nesvijest

Autizam ili novo obožavanje redikulizma

od

Split 1968.godina

Mama pita sina: „Sine, što bi želio postati kad porasteš?“

Sin: „Mama, želio bi postati najveći i najpoznatiji redikul na svijetu!“ (prim.prev.: u Splitu, onaj koji služi za ruganje)

Mama: „Mate brzo dođi, moraš mi napravit još jedno dite! Ovaj je otišao u onu stvar i triba ga toćat u Matejušku!“ (prim. Prev.: ugušit u moru govana)

Split 2021.godina

Mama pita sina: „Sine, što bi želio postati kad budeš velik?“

Sin: „Mama, želio bi postati najveći i najpoznatiji autist na svijetu!“ (prim.prev.: stručnjak za kompjutere)

Mama: „Doktore, jeli možete mom malom Jeri dati duplu dozu cjepiva za Coronu, ka Boga vas molim?“

Počnimo od početka, ili kad je temu autisma po prvi put obradio naš veliki duhovni učitelj Hollywood.

1988. godine cijeli svijet je oduševljen filmon „Rain Man“ i glavnim glumcem Dustin Hoffman-om u glavnoj ulozi, koji za tu ulogu dobiva i Oscar-a. Ovo je bila premijera i otvorila je put do ove prestižne nagrade za mnoge buduće ekscentrike. Kao da je nakon toga postalo pravilo, što luđi to prije do Oscar-a. Ovaj film predstavlja po meni dolazak ideologije transhumanizma na svjetku pozornicu i njena popularizacija preko velikih zvona Hollywood-a, kao portala globalne podsvijesti. Preko simpatičnog lika jednog ograničeno-genijalnog autiste, ušli smo u eru diktature tehničkog transhumanizma, a da toga nismo bili ni svjesni.

Moja  averzija prema tom filmu se razvila se u averziju prema Dustin-u Hoffman-u kao glumcu, koja je ostala do današnjih dana. Taj tadašnji, čisto tjelesni osjećaj, sam držao u tajnosti, jer tko se smio usprotiviti javnom mijenju i onim starijih borcima (likova), koji su ga obožavali. Tako je taj film postao inicijacija svjetske javnosti u stanje bića u kojem smo tolerantni i sažaljivi prema budućoj, dobro isplaniranoj pandemiji autizma, koja će eksponencijalno početi rasti u godinama koje dolaze. Sasvim „slučajno“,  počinje tada moda cijepljenja protiv svega i svačega, što je danas dovelo do desetorostruko većeg broja obaveznih „uboda“, od vremena „pokislog čovjeka“ do danas. Naravno da je suludo i pseudo-znanstveno vući paralele između porasta broja cjepiva po glavi stanovnika s porastom broja autista u modernom društvu. Jedna takva studija bi mogla postati i znanstvena, ukolio bi je sponzorirala jedna tvornica cjepiva. Ipak nijednoj od njih nije ta suluda ideja pala na pamet. Pa nitko zdrave pameti nije toliko blesav da sam sebe „upuca u koljeno“, kao bi odmilja rekli razumni i efikasni germani.

Autizam je neizlječiv, kaže službena znanost. Danas je to dobra vijest za „napredne“ roditelje kojima je dijete postalo autistično ili koji su jednog jutra ustanovili da iamju novo, drugačije dijete u tijelu djeteta koji poznaju. Naravno, sve to nema nikakve veze sa prethodnim cijepljenjem. Pa tko se uostalom nebi razveselio da mu dijete odjednom postane „mali profesor“. Takvi roditelji vjerovatno niti ne žele da im njihov „mali genialac“ sutra odjednom postane obično dijete i vrati se igri sa svojim vršnjacima u onoj rupi sa pijeskom na dječjem igralištu. Naravno, ima tu i onih manje sretnih roditelja, koji su svojom krivicom napravili dijete koje nije uspjelo postati  hiperinteligentni autist, već onaj povučeni, zatvoreni, retardirani. Što reći na to? Sami su krivi, jer nisu napravili dijete kako Bog zapovjeda. Ali i u tom slučaju nas ideologijreformacije društva ne napušta. Ona tim roditeljima na mio način ukazuje na izazov i priliku za vlastiti duhovni rast koji im je ta situacija donijela. Kroz brigu o tom djetetu, koje nije u stanju samostalno odrastati, njegovi roditelji imaju jedinstvenu šansu da preko prihvaćanja i majstorskog ovladavanja novonastalih okolnosti postanu još bolji, oni super-roditelji.  Ima li većeg izazova za roditelja, nego da napusti svoj posao, svoj životni poziv, svoju karijeru i posveti se brizi oko svog autističnog djeteta u bezizlaznoj situaciji? Sjetimo se šta je radikalna desnica radila sa „nenormalnom djecom“ prije malo više od pola stoljeća. Jedan takav doktor je poslije svoje „prve karijere“ čak dobio i nobelovu nagradu, prekvalificiravši se na istraživanje životinja, nakon što je „toćavanje netalentirane dice u Matejušku“, postalo društveno neprihvaćeno.

Autizam je neizlječiv, kaže službena znanost. Sve je izlječivo, kaže intuicija živog čovjeka. Znanosti nije ni stalo da se autizam, kao ni sve ostale teške bolesti  (poput kardiovaskularnih bolesti i raka) iskorijene. Znanost pokušava samo na sociološkom, dakle pseudoznanstvenom nivou, učiniti autizam sastavnim dijelom društvene zajednice i objasniti ga kao novu-normalnost i novu budućnost našeg društva.

Što reći o nastojanjima onih roditelja koji se nisu pomirili sa novom-nenormalnošću u svojoj porodici i na sve strane traže lijek i povratak u normalu zdravlja? Ti nevjernici, ignoranti i heretici! Ipak oni koji su  u tome uspjeli, moraju se skrivati od profesionalnih zastrašivača, pa razmjenjuju i dalje šire svoja iskustva preko zatvorenih FB grupa. Ima li veće radosti za jednog roditelja, kad im se oteto ili nestalo dijete vrati kući? Kao i proces oboljevanja, tako se i izlječenje od autizma navodno događa doslovno preko noći. Normalno dijete zaspi i ujutro se probudi neko novo nenormalno biće, neka nova svijest. Bolesno dijete zaspi i ujutro se probudi zdravo, normalno dijete, kao da je sve to vrijeme bilo u komi. Autizam jako podsjeća na poremećaj opsjednutost, gdje se svijest djeteta izgurava i nadomješta drugom. Najspektakularniji je trenutak tjelesnog čišćenja, koji prethodi buđenju tj. povratku u normalu. Pritom roditelji izvještavaju o crvolikim parazitima, koji bivaju izbačeni tokom izbacivanja izmeta.

Na ovom mjestu se krug opet zatvara i autizam postaje aktualan i u ovo doba corona terora. Naime iste tvari, koji se ne smiju nazvati lijekom (jer stvarno liječe), „pomažu“ i kod cov-19 kao i kod autizma i malarije. Trezven čovjek si odmah postavlja logično pitanje: nemamo li u oba slučaja zapravo problem sa parazitima, koji se na neki način ubacuju u tijelo, bilo putem injekcija, zagađene vode, zraka, hrane ili nekim drugim putem? Nije li sumljivo da su upravo povučeni iz prodaje, zabranjeni ili proglašeni štetnim, svi oni lijekovi koji nas uspješno rješavaju parazita. Oni su redom vrlo jeftini, a neki se i sami daju napraviti jednostavnim postupkom. Jedan od takvih preparata je opisan i na ovom portalu i potvrde o njegovoj efikasnosti u borbi protiv parazita i cov-19 polako postaju legendarne (Bolivija je smanjila cov-19 smrtnost za 90%). Kako netko nepodoban nebi otkrio da se dogodilo jedno neznanstveno ozdravljenje, nešto đavolje, nešto krajnje heretično, najbolje je da se de-autizirana djeca čuvaju u kućnoj karanteni, dok ne nauče glumiti autizam u javnim prostorima.

Sentimentalnost

od

“Ovo je prosto gadljivo, koliko koliko smo duhovni!”

Svaki osjećaj koji se bazira na sjećanju nekog prošlog događaja nije osjećaj. Nazovimo ga sentiment. Misao usmjerena na prošlost nas vodi u stanje svijesti koje ne temelji u vremenu i prostoru u kojem se trenutno nalazimo. Ponekad možemo ostati u takvom stanju satima, danima, ili cijeli život. Što se više prepuštamo toj praksi vraćanja u „replay“ osjećaje, to se više udaljavamo od sadašnjosti, od svog fizičkog i energetskog tijela. To je onaj klasični bijeg od realnosti, toliko popularan kod pojedinaca koji slave svoju osjetljivost i nazivaju to senzibilnošću. Sentimentalnost je jedna opasna vrsta „autovampirizma“, iako se često brka sa osjećajem ljubavi, čak i sa duhovnošću.

Ono što izgleda kao slatko sanjarenje je na energetskom planu vrlo dramatična praksa samožrtvovanja, „dobrovoljnog darivanja krvi“, rasipanja svoje životne energije, koju nažalost nemamo u neograničenim količinama. „Neiscrpna energija“ i „vječni život“ su umjetni pojmovi, infiltrirani od čarobnjaka romantike. Obično nastaju kao rezultat „grešaka“ u prevodu i postaju kolektivne etikete, koje se zbog svoje „slatkoće“ rado upotrebljavaju. Samo prljav i nediscipliniran um koristi takve izopačene pojmove i pridaje im značenje, osjećaje i kreditibilitet.

Sloboda i otvorenost uma ne oslikava želja za učenjem novih stvari. Sloboda uma je stavljanje misli pod kontrolu volje, koje nas inače odvlače u ono lagodno prepuštanje sentimentalnosti. Najbolji naziv za tu praksu je metalna masturbacija, u kojoj na besmislen i nesvrhovit način rasipamo svoje vrijedne energetske resurse. Ta suluda praksa “meditacije” ne može izdržati ni najpovršniju fenomenalističku provjeru. Ipak dok joj se pojedinac prepušta, ona daruje specifično „samozadovoljstvo“ (koju ne smijemo brkati sa osjećajem blagostanja, well-being), nespremnost za bilo kakvu promjenu i želju da ostanemo u tom stanju. Absurdno je na jednoj strani promatrati tehnološku pronicljivost i profesionalizam našeg društva, a na drugoj na drugoj suludi psihološki amaterizam.

Kolika je količina odlučnosti i radikalnosti potrebna da se prekine ta slatka navika? Prekidanje tog zavodljivog prepuštanja je ključna praksa „rada na sebi“. Njom praktično krpimo rupe na trupu broda, koji je namjenjen za putovanje tamnim morem svijesti. Obično su prosječni ljudi vrlo osjetljivi kad im se pomene kontrola osjećaja. Reakcija je skoro uvijek obrana. Kontrola osjećaja im dolazi poput kastracije ili djelomičnog samoubistva. Onaj tko u tom trenutku reagira, nije pojedinac sam, već strani parazit koji se ugnjezdio u vitalno-energetskom tijelu i od podstara postao gazda. Zato su reakcije tako energične. Parazit se svim silama bori za svoj život, za svoju hranu, za svoj opstanak. Iako sve to zvuči sablasno, to su trezvene energetske činjenice, koje svatko od nas u dubini naseg bića zna-osjeća, ali se ne usuđuje preispitivati, jer se kao reakcija odmah javlja nelagoda, a odmah potom nova misao, koja nam odvuči fokus na neku ugodniju stvar. Slađe je gledati filmove na netflixu, nego kopati po sebi i liječiti vlastite traume.

Zlatno  pravilo glasi: Prati tok nelagode! Navikni se na nju, idi u dubinu. Nelagoda ili čak gađenje, je poput tokova novca koje treba pratiti u raskrinkavanju političkih manipulacija. Upravo iza njihovog vela se kriju neprocjenjiva blaga, blaga našeg zdravlja i svjesnosti. Lakše se poput svinje vječno valjati u vlastitom sentimentalnom izmetu, nego izaći iz iluzije sigurnosti, koje nam taj mirisni paravan nudi. Naravno, tako njime zaštićen, ego je neuništiv, jer se nijedan prijatelj ne usuđuje kročiti u taj toksični mikro-prostor. To suočavanje sa vlastitim slabostima i porocima zapravo niti ne boli toliko, koliko nam koktel parazitskih misli i korumpiranih osjećaja -sentimenata to interpretira. Mi se jednostavno nismo navikli prebivati i uživati u tom stanju, toj zabranjenoj, tabu zoni.

Količina naše ljubavi prema samima sebi je upravo proporcionalna količini hrabrosti, radikalnosti i rigoroznosti u odnosu prema našoj sentimentalnosti. Nažalost, opće je mišljenje, u većini onih „prosvjetljenih duhovnih“ krugova upravo suprotno. Tužna je činjenica da je ljubav o kojoj pjevamo, plešemo i za koju tako rado ginemo, zapravo u većini slučajeva zapravo sentiment, vješto izmanipuliran istim onim parazitom, koji se hrani našom životnošću. Osjećaj slatke omamljenosti nije stanje oštre pažnje, upravo suprotno. Svaka mili-sekunda koju provedemo u toj omamljenosti, lišava nas prebivanja u našoj prisutnosti i doslovce pljačka našu ušteđevinu. Ishod te unutrašnje bitke je uvijek neizvjesan, jer nakon kratke pauze, neprijatelj napada sa novom lukavštinom i opet nas uvjerava “našim vlastitim mislima”, da je sve to što radimo glupost ili da smo već pobijedili i stoga se trebamo odmoriti i slaviti. Robovlasnička strategija parazita je točno prilagođena našim osobnim slabostima, perfektno personalizirana.

Prvo pravilo svakog aspiranta slobode uma ili živog čovjeka jest: Ne vjeruj svojim mislima! Uzgoj pažnje živog čovjeka i njegovog energetskog management-a, se prvenstveno bazira na prekidu prepuštanja onom mislenom procesu, koji za svoju posljedicu ima tonjenje u močvaru sentimentalnosti.

 

Radio Brač o svijesti, nanotehnologiji, pedofiliji i drugo

od

Nakon skoro pet godina na Radio Braču broj emisija se popeo na broj od skoro 60-ak. To je izvanredno velik broj, jer se nisam nadao niti u snu da će to trajati toliko dugo. Kažu ljudi da se kod mene vidi napredak u promišljanju i razumjevanje u ovih pet godina, a bogami se vidi i kod Vedrana. Barem ga ja vidim. Vjerojatno je ovo i nekakva dobitna kombinacija da se o bitnim temama, “ozbiljnima” priča iz ovakve neozbiljne pozicije kroz zajebanciju, i malo sprdačine. kako god tk postajem svjetan da jako velik broj ljudi sluša ove emisije i da su im super. Nitko sretniji od mene.

ovom turom opet o svemu i svačemu!

 

Asimptomatična upala mozga

od

Izbori su završili i sad je vrijeme ponovne eskalacije korona virusa! Tko je znao da će biti tako neka digne ruku! Svi? Eto vidite kako je to prozirno! A i ti virusi nisu što su nekad bili, previše su predvidljivi. U vrijeme kad Vakula ne može pogoditi današnju prognozu vremena naši epidemiolozi u sat i dan znaju kad će i koliko narasti broj zaraženih. Točno se zna i kad će drugi val! (Znam i ja, došapnula mi cura iz laboratorija jednog poznatog doktora).Bogami struka je to, znaju ljudi! Velike su fakultete izučili…. Ili je sve ovo dogovoreno unaprijed!

Kontroliranje mozgova narodnih masa nikad nije bilo jednostavnije. Postoje mediji masovnog dezinformiranja i Himlerovska metoda po kojoj laž koja se ponavlja dovoljno dugo na kraju postaje istina, vrlo je laka za implementiranje. Alka Vuica bi rekla: Laži, laži, laži me ti to radiš najbolje!

U svijetu uma istina ionako ne postoji, postoji samo dogma tj. dogovoreno vjerovanje. Ako većina kaže da je danas ponedjeljak onda je ponedjeljak, a ne postoji ikakav način da bi se ijednom metodom dokazalo da je danas zaista ponedjeljak. Znači samo je potrebno većinu uvjeriti u istinitost određenih informacija i to se smatra doktrinom, činjenicama. To što se one ne mogu dokazati, provjeriti, istražiti ili izmjeriti još je i bolje, jer tako laži mogu vječno ostati doktrine, zamjena za istinu.

Danas je prvi dan kako se uvode strože mjere nošenja maski u zatvorenim prostorima u tzv. Hrvatskoj. U sred ljeta kad su temperature preko 30 stupnjeva! Pa kad je ijedan „virus“ preživio na toj temperaturi. Nije li prehlada zimska bolest kada se tijelo čisti kao i sve u prirodi da bi dočekalo proljeće i buđenje života očišćeno i zdravo. Ovakva pitanja koja slamaju logiku prehlade usred ljeta nisu baš primljena sa odobravanjem, a uvijek postoje dežurni politički znanstvenici koji će dati nekakav solomunski zaključak i objašnjenje koje nitko pa valjda niti on sam ne razumije. Ovakvi se politički znanstvenici povode za nikad dokazanom ali u praksi ispitanoj činjenici da se ovce puno lakše šišaju kad ništa ne razumiju. Oni su zadivljeni i očarani mudrošću dežurnog propagatora po formuli da je vjerodostojnost obrnuto proporcionalna razumijevanju ili laički: „Joj što je ovaj čovik pametan, pa ja ne razumin ništa što ovaj govori!“

Političari su sad malo ispali iz igre jer im se više ne vjeruje bez obzira koliko su nerazumljivi pa je sistem da bi opravdao pooštravanje mjera pozvao u pomoć provjerene agente sistema apolitične (ako ćemo lagat) Aleksandra Stankovića i doktora Đikića.

Nećemo o liku i djelu ove dvojice, ali se možemo osvrnuti na samo neke činjenice. Aleksandar Stanković vodi jadnu od najgledanijih i najutjecajnijih emisija “Nedjeljom u dva” već skoro 20 godina i nema koga nije pozvao u goste. Ipak činjenica je da njegova dugovječnost u jednoj od najkorumpiranijih TV kuća u Europi nikako nije dokaz njegove novinarske veličine ili utjecaja već, ako mene pitate, obrnuto. Ništa pametnog taj nije napravio u 20 godina. Češkao je političare i kriminalce po jajima i nije im se zamjerao, jer da jest sigurno ne bi toliko dugo vodio ovu emisiju. Kad se podsjetim Denisa Latina i njegovih emisija te kontroverzi koje su izazivale ne mogu da ih ne usporedim. Latin je naravno zabranjen i ukinut bez obzira na izuzetnu gledanost, a eto Aco je ostao. Na kraju krajeva ipak je to talk show, čovjek se bavi zabavnim programom, žutilom.

Isto tako i Dr. Đikić čija biografija pokazuje nebrojene nagrade koje je isti dobivao od raznih državnih sveučilišta i zaklada koje su ga ujedno i financirale u njegovim istraživanjima. Đikić nije otkrio išta revolucionarno ili oslobađajuće što bi oslobodilo narod od jarma medicine ili znanosti. Mnogi drugi koji su otkrili takve revolucionarne stvari nisu bili poželjni sistemu, nitko ih nije financirao, promovirao, ili na ijedan način nagrađivao. Dapače mnogi su završili jadnim životima, šikanirani, zaboravljeni, financijski uništeni. Stoga, da li Đikić radi u korist čovječanstva ili sistema, meni je potpuno jasno.

Ja tu emisiju nisam gledao, ali kako nemoš izbjeć obavezne informacije za um svakog građanina načuo sam u nekoj emisiji iz segmenta razgovora kako Đikić govori o korona virusu kao asimptomatičnoj bolesti.

Ma daj, asimptomačina bolest, ma nemoj me jebat!

Zamislite da dođete u doktora i kažete mu:

„Doktore pomagajte!“

On kaže: „što vam je!“

Ti: „pa ništa!“

D: „Kako ništa, pa gdje vas boli“

T: „Pa ne boli me nigdje.“

D: „jeli se umarate, pod stresom, kako spavate, imate li kondicije.“

T: „ma ne umaram se, nisam pod stresom, spavam ko beba, imam kondicije upravo sam odigrao teniski meč od tri ure.“

D: „pa je li imate kakve smetnje, ili simptome!“

T: „ne nemam nikakve smetnje ni simptome, ali bih svejedno želio znati koju bolest imam!“

D: „čekaj je li ti to mene jebeš, nište te ne boli, nemaš ikakve simptome smetnje, trčiš ko Abebe Bikilla i tvrdiš da si bolestan.“

T: „znate doktor Đikić je rekao da postoje bolesti koje nemaju nikakvih simptoma, da su to asimptomatične bolesti i da su takve najopasnije i treba ih se čuvati zato sam se uplašio!“

D: „Slušaj sinko, kod mene su ti sljedeća pravila, nema simptoma, nema bolesti, a za sve dodatne informacije obrati se Dr. Đikiću, a sad odjebi, mene si doša zajebavat jebote Đikić u guzicu!“

Uf što trljaju ruke arkoni i demoni na ovakve podvale! Hmmmmmmmmmm, nosiš bolest a nemaš ikakve simptome, interesantno! Pa to se može fenomenalno iskoristiti u političke svrhe.  Samo trebamo napraviti test koji će pokazati da su svi nositelji bolesti.

Evala, Ti misliš da si zdrav, a zdrav si kurac! Priključe te na glupi aparat ili na kakav falši kineski test i on kaže: „Bolestan si rođo! Ili da budemo precizniji nisi bolestan jer nemaš nikakve simptome, ali si zaražen.“ Pa to je fenomenalna prevara! Koda je problem danas biti zaražen. S čime su nas sve sprejali i što su nam sve stavljali u vodu u posljednjih 50 godina sam Bog zna, onaj ko nije zaražen sa tim nečim je čista anomalija.

Dakle došli smo do točke u vremenu i prostoru gdje je prehlada smrtonosna bolest koju se ne može ikako otkriti, jer eto jebiga podmukla je pa nema simptoma. Jedina nada su nam lažni korona testovi kod kojih su i koze i papaje nosioci virusa. Brojevi koje nam trube po radiju su samo brojevi iz guzice izvađeni ko da će ih iko ikada provjeravati.

Doktori i medicinska struka stoga nam više te trebaju jer kako liječiti bolest koja nije bolest i zašto bi se zapravo iko i liječio od toga! Bolest se po definiciji uvijek i vezala za simptome, pa se po njima i prepoznavala, bez simptoma nema bolesti, pa tako pozitivni na korona virus nisu „oboljeli“, već samo pozitivni. I ja sam pozitivan na šećer i sladoled, i što sad.

Ono što mene mnogo više intrigira je danas sveprisutna asomptomatična upala mozga, koje je zaista jedna duhovna bolest, ona u kojoj je čovjek prestao koristiti ikakve vijuge koje mu je Bog dao te se zbog pretjerane neupotrebe razvio upalni proces  koji je uništi veliki broj neurona i neuronskih veza, bacio u smeće veliku količinu DNK koda i kalcificirao dušu. Naoko i nauho nevidljivi su simptomi te bolesti, aparati ništa ne pokazuju, ali ako percipirate osjećajem osjetit ćete jednu energetsku hladnoću i logičku crnu rupu ali i strah koji se pojavi čim se počne preispitivati priroda ludnice u kojoj počivaju asimptomatični nositelji virusa koji prouzrokuje upalu mozga. E, to je prava pandemija koju niko nikad neće proglasiti!

Pandemija je lažna, e pa šta?

od

Jutros sam dobio od svojih prijatelja jubilarni 10. isti video. Hvala prijateljima. Na tom videu doktor sa svim mogućim titulama i zvanjima objašnjava pandemonijsku situacija da je svakom jasno i bistro o čemu se u njoj radi. Ukratko jedna velika laž i namještaljka. U ovih nešto više od mjesec dana pogledao sam i pročitao više stotina videa i tekstova koji logičnim dječjim jezikom objašnjavaju i zaključuju da korona virusa uopće nema, da ne postoji. Ako i postoji on je prilično bezopasan, jer je smrtnost od istog vrlo mala, manja od stotina drugih bolesti prisutnih danas. Jasno je da su i brojke iako vrlo male i kao takve prenapuhane jer se, recimo u SAD-u svaka smrt u kojoj je netko testiran pozitivno na COVID pripisana istom. Utvrđeno je da službeni broj umrlih ne prelazi godišnju stopu u Italiji je čak i manja  od prosjeka. Utvrđeno je da je program nabavke respiratora obično pranje love jer po svemu sudeći respiratori više štete nego li pomažu u ovakvim slučajevima. Utvrđeno je da je SZO, autoritet na medicinskom polju, korumpirana organizacija financirana privatnim novcem, stoga vođena i privatnim interesima. Utvrđeno je da Gates zaklada skupa sa Rockfeller zakladom koje su u rodbinskim odnosima, zatim manje poznata, ali izrazito važna i moćna Wellcome zaklada financirale SZO u ogromnim iznosima. Iste su fondacije financirale istraživanje ljudskog genoma, mapiranje ljudskog mozga, promicali sveopću vakcinaciju kroz GAVI alijansu, čipiranje kroz program ID2020, a ujedno su i vlasnici najvećih svjetskih farmaceutskih kuća. Naučili smo i da je ovo orkestrirana i planirana situacija, jer su mnogi kao npr. Dr. Antony Faucci zatim Bill Gates govorili u prošlosti da je samo pitanje dana kada će nas neka pandemija pogoditi (vidoviti su) pa su čak i radili simulacije. Zadnja je bila u 10/2019 kad su simulirali pandemiju baš korona virusa. Ma daj!

Treba li više podataka od ovih da i se vidjelo da je ovo orkestrirana pandemija.

Mnogi su preko noći postali digitalni ratnici, novinari istraživači koji znaju zbrojiti dva i dva i izvesti logičan i istinit zaključak iz prezentiranih informacija. Potraga za informacijama koje potvrđuju da nešto debelo smrdi u službenoj priči raste iz dana u dan, jer će te informacije dokazati da je sve ovo velika laž i istina će izaći na vidjelo, a mi ćemo biti slobodni.

Hmmm, moram vas malo razočarati!

Isitna neće izaći na vidjelo jer je istina na vidjelu oduvijek. Nije pitanje istine već onog tko je želi vidjeti. Koliki je broj ljudi kojima možete istinu staviti pred oči, ali je oni neće vidjeti. Ne samo to koliko je onih koji kad im ukažete na istinu ne žele niti gledati i kažu vam da ih ne zamarate sa teorijama zavjere. Ja ih imam u svojoj kući i nikoga već godinama nisam u ništa uvjerio, niti ću, odustao sam.

Sistem istina nikada nije ni zanimala. Svjedočio sam u zadnjih 10 godina mnogim slučajevima kad sistemu ili agentima uputite logičan na razumu temeljen zahtjev ili pitanje koje nije u skladu sa njihovim kodom. Prvo uopće ne odgovore ili odgovore nešto što nema veze sa onim što ste pitali. Ako ih pitate u lice, onda šute ili kažu da samo rade svoj posao, da se ništa drugo njih ne tiče.

Mislite da će se netko iz vlade osvrnuti na ove bezbrojne dokaze i reći : „Stvarno ljudi ovo je nečuveno.” Teško, jer su kroz rigoroznu selekciju iz vlade izbacivani svi oni na koje se sumnja da im je ostalo i zrnce morala i zdrave duše i duha, ili su takvi sami napustili istu.

Možda se pitate ima li poštenih ljudi? Kako to nitko ne vidi ili neće da vidi? Pa da vam kažem – poštenih ima puno, ali ljudi nema.

Dok pišem dobivam mail od jedne žive djevojke/žene koja kaže da se osjeća izolirano i usamljeno da je nitko ne razumije među obitelji i da je ovaj događaj potaknuo da još dublje promišlja o stvarnosti i da komentiram ako želim, kao da je znala i prije da se pripremam na to.

Lažna pandemija je odlična prilika da se vidi koliko je laž duboka i koliko su ljudi nesvjesni ičega što se događa. U ovim trenucima se zaista može mnogo toga naučiti, ali ne i sve. Ali s druge strane najbolji je stav pa vlastitom iskustvu: „Lažna pandemija, e pa šta?” Treba li radi toga bjesniti, pjeniti na sistem, poslušnike, izaći na ulicu, trubiti u megafone, bacati kamenja na policiju? Nikako ne! Ako vam te ideje dolaze kao jedine moguće to je samo jedan dokaz da ste u početnoj fazi buđenja kad se javlja bijes jer shvaćate da vas se laže i vara pa to želite ispraviti. Laž i prevara su toliko duboki da je ova pandemonija samo običan pijun u šahovskoj igri prevare i ona se ne može ispraviti ikakvom akcijom ili peticijom, maršom ili prosvjedom. Laž doseže do sami korijena našeg bića i tek u momentu shvaćanja da si i sam lažan, pravo buđenje je započelo. Protiv koga pokrenuti bunt tada!

Nažalost, naši najbliži, roditelji, djeca, partneri, rodbina nisu ljudi već mašine i kako to prihvatiti! Pa i sami smo mašine, i ja i ti, zar zaista mislimo da ako smo shvatili da je korona virus lažna operacija odjednom postali budni i istina nam je jasna. Niti blizu! Ne dozvolite da vas privuče samoljublje i ideja da smo odjednom pametniji od onih koji ništa ne vide i ne razumiju, niti žele. Možda smo manje mašine nego oni, širih smo shvaćanja i bolje vidimo, ali to nikome ne daje ikakva prava….

Ljubav je energija koja daje odgovore na svaku nedoumicu. Usamljenost i izolacija su emocije prouzrokovane idejom da moramo biti u društvu nekoga ili da moramo biti prihvaćeni i mora nas se razumjeti. Nije istina! Ne mora nas nitko prihvatiti niti razumjeti, to je pitanje slobodne volje ikoliko god želite da se vaša slobodna volja poštuje toliko i poštujte volju onih koji ne žele znati išta i ičemu. Ali takvi će ljudi kršiti vašu volju jer ne znaju ništa, nametat će vam službene gluposti kojih se morate pridržavati zbog debilnih razloga! I to je istina! Može li čovjek biti miran u vezi toga?

Može! Kako? Nemam pojma, ali može!

Na ovim se stranicama u prošlosti uglavnom pisalo o povezanosti duha sa pravnim sistemom tj. Kako je pravni sistem kroz vladavinu ugovora i trgovine ukrao ljudsku dušu. Ukrao – ne doslovno. Ako niste još to shvatili probajte pogledati pandemiju iz pravne perspektive. Pandemija je pravno stanje kojeg proglašava ministar u svakoj državi na preporuku SZO kao krovne medicinske organizacije. Pandemija je ko fol stanje kad se država brine za ljudsko zdravlje, ali nema to veze s time… Dakle, SZO je proglasila pandemiju, Beroš također, i ona je nastupila kao pravno stanje. Možete se sad pitati zašto se proglašava pandemija kad ona u stvarnosti ne postoji. Nikad itko nije rekao da pravni sistem ima veze sa stvarnošću, dapače. Ovakvo pravno stanje koje je obavezno za sve pravne osobe (osobe sa pravnom osobnošću) je naručeno od određenih interesnih skupina kojima je bitno da se u sistem proguraju pravila koja se do tada nisu mogla progurati ili je njihovo guranje koštalo mnogo para. Treba platiti svaku dignutu ruku. U kriznim situacija uz pritisak medija, uplašene javnosti i lobističkih bukača, a radi zaštite života (ko fol), zaštite imovine (ko fol) i zakoni prolaze leva, leva. I oni koji sa pandemijom imaju veze, ali i oni koji nemaju. Stoga svatko tko govori i piše, buni se ili protestira iz pozicije zabrinutog građanina i fizičke osobe nema pravo to raditi i sistem će ga u tome spriječiti. Opet pitanje kako je to pravedno, istiniti, moralno? Protupitanje. Kakve veze pravni sistem ima sa moralom, istinom, pravdom? PA NIKAKVE! Dakle ljudi prestanite zbrajati kruške i jabuke, govoriti o istini i stvarnosti, a pritom očima uprtima u sistem koji je prevara od početka do kraja.

Prije neki dan dopisivao sam se sa prijateljicom na fejsu koja kaže da je izišla iz sistema i poslala je MUP-u obavijest o smrti fizičkih osoba i traži od istog da izdaju smrtne listove. Izrazio sam malu skepsu da će dotični išta od toga napraviti, ali je prijateljica bila srčano sigurna da oni to moraju, a ako ne naprave da će ona ići tamo fizički i tražiti to od njih, stalno ističući da je ona suverena majka i žena. Divim se ovim srčanim ženama, ako nas itko isčupa iz govana to će biti one. Međutim suverena majka i žena ne treba ikakvu potvrdu od sistema i to zna i ona, ali je opet nekako traži i treba. To nije sloboda, dokle god postoji ijedna stara ideja u našim umovima, o moranju i trebanju.

Sve je prevara, e pa šta!

Mir je pokazatelj da vas se igra ne tiče jer nemate šta dobiti niti izgubiti. Sve što možete izgubiti ionako je laž, a nemate što dobiti jer ste već sve imate. Ili jednostavnije rečeno tko je spreman sve izgubiti samo tada može dobiti sve, kako je rekao veliki mislilac današnjeg vremena Aleksandar Vučić, da se malo našalim za kraj.

Vizija uskrsnuća i transhumanizam

od

Ne treba biti nikakav prorok za predvidjeti svijet koji nadolazi. Budućnost ne postoji, samo tok intenziteta sadašnjosti. Dovoljno je samo trezveno i sveobuhvatno sagledati sve karakteristike aktualno stanja i bliska proročanstva se počinju manifestirati pred nama poput holograma kvantnih mogućnosti.

Besmisleno se boriti protiv vjetrenjača. Uzaludno je pokušati zaustaviti tok duha vremena. Ipak, lagano preusmjeravati njegov tok u već pripremljene kalupe ili kanale, je nadasve moguće i u domenu izvedivog. Taj majstorski podvig preusmjeravanja toka energije i karaktera duha vremena u željenom smjeru je umijeće onih čarobnjaka romantike, koji lijenu masu društvene ne-svijesti ili egregor svih društvenih bića (osoba, ega), vješto oblikuju u njima prikladnu formu i smještaju u adekvatni kokošinjac. Na kraju se obično ispostavi, da je konačni rezultat tog “laganog preusmjeravanja”, u potpunosti različit od prvobitnog cilja. Dugoročni projekti tog tipa, su nešto što nadaleko prevazilazi dosege uobičajenog principa linearnog razmišljanja, mogućnost njihovog razumijevanja i na koncu dekonstruiranja njihove manipulativne nakane.

Transhumanizam, u pozitivno-evolutivnom značenju tog pojma, je definitivno naredba aktualnog “duha vremena”, kao što je religija bila to isto za prethodno razdoblje. Odmah na početku je potrebno razdvojiti dvije osnovne vrste transhumanizma, onaj tehnološki i onaj biološki. Na raskrižju gdje se ta dva smjera razdvajaju stoji čovjekova lijenost. Upravo je ona presudna za odluku koju svaki pojedinac donosi. Razmotrimo situaciju tokom prethodnog eona religije. Lijenost individue je odredila hoće li on prihvatiti interpretaciju religije za mase ili će se potruditi i napraviti svoju vlastitu. Kratkoročno, prva solucija izgleda isplativija, dugoročno, ona je fatalna. Ista lijenost koja nas danas spriječava da investiramo naše vrijeme u vlastita istraživanja, u cilju spoznaje tko zapravo laže u našem informativnom svijetu, sudbonosno će utjecati na izbor smjera našeg budućeg razvoja. Cinizam kojim odbacujemo sve alternativne izvore informacija, nije naš cinizam, već onaj posuđeni. Iza njega stoji moćan egregor svih ljenivaca ovog svijeta, koje manipulira nekolicina lukavih marljivaca. Istraživači koji nam nude alternativnu verziju povijesti su marljive individue čiji probavni sistem odbija probavljati umjetnu hranu koju nam nude službeni mediji, kao jedinu zdravu alternativu.

Zamislimo si da stojimo na raskrižju na kojemu imamo dva smjera ka opciju. Jedan smjer je tehnološki transhumanizam, a drugi onaj biološki. Koji dio našeg bića će donijeti odluku? Onaj lijeni i preplašeni, koji bira sigurno i ugodno ili onaj hrabri i avanturistički dio nas? Najvjerovatnije će odlučiti inercija naše svakodnevnice. Ona određuje položaj našeg težišta i njen magnetizam će nas u slučaju “pogrešne” odluke vrlo brzo pravilno pozicionirati. To nije neka misaoni ili emocionalni postupak. Težište o kojem govorim se nalazi onstran tog nivoa iluzije dvojnosti, u polju gdje postoje samo vibracija i energija.

Uvjeren sam da je besmislen svaki otpor protiv transumanizma. Ako se osvrnemo na sudbinu onih koji su se nekad davno odvažili suprotstaviti širenju religija, usprkos njihovoj društvenoj moći (Dioklecijan), jasno je koliko je to uzaludan posao. Efikasnije je istu energiju iskoristiti u proces redefiniranja pojma i ciljeva transhumanizma, te oruđa za njihovo dosezanje. Da bi osoba postala živi čovjek, njoj je potreban transhumanizam u procesu nadilaženja osobe. Tu se podrazumjeva akcija, rad, učenje, osvještavanje, buđenje, oslobađanje, deidentifikacija. Pritom govorimo o individualnom bio-transhumanizmu. Bio-transhumanizam je naš put evolucije, mudrosti, naš put srca, jedinstven i unikatan. Takvu vrstu transhumanizma ne nude kao opciju ni institucije znanosti ni religije. Prva nudi osobi tehnološki transhumanizam i obećava joj se uskrsnuće u boljem tijelu, vječni život u stroju poput robota. Druga nudi obećanje o uskrsnuću tijela poslije smrti. Za obje spomenute verzije treba prvo umrijeti i tek onda uskrsnuti. Nije li sumljiva sličnost ta dva koncepta? Kao da dolaze iz istog izvora.  Nisu li se vjerski ciljevi samo preveli u znanstveni narativ? Tehnološki transhumanizam je konačno izgladio sve one bračne nesuglasice između znanosti i religije i stopio ih u jedinstveno tijelo NSP-a (NWO). Lažni dualizam njih dvoje nije više, ni kao pro-forma, potreban.

Prava opcija tehnološkom transhumanizmu, koji se sve agresivnije nameće, je onaj biološki. On zastupa mišljenje da čovjek, kao svjesno-energetsko biće, ima potencijal razviti se od osobe-roba u čovjeka, suvereno magično biće neograničenih (božanskih + nadnaravnih = čovjekovih) sposobnosti. Sve mističke tradicije čovječanstva (od yoge i šamanizma do alkemije i kvantne filozofije) nisu ništa drugo do sistemi bio-transhumanizma. Svi oni ne nude spas kao rezultat poklona, već kao rezultat vlastitih napora.

Dakle, sudbonosnu odluku u izboru transhumanizma donosi ukupna suma naše individualne moći. Nju sakupljamo, pored ostalog, donoseći naše individualne odluke i radeći ono što sami namjeravamo, a ne ono što nam se naredi. Nitko ne može simulirati snagu svoje čovječnosti. Njena znamenitost se uvijek ogledava u specifičnoj nježnosti prema fenomenu svijesti i života, te nemilosrdnost prema prepuštanju vlastitim slabostima (romantizmu). Odluku o izboru transhumanizma donosimo kontinuirano, čak i u ovom trenutku dok čitamo ovaj tekst, odobravajući ili raskrinkavajući karakter toka događaja kojima smo svjedoci.

Tokom srednjeg vijeka, nije mi poznat podatak, da su represivne sile tadašnje vlasti išle po selima i gradovima i prisiljavali ljude da postanu alkemičari. Suprotno je bilo u slučaju širenja kršćanstva i ostalih masovnih religija. Onaj tko nije htio milom, morao je vjeru prihvatiti silom. Bio-transhumanizam nam nitko neće niti nuditi, niti nas na njega prisiljavati. Tech-transhumanizam, po drugoj strani, nećemo morati ni birati. On će napraviti izbor umjesto nas, bilo dekretom, prevarom ili otvorenom prijetnjom i prisilom.  Ukoliko smo slijepi, gluhi i nadasve lijeni odgonetnuti dugoročne namjere te opcije, posljedice naše ne-odgovornosti će u jednom trenutku prevazići mogućnost reverzibilnosti. Svaka odluka je monumentalni, gotovo sveti čin svijesnosti i u svojoj suštini ne može biti pogrešna, ukoliko je zasnovana na njenom visočanstvu s(a)vjesti.

 

Da li je čovječanstvo doseglo dno? Pad kabalista

od

Na ovo pitanje je prilično teško dati odgovor i ja to neću niti pokušavati već vi sami za sebe na kraju odgovorite ako želite! Ovaj tekst je ponukan najnovijim događanjima koji se odvijaju daleko od očiju javnosti pogotovo one koja ne gleda ništa drugo osim MSM (HTV, NOVA, RTL) jer ti mediji vam nikada neće prenijeti stvarnost i istinu, barem ne u sadašnjosti.

Prije toga mali uvod.

Onima koji su htjeli znati podaci o broju nestale djece u svijetu u zadnjih 30 godina pojavom interneta postali su dostupni. Informacije koja su do tada imali samo službeni organi postali su dostupni mnogima. Mnogi agenti raznih službi proučavali su ovu anomaliju nestanka djece koji se na razini svijeta godišnje broje u milijunima. Velik broj ih se pronađe ali ipak navodno svake godine u potpunosti nestane više od 800.000 djece. Gdje? Američki istraživači Ted Gunderson i Dean Warvick jedni su od rijetkih koji su se usudili čeprkati po ovoj temi, čime je Dean platio i glavom za to. Zajednički je zaključak svih istraživača u čemu treba u brojiti i svjetski poznatog Davida Ickea da se djeca otimaju i prodaju bogataškim krugovima crno magijaša i sotonista radi ritualnih ubojstava, silovanja i jedenja djece. Ove prakse su odvajkada poznate i prakticirale su se kao prinošenja žrtava bogovima u čemu je i sam biblijski Jahve, bog židova, sudjelovao tražeći od svojih podanika da mu prinose žrtve u dječjoj krvi.  Ove prakse su poznate kao dio kabalističkog židovskog učenja i to je razlog zašto se često ti ljudi nazivaju kabalisti (cabal).

Postoje i mnoge knjige o ritualnim ubojstvima vladajuće skupine ljudi i tko god je želio nešto znati o tome danas je to i mogao. Neću širiti mnogo ovu temu koja zaslužuje tomove knjiga, već ću samo naglasiti da ta „drevna” praksa nije uopće drevna i događa se i danas vjerojatno u većem obimu nego li ikada ranije među elitnim familijama i njihovim bolesnim podanicima. Ako se možda pitate gdje se u toj priči nalazi crkva otkrit ću vam samo podatak da je Kevin Anett kanadski istraživač ove teme direktno optužio crkvu kao i njihove institucije sirotišta da se osim ritualima bave i trgovinom djecom. Kevin je zgrožen svime što je otkrio osnovao međunarodni sud ITCCS ( za zločine crkve i države) na kojem su do sada svjedočili bezbrojni svjedoci i žrtve ovih opačina.

Imena ljudi koji su ovo istraživali i završili na dnu rijeke sa olovnim cipelama nećemo vjerojatno ikada saznati, ali istina koliko god bolna bila na kraju pobjeđuje.

Međutim pošteni ljudi kojima je bilo dosta ovih sotonističkih praksi ipak su se uspjeli udružiti u borbi protiv bolesnika i njihovih bolesnih nakana. To je udruženje izronilo na površinu u vidu lika Donalda Trumpa trenutnog predsjednika SAD-a na čijem se teritoriju najveća zvjerstva i događaju, u kojima je politička, obavještajna, crkvena, holivudska, i showbiznis industrija zasnovana na ritualnim žrtvovanjima, pijenju dječije krvi i seksualnim perverzijama. Ta Amerika koja je ostatku svijeta prodavala moral, etiku, demokraciju i ljudske slobode, veličala američki sam kroz Holiwudske filmove i instant pjevačke zvjezdice i same vrlo često žrtve kontrole uma i silovanja (Lady Gaga, Miley Cyrus, Justin Biber), danas pokazuje svoje pravo lice. To je lice demona, bešćutnosti, (ne znam koju riječ iskoristiti), a sve će u narednom vremenu izaći na vidjelo.

Ipak, Amerika je krenula čistiti svoje smeće. Dolaskom na vlast Donald Trump odmah je smanjio raznim zakonima manevarski prostor trgovcima djece te počeo postavljati zid između Meksika i SAD-a čije je svrhe među ostalim bila sprečavanje trgovine djecom koja se odvija najčešće tom rutom.

Pokrenuta je i akcija američke vojske koja se prema nekim podacima događa već od 10/2019 kada je iz podzemnih tunela Kalifornije spašeno u jednoj akciji 2100 djece. U ovim trenucima u New Yorku se iz podzemnih tunela spašavaju djeca kojih po nekim podacima ima (ne znam da li samo u New Yorku ili općenito) 35000. New York je zatvoren grad, u Central parku je postavljena provizorna bolnica u koju kažu stižu djeca a volonteri nose neobične pakete na kojima piše „Pampers”. Pametnome dovoljno da shvati da ovo sa korona virusom nema ikakve veze. Struktura elita se urušava i miševi napuštaju malo pomalo brod koji tone. Po nekim informacijama 37000 NATO vojnika koji šetaju po Europi imaju samo jedan cilj, a taj je uhititi sve neprijatelje čovječanstva i konfiscirati njihovu imovinu. Mnogi poznati likovi dio su ove sramotne po čovječanstvo priče viđeni na našim TV ekranima kako pričaju o slobodi, miru i demokraciji, a mi smo ih slušali…koje budale i naivci, sram me je!

Dakle nalazimo se u trenutku biti ili ne biti. Mnogi spavaju ne shvaćajući niti malo što se događa dok poslušno provode mjere izolacije i socijalnog odmaka gledajući u TV kutiju koja ih laže  0-24. Ovaj je tekst namijenjen baš takvima i molim vas sve da ga proslijedite baš takvima.

Korona virus je izmišljotina bioinženjeringa iste ove elite i vidljivi je veo iza kojeg se krije zarobljavanje i diktatura cijelog čovječanstva, u kojem će se ove prakse nastaviti ako ne i proširiti.

O svemu ovome možete vidjeti izvanredan film Nizozemske istraživačice Janet Ossebaard na youtube kanalu Fall Cabal u filmu od 10 dijelova koji traje 5 sati (nema hrvatske titlove) ali svakako ga se isplati vidjeti. Više ništa neće biti isto nako ovog filma.

 

P.S. gdje je u cijeloj priči Hrvatska? Nemam ikakvih informacija o ovim praksama u Hrvatskoj što uopće ne znači da ih nema, ali možemo se barem praviti da ih nema. Međutim ono što je vidljivo jest da je naša vlada sluga ovih kabalista i da donose zakone kakve god ovi od njih tražili, o legalizaciji homoseksualnih brakova, pedofiliji koja će tek doći na red. Mi smo kao narod pod njihovom upravom htjeli to priznati ili ne. Sjetimo se posjeta trećerazrednog kabaliste Joe Bidena Hrvatskoj 2015 godine uz neviđene mjere osiguranja, kad ljudi nisu smjeli niti izaći na svoje balkone okrenute prema ulici kojom će u svoje blindiranom autu sa 100 km/h na st proći ovaj ljubitelj male djece i vrlo vjerojatni aktivni sudionik slijedećih uhićenja. Tada je Biden pokazao tko upravlja i koliko duboko se moramo pokloniti kad ON dolazi.

Kabala pada, miševi napuštaju brod u očaj da spase svoj jad pucaju iz svih oružja te činjenično uspostavljaju diktaturu da bi mogli spasiti što se spasiti da.

PORUKA ŽVIM LJUDIMA U ULOZI POLICIJE I VOJSKE, ALI I POLITIČARIMA. Svi ste vi službenici, ali ste vjerojatno zaboravili kome trebate služiti, ja vam ne zamjeram. Ali vrijeme je da se probudite iz zimskog sna i prestanete „raditi svoj posao” jer ono što trenutno radite je zarobljavanje i šikaniranje ljudi nikako njihova dobrobit. Zar zaista mislite da je zakone i propise napisao netko u hrvatskoj u dobrobit svih. Ha,ha , ma dajte..  Naivnost, istina, nije jedan od 7 smrtnih grijeha, ali je odličan pokazatelj nezrelosti i neznanja ili korupcije! Poruka crkvi: bez poruke!

Nakraju pogledajmo svi u svoju dušu i preispitajmo se koliko smo svojim (ne)djelovanjem omogućili ovu sramotu koja se događa.

Korona virus? To je najbolji mogući izgovor za uspostavljanje diktature, nevidljivi neprijatelj koji nikada ne spava i protiv njega nema obrane. Ako želite uplašiti dijete samo mu ispričate priču o babarogi i ono će biti poslušno. Poslušnost i naivnost idu ruku pod ruku.

Dobra vjest na kraju ipak leži u tome, da ako jesmo dosegli dno onda niže od ovog ne možemo.

Živomobil putuje

od
Na cestu je izišao automobil sa novim oznakama koje pripadaju ideji Zajednice živih ljudi, tj evidentiran je u registar istih. Da ne bi ispalo da samo fiozofiramo, što samo po sebi i nije malo, mi smo napravili i dodatnu vrijednost. Napravili smo vlastite oznake kojim se označeno pomagalo za kretanje ne nalazi u pravnom prometu te mu stoga nije niti potrebna prometna dozvola. Gospodari tih vozila su živi ljudi tj oni koji su rekli da se „Objava slobode i suvereniteta živog čovjeka na zemlji“ odnosi i na njih čime su postali sukreatori zajednice sa svim odgovornostima koje takvo sukreatorstvo donosi.

Prvi u nizu, nadamo se, oznaka za putujuća pomagala stavio je tko će drugi nego Vedran Miočić-Stošić, a u pripremi su još neki. O ovom povjesnom događaju Vedran je rekao:

“Evo, došao je i taj dan kada smo putem “Zajednice suverenih ljudi na zemlji” omogućili da svatko tko postane sukreator te zajednice ima mogućnost postaviti vlastite oznake na svoj automobil ili bilo koje drugo pomoćno sredstvo za kretanje te se početi u njemu slobodno kretati cestama van pravnog prometa. O toj namjeri i odluci koju svaki čovjek ima pravo donijeti za sebe obaviještava se instituciju koja administrira prometom na teritoriju RH – Ministarstvo unutarnjih poslova, dokumentom “Objava o novom pravnom stanju”, kojeg sam ja, eto prvi, uručio jučer, u ponedjeljak 21.10.2019. PU Zadarskoj i poštom poslao MUP-u RH. Još nekolicina sukreatora zajednice će to učiniti u skoro vrijeme, a svi ostali koji bi to isto željeli napraviti mogu naći upute na stranici http://zivicovjek.org/zive-tablice/

teblice vedran 1000

Ovim putem apeliram na ljude koji su zaposlenici MUP-a RH da ne ignoriraju i ne uskraćuju ovaj svijesni izraz volje živih ljudi već da ga ljudski uvaže i obavljaju svoju službu u okvirima svoje zakonske nadležnosti. Svi smo mi živi ljudi, izgradimo odnose koji će se bazirati na poštivanju i poštenju, time i povjerenju.

U dobroj namjeri pozivam sve ljude, bez obzira koje tablice imali, na odgovornost prilikom kretanja cestama, na toleranciju i međusobno uvažavanje. Sretno i sigurno putovanje svima!”

Eto dragi živi ljudi, ne trebamo se bojati ičega ako su naša djela čista i ako njima ne ugrožavamo ili otimamo slobodu ikoga drugog. Vedran je najbolji primjer tome.