sve što on učini je savršeno i nema alternative. To je tajna globalnog uspjeha i globalnog neuspjeha društva u kojem vladaju nepisani zakoni narcizma.

“Oni me nisu shvatili!”, odgovara on na kritike. “Ti kritičari su samo zavidni na moj veliki uspjeh i grandioznost moje ličnosti.”

Sad dolazimo do ključnog momenta, koji opravdava sav trud za ovu analizu narcizma, a to je pojam ljubavi. Narcisu ne manjka ljubavi. Dapače, on je ima za izvoz. On prekomjerno voli, ali samo sebe i eventualno one koji mu služe i ono što njemu služi. Narcis doslovno obožava samog sebe i taj višak ljubavi ne uspjeva preusmjeriti na van. Njegova seksualna energija (libido) ostaje začahurena unutar njegovih granica osobnosti i u službi njegova visočanstva. Moderni socijalni mediji upravo podržavaju narcisoidnost i digitalnu atomizaciju. Poznajete li nagon koji vas tjera da provjerite koliko je lajkova pristiglo u posljednjih 5 minuta, otkako sam izložio svoj novi “selfie”. Fenomenalizam narcizma dokazuje da “ljubav” nije sveopći lijek i rješenje za sve bolesti svijeta. Ljubav nije čin, već samo puka interpretacija onog popratnog pratioca koji se javlja kao posljedica djelovanja iz srca (tj. koherencije svih vitalnih organa tijela i te sladne cjeline sa umom).

“Jao kako sam genijalan. Najbolji sam, jedini pravi! Dobro je samo ono što je dobro za mene. Ja sam mjera svih vrijednosti. Sve je tu samo da služi mojoj „velikosti“.”

Narcis sve gleda odozgo, sve obezvrijeđuje. To je tajni recept njegove uzvišenosti, uzdizanja sebe iznad okoline. Ništa nije iznad njega i ništa mu nije sveto, čak ni Bog. Cijeli svijet je pod njegovim nogama. Na osnovu svih tih razloga on zaslužuje privilegije. On je rođeni plemić, vođa, političar, papa. Dobro razvijeni narcis ima veliki potencijal postati psihički bolestan ili učiniti ljude oko sebe psihičkim bolesnicima. Nesposobnost transcendiranja, nadilaženje samog sebe je njegovo tragično prokletstvo. Zatvoren u sebe, začahuren, on je dobar samo prema onima koji ga obožavaju. Narcis je potencijalni psihopat, biće rođeno da vlada i zloupotrebi tu moć. Zamislite si osobu koja je samu sebe zaključala u sobu sa ogledalima i izgubila ključ.

Kako se postaje narcisom? Kako odgajati dijete da bi ono izraslo u narcisa? Istraživanje fenomena “milenium generacije” je donekle pojasnila odgojne procese koji pojačavaju mogućnost da dijete postane ono što zapravo nitko ne želi, narcis. Rezultati istraživanja su pokazali, da su djeca iz te generacije (rođena od 1980.-te do 2000.-te godine), gotovo zatrpavana pohvalama i obožavanjima, što se tada roditeljima savjetovalo. Djeca iz tog vremena su bila istrajno bombardirana porukama njihove okoline da su nešto posebno. Još u ranom razdoblju su ta djeca dobila osjećaj da su nešto do sad neviđeno na ovoj zemlji. Danas su to odrasli ljudi, koji su usprkos prividnom uspjehu, vrlo nesretne i nestabilne osobe. Njihov problem, kao i problem svih narcisa je, da su “pobucali lončiće”. Njihovi životni prioriteti su izokrenuti. Posljedica toga je naglašeni karijerizam, nesposobnost dugotrajnih veza, mnogo više razvoda brakova, manje djece i puno skrivenih frustracija unutar njih samih.

Nema dobrog narcizma, kao što i nema dobrog nacizma. To je bolest ili izvitoperenost ljudskog karaktera. Narcizam energetski zatvara pojedinca i onemogućava mu duhovni rast, razvoj, transcedenciju, mogućnost da se samoga sebe posmotri iz jedne druge perspektive. Narcis je doslovno zabetoniran, proklet u svojoj iluziji posebnosti. Osjetiti sebe dijelom jedne globalne ljudske familije i kao suvereni individuum biti njen skladni, sastavni dio je nešto, što narcisi nisu u stanju niti sanjati, a kamoli utjeloviti.

Webinar – Rimska Crkva

od

Rimska crkva je prva državom određena službena religija. “Duhovno” i “svjetovno” se spojilo u Rimskom carstvu kao nikada prije, a svećenstvo je sada moglo upravljati svekolikim čovječanstvom bez obzira na njihovu religioznost. “Bog” se spustio na zemlju (u obliku crkve) u pokušaju da iskrivi izvorna učenja pripisivana Isusu pretvorivšio ih u organizaciju za kontrolu religioznih umova. Tako je sve do današnjeg dana kad se na tu istu crkvu ne gleda kroz prizmu čovjeka i njegove individualnosti i duha, već kroz prizmu organizacije i kolektivnog mentalnog sklopa koji na veliku žalost svih kojima je do toga možda stalo sa svjetovnim nema dodirnih točaka.

Na taj se način rimska crkva protežirala u duhovnu organizaciju čiji je glavni cilj saklupljenje svjetovnih bogatstava i osvajanje političke, i svekolike druge moći u čemu je bila prilično uspješna. ono u čemu je potpuno podbacila je nažalost ono što se smatra njenom primarnom djelatnošću, a to je “dušebrižništvo”. U ovakvom obliku crkva nikada nije niti organizirana da bude podrška oslobođenju čovjeka i spajanju sa svojim duhovnim potencijalima, već peta mentalna kolona Arimana i njegovih jataka koji u materijalnom svijetu, (kojim i upravljaju) igraju i svjetovne i duhovne uloge, poziciju i opoziciju. Stoga što god izabereš sigurno ćeš pogriješiti.

Na kraju krajeva nije li period od 13 stoljeća dovoljno dobar indikator učinkovitosti. Ako nisi uspio narod produhoviti u 13 stoljeća nećeš ga nikad ni produhoviti .

Čemu uopće crkva služi?

 

Narcizam u politici

od

Da li je danas politički korektno biti narcis? Da li je korektno biti i političar narcist?

Rekapitulacija krize co-virusa je jasno i glasno pokazala da su reakcije politike na tu krizu bile više nego neprimjerene. Svjesno su korištene laži u svrhu manipulacije javnog mijenja i širenje opće psihoze straha. Agresivnost, autoritativnost, neograničeno samopouzdanje (bahatost) u kontekstu neznanja, neiskustva i neiskrenosti, dala je jasnu sliku kakvi psihološki profili vladaju zemljom i svijetom. Te činjenice su nedvojbeno pokazale, da u strukturi društvenog sistema, uspjevaju i opstaju upravo osobe sličnog tipa. Kako itko, osim jednog “džon-obraza” može uspjeti u čovjeku stranoj okolini društvenog uređenja (pseudo)kapitalističke (pseudo)demokracije? Pokušajte si zamisliti scenu, u kojoj cijeli stožer CZ, skupa sa premijerom i cijelom vladom, javno iznosi iskrene isprike, podnosi neopozivu ostavku i moli oprost i pravni imunitet. Zašto je to nemoguće da se dogodi u stvarnosti? Jer državom i svijetom vladaju narcisi, a oni se nikad ne izvinjavaju, jer su uvjereni da su uvijek u pravu.

Mnogo opasnija pandemija od ove virusne je jedna druga pandemija, protiv koje nema i nikada neće biti pronađeno cjepivo. Mislim na pandemiju narcizma koja hara u krugovima svjetskih političara i krugovima onih koji stoje iza njih. Samo tako si mogu objasniti sve nelogičnosti, iracionalnosti, svo to licemjerje, propuste, manipulacije i laži, koji šikljaju iz tih krugova. Jedino tako si mogu umiriti svoju ljudsku i profesionalnu savijest jedne lijepe i uspješne etno-psihijatrice. Jedino tako si mogu opravdati svu ludost svijeta. Samo jedan koncept “inteligentne i disciplinirane narcisoidnosti” može barem donekle objasniti ono što se sada na globalnom planu odvija pred našim očima. Iza jedne politike “humanog” globalizma (UN, WHO, WIF, World Bank, zeleni i klimaši, …) krije se jedan fanatični i neizlječivi ekscepcionalizam, koji je moguć samo u podneblju ektremne narcisoidnosti. Ono što se krije iza misionarskih parola i projekata tih super-narcisa (koje oni spuštaju direktno od samog boga znanosti i do kojeg naravno samo oni imaji ekskluzivni dostup), je jedna ideoligija, koja uništava svaki osjećaj čovječnosti, dostojanstva i zajedništva svih ljudi, kao jedne velike ljudske porodice, sačinjene od jednakovrijednih individualaca.

Zašto me pojam narcizam tako neodoljivo podsjeća na pojam nacizam? Razlika je samo u jednom slovu, slovu r. Ima li smisla povezivati ideologiju nacionalnog socijalizma (ukratko nacizam) sa psiho-tematikom narcizma? Da li je Hitler bio narcis? Da li su svi nacisti bili narcisi? Odakle inače taj njihov poriv za “misioniranjem”? Odakle dolazi ono pravo, da smijem uzeti i život i materijalna dobra nekome? Da li je to zbog toga što smatram da sam bolji od nekoga, da to prirodno zaslužujem? Odakle dolazi ona ideja, ono uvjerenje, da zaslužujem privilegije?

Fenomen “misionarstva” vjerovatno najbolje opisuje karakter narcizma na nivou kolektiva ili institucije. Da li vam je poznat onaj osjećaj, koji vas tjera da gotovo nasilno uvjeravate nekoga u ono što ste upravo shvatili, u ono što vjerujete i što mislite da je apsolutna istina? Ne morate biti aktivni član jehovinih svjedoka, da bi bili član “svjetskog društva narcisa”.

Vjerovatno nijedan političar ne može uspjeti ukoliko nije narcis. Takav političar je uvjeren u nepogrešivost svojih odluka i nije spreman izviniti se za svoje greške, iako svi dokazi govore tome u prilog. On je najveći, najbolji i nema alternative. On je sam Bog na zemlji. Pošto “riba smrdi od glave”, onda mora i cijeli državni aparat biti narcisoidan, posebno onaj birokratski i represivni dio. Rijetko je tko imao priliku da na istom nivou priča sa državnim službenikom. Jeste li primjetili da je u kontaktu sa njima uvijek prisutan svojevrstan strah. Ukoliko ih ne “mazimo perom po guzici”, mogu se razbjesniti, mogu odužiti proces dobijanja dozvole ili odbiti naše zahtjeve, da novčanu kaznu ili fizičko maltretiranje niti ne spominjem. Cijela struktura vlasti ili države nije stvorena po liku i naličju čovjeka, tj. na osnovu njegove strukture i potreba, več na osnovu nečeg stranog, nečeg  što je čovjeku posve strano. Sve autoritativne i hijerarhijski organizirane institucije su također konstruirane po principu narcizma. Narcizam je ključ uspjeha pojedinca u našem narcisoidnom društvu.

Da li su vam promakle esencijalne sličnosti karaktera porodice Rockefeller i karakter onih koje od milja zovemo “use-nase-podase” ljudi.  Oba karaktera se  brinu samo za sebe i eventualno još za svoju užu i širu porodicu.. Gotovo je neodoljiva sličnost religije “Rockija” i religije tipičnog birača HDZ-a iz dalmatinske zagore. Što imaju zajedničko? Preaktivnost reptilskog dijela mozga i zakržljalost ili nerazvijenost onog prednjeg dijela.

Svatko tko podržava politiku “misionarstva” svjetske imperijalne sile, pogotovo one Obamine projekte “širenja demokracije”, je nesvjesni član svjetskog društva narcisa. To je naravno i svaki misionar – ljubitelj klima-Grete. Svi oni su sad ujedinjeni u jedan novi misionarski pokret neviđenih razmjera, kojem je cilj da spasi čovječanstvo milom ili silom, cijepeći svo ljudsko stanovništvo na zemlji, skupa sa čitavim životinjskim i biljnim svijetom (u najmanju ruku treba cijepiti sve koze i biljke papaje). Bolest misionarstva nije ništa drugo do poremećaj zvan na(r)cizam. Nazvati misionarstvo izrazom humanosti i brige je provokacija zdravog razuma. U na(r)cizmu nema ničega dobrog. U ljubavi narciste nema ničega humanog za one izvan njega samoga, kao što u “socijalizmu” nacizma nema nikakvog boljitka za one koji su izvan kruga nacista. Nazvati Bill Gatesa filantropom, isto je što i proglasiti Hitlera herojem njemačkog naroda, ili ti Staljina proglasiti herojem SSSR-a. Zanimljiva je činjenica, da niti jedan od ta dva veleizdajnika svog naroda, nije pripadnik većinskog naroda te države. Poznato je da Staljin nije bio rus, manje je poznato da je Hitler po ocu i majci navodno bio jevrej. Ipak oba su bili superiorni u svom narcizmu, isto kao i svi oni kršćanski misionari, koji su širili “spas” i “jedinu pravu vjeru” širom bezbožnog svijeta. Da li je i bog našeg svijeta također jedan veliki Na(r)cist?

 

Geoinženjering

od

Kad sam bio mali mislio sam da bog upravlja sa neba vremenom i vremenskim prilikama i da čovjek na to može samo gledati bespomoćno i eventualno prognozirati kakvo će vrijeme biti sutra.

Zatim sam malo narastao i počeo shvaćati da su određeni ljudi u određenim trenucima i sa određenim znanjem mogli utjecati na vrijeme, tj. Znali su što se i kako u atmosferi odvija.

Onda sam narastao skroz i razumio da u ovo doba vrijeme se u potpunosti kontrolira tehnologijom i to u razne svrhe, od ekonomskih do ucjenjivačkih pa do političkih. Tehnologija za sve to postoji i nalazi se u rukama elite, nikako u rukama naroda.

Shvatio sam da se upravlja ne samo vremenom, već i sušama, poplavama, tajfunima, cunamijima pa čak i potresima. Sve je to, kažu, Teslina tehnologija i to potajno razvijena do te mjere da Teslina u originalu izgleda smješna prema ovoj. Sve ove akcije u svrhu kontrole vremena u što su uključene i opće poznate priče o globalno zatopljenju kao i o kemtrejlovima zajedno se nazivaju „GEOINŽENJERING“.

O ovome se ne smije javno govoriti i to je javna tajna pogotovo što većina ljudi svoje znanje o vremenu drži na razini istog onog kad sam ja bio mali. Državnici o tome ne govore, obavještajci i vojska dolaze u posjete onima koji o tome govore ili nedajbože išta rade po tom pitanju. Ipak postoje ljudi koji o tome znaju jako mnogo i djeluju po tom pitanju. Jedan od njih, i to jedan od najboljih, je Živi Čovjek Miran koji je održao ekskluzivno predavanje na nedavnom online mitingu živih ljudi te stoga imam čast, uz njegovu dozvolu, objaviti ovo njegovo ogromno znanje.