Nakon skoro pet godina na Radio Braču broj emisija se popeo na broj od skoro 60-ak. To je izvanredno velik broj, jer se nisam nadao niti u snu da će to trajati toliko dugo. Kažu ljudi da se kod mene vidi napredak u promišljanju i razumjevanje u ovih pet godina, a bogami se vidi i kod Vedrana. Barem ga ja vidim. Vjerojatno je ovo i nekakva dobitna kombinacija da se o bitnim temama, “ozbiljnima” priča iz ovakve neozbiljne pozicije kroz zajebanciju, i malo sprdačine. kako god tk postajem svjetan da jako velik broj ljudi sluša ove emisije i da su im super. Nitko sretniji od mene.
Ovo je teme koja se mora konstantno produbljivati jer čovjeku koji je slobodno biće i uvijek može iskazivati slobodnu volju još uvijek nije jasno kako tu slobodnu volju može izgubiti. Mnogi danas šetaju ulicom i govore kako su prava čovjeka neotuđiva i kako čovjek može bez ikakavih obaveze konzumirati svoja bogom dana prava. To je daleko od istine tim više što većina tih se gotovo više ne mogu niti klasificirati ako ljudi ili živima. Onaj koji se odrekao svojeg duha i božanske prirode kako bi mogao kupovati i trgovati zasigurno više nema svoju slobodnu volju jer se implicitno ugurao u ugovorni odnos. Sotona kao kralj materijalne (ne)stvarnosti može u iluziji materijalizma te komfora ali i beznadežnosti koju materijalni svijet nudi utjecati na čovjeka tako da se ovaj ugovorom odreče duhovne stvarnosti u zamjenu za materijalnu, prolaznu, privremenu materiju. I mnogi upadaju u svijet Šeitana uživajući u “civilizacijskim blagodatima” i materijalnoj “sigurnosti” da bi onda rekli da tu blagodat neće platiti. Platit ćeš je i te kako prijatelju. Slobodna volje? Nemaš je prijatelju, javno, pismeno i usmeno si je se odrekao. Imam ugovor!
Kako to čovjek radi i da li je uopće svjestan toga pokušajte sami proučiti, a ja ću vam malo pomoći webinarom o ugovorima kojeg sam snimi prošle godine!
Od prije nešto više od dvije godine dobio sam jedan mail u kojem se spominjao Dušan Dunđer. Odmah sam pojurio na internet da pogledam tko je taj tip i o čemu govori. Na netu je bilo dosta videao u kojima je Dušan govorio o svemu i svačemu i vidjelo se da čovjek zna dosta i da mu je dosta svega. njegove su informacije bile za mene zlato jer su one potvrđivale sve ono o čemu sam ja pisao do tada a i poslije toga. U mailu kojeg sam dobio spominjalo se da Dušan ima informacije o vrijednostima rodnih listova i zbog toga sam se htio upoznati s njime ali nisam znao kako.
Ipak sudbina je čudna stvar. Tjedan dana nakon što sam ovo podjelio sa Živim čovjekom Milom, s kojim sam se intezivno tada družio on mi kaže da je kod njegovih prijatelja u Osijek došao jedan bitan i moćan čovjek iz srbije i da ga je zainteresirala naša priča tada o arbitražnom sudu i općenito o slobodnim ljudima. Kako se zove taj tip pitao sam. “Dušan Dunđer”, kaže Mile. “Ma daj nemoj zajebavat pa to je onaj kojeg sam ti spominjao da je govorio o rodnim listovima prije tjedan dana.” I tako je krenulo. Mile se upoznao sa Dušanom nakon nekog vremena, a ja sam se upoznao sa njime dan prije druge konvencije živih ljudi koja se održala u Zagrebu u prosincu 2018 godine.
Upoznali smo se u Osijeku. Interesantno je da smo se ja i Mile intenzivno tada družili i da je s njime bilo vrlo jednostavno. O najdubljim temama smo se zajebavali i ništa nije bilo sveto, ništa nije bilo ozbiljno. Ta lakoća mi je pasala i zato je i druženje bilo ugodno. Tada je odjednom Mile došao s vješću da će Dušan doći na drugu konvenciju i da ćemo se susresti u Osijeku dan prije. Zatim me je na dugo i naširoko tesao kako se tribam ponašati i što trebam govoriti i da se ne zajebajem da je ovo ozbiljno itd. Ha, ha pomislio sam i njemu je odjednom nešto postalo ozbiljno. “Ma mogu li se barem amlo zajebavat”, pitam. “Ni malo”, on će vojnički. “Razumem!” kažem.
I tako je krenula suradnja i prijateljstvo sa Dušanom koji je jedan jako simpatičan tip i dobronamjeran. Koji se nagledao u životu svega i svačega i ne mogu mu se prodavati šuplje priče. Zašto mu se svidio “Živi čovjek” ne znam točno, ali pretpostavljam da se to sviđa svakome tko razmišlja o slobodi, pa izgleda da razmišlja i on. Kasnije sam djelomično upoznao i njegovu ekipu iz pokreta Dostojni Srbije i povremeno bi se vidjeli, a Mile je ostao s njime u stalnom kontaktu.
Tako je i organizirano ovo događanje u Visokom prošli vikend pod parolom “Narod, narodu, bez političara” u kojem smo ideju živog čovjeka i prezentirali kao nad nacionalnu ili nad političku. Živi čovjek je duh, duša, a nacionalnosti su samo simboličke etikete kojih se možemo, ali ne moramo držati. Štoviše, ako nam je ta etiketa uteg oko vrata trebamo je odbaciti jer nećemo nikad ostvariti svoj duhovni potencijal podjelama i nadmetanjem, što nam političari žele nametnuti pa smo ih odbacili na razne načine.
Dodatni vrijednost ideji je dao Semir Osmanagić koji se u lijepom govoru također obratio ljudima i u kameru. Svatko kroz svoju perspektivu jasno je rekao da na ovim prostorima već tisućama godina postoji jedan narod i jedna krv, jedan gen, koji je bio napadan i djeljen u povijesti mnogo puta. Kome je i iz kojih razloga to smetalo nije u povjesnim knjigama jasno zabilježeno, obzirom da su nam povijest uvijek krojili drugi. Da li je vrijeme da saznamo svoju pravo provijest i skinemo okove okupatora koje su nam nametnute u višedimenzionalnom prostoru, a mnogi su i nevidljivi. Vrijeme je onda kad ljudi naprave da je vrijeme. Ako ljudi ne naprave ništa vrijeme će biti onakvo kakvo netko drugi kaže da će biti, stoga….
Ova suradnja sa ekipom iz Srbije postaje sve zanimljivije pogotovo što su tu još uvelike uključeni i drugi ljudi, iz Slovenije recimo, ili iz Bosne. Ako to svedemo na stvarni naziv, živi ljudi odakle god da jesu.
Mnogi se nisu nikada pitali koja je i da li uopće ima razlike između čovjeka i osobe. Zahvaljujući između ostalih i meni ovo pitanje je doprijelo do mnogih i mnogi su ga ozbiljno shvatili i proučavali. Kako je sve skupa počelo kroz ideju od izlaska iz sistema osobe se uvijek promatrala kao pravni koncept (što on u biti jest). zapravo u pravnim labitirtima ne postoje ljudi već samo osobe. I mnogi su tu stali misleći da us sve tajne osobe i osobnosti time razriješene i da kad se riješiš osobne iskaznice ili raskuneš ugovor koji ti je nametnuo pravnu poziciju i osobnost postaješ slobodan i živi čovjek.
Eh, nažalost mnogih to je daleko od istine. Osoba je uvijek vezana uz identitet bilo koje vrste, a mi se u životu vežemo na bezbroj raznih stvari i to jako često potpuno nesvjesno. Osim toga zbog nedostatka zanja o sebi ali i slabosti volje pristajemo biti ono što drugi od nas traže ponovo se postavljajući u poziciju osobe a zarad kakvog interesa. Dapače ti slojevi mogu ići jako duboko da samo istraživanje identiteta koja utječu na naš život traju beskonačno dugo sve dok ne otkrijemo iluziju u samom konceptu osobe i osobnosti.
Autoritet je nekada bio nepoznat pojam dokle se na zemlji nije pojavio iluzorni koncept civilizacije i civiliziranih društvenih uređenja. Tako i sama riječ autoritet ima svoj korijen u Rimskom pravu (auctoritas). Danas je potpuno normalno imati nada sobom autoritet ili stremiti da i sam postaneš jedan kako bi imao podanike ili sljedbenike. Da li bi i zašto bi čovjek trebao imati ikakav autoritet pitanje je koje svatko treba postaviti sam sebi. U kolektivističkom smislu svaki pristalice takve ideologije tvrdi da kolektiv treba biti vođen i da je narod bez vođe kao muva bez glave. Individualisti pak smatraju da čovjeku netreba ikakv autoritet pogotovo u društvenoj zoni, te da je to kao i svako drugo, individualno pitanje.
Danas se autoritet nameće u svim segmentima življenja jer je individualizam strogo zabranjen, a kontrola dominira. Psihološki se čovjek lomi od malih nogu kako bi bez pogovora i što jednostavnije primio bez puno prigovora bilo koji autoritet kao nešto normalno pa čak i poželjno. Ta se priča ciljano potiče kako čovjek nikada ne bi imao sebe i kako bi dovijeka ostao nesposoban odlučivati bez prisile ili pritiska o svojem vlastitom životu!
Ova je godina izrazito sadržajna sadržijama. Ima svega, pojedinac nemože upratiti sva događanja koja se događaju. danas je jedno sutra drugo i vidljivo je da plan #ostani doma, #sigurnostpriježivota, #glasajzaHDZ, ne funkcionira baš kao po loju. Rezultat je to mnogih koji vide što se zaista događa i odupiru se se plandemiji i drugim vražijim/sistemskim planovima za zarobljavanje ljudske duše. Političari sa zaista trude da budu pokorne sluge svevišnjeg kneza ovog svijeta, odbacujući svoj potencijal i volju i pretvorivši se u neljude spremne na sve. Ali bez obzira ns ve vrlo je interesantno živjeti u ovim trenucima i vidjeti svakojake budalaštine koje se događaju i kakvi su odgovori ljudi na njih. Pa eto ja i vedran malo ćakulamo o tome!
Mnogo se priča o znanju. mnogi pričaju kako znaju, a druge optužuju da ne znaju ili da su glupi. Mnogi druge nazivaju ovcama, a sebe znalcima. Koliko čovjek uopće zna, može li se to izmjeriti uopće? Da li je znanje kvantitetno ili kvalitetno? Kako i koliko informacije utječu na znanje? U kojem djelu našeg bitka se znanje nalazi i da li se ono može akumulirati? Da li je ono mentalnog, duhovnog ili nekog drugog obilježja? Mnogo smo u ovom webinaru pričali o znanju da bi zaključili da znanje uopće nije ono što mislimo i da znati znači nešto skroz drugo negoli je nama predočeno. Obzirom da u ovdašnjem svijetu vjerovanje igra dominantnu ulogu potrebno je raskrstiti u konačnici sa vjerom jer je ono pandan znanju, ali je to izrazito teško jer um voli vjerovati i teško se prepušta znanju. Mada ova tema može biti teška odličan je katalizator za urušavanje dosadašnjeg znanja o znanju i tvrdokornoj dogmi da je znanje stječe u školi i na univerzitetima. dapače.
Rimska crkva je prva državom određena službena religija. “Duhovno” i “svjetovno” se spojilo u Rimskom carstvu kao nikada prije, a svećenstvo je sada moglo upravljati svekolikim čovječanstvom bez obzira na njihovu religioznost. “Bog” se spustio na zemlju (u obliku crkve) u pokušaju da iskrivi izvorna učenja pripisivana Isusu pretvorivšio ih u organizaciju za kontrolu religioznih umova. Tako je sve do današnjeg dana kad se na tu istu crkvu ne gleda kroz prizmu čovjeka i njegove individualnosti i duha, već kroz prizmu organizacije i kolektivnog mentalnog sklopa koji na veliku žalost svih kojima je do toga možda stalo sa svjetovnim nema dodirnih točaka.
Na taj se način rimska crkva protežirala u duhovnu organizaciju čiji je glavni cilj saklupljenje svjetovnih bogatstava i osvajanje političke, i svekolike druge moći u čemu je bila prilično uspješna. ono u čemu je potpuno podbacila je nažalost ono što se smatra njenom primarnom djelatnošću, a to je “dušebrižništvo”. U ovakvom obliku crkva nikada nije niti organizirana da bude podrška oslobođenju čovjeka i spajanju sa svojim duhovnim potencijalima, već peta mentalna kolona Arimana i njegovih jataka koji u materijalnom svijetu, (kojim i upravljaju) igraju i svjetovne i duhovne uloge, poziciju i opoziciju. Stoga što god izabereš sigurno ćeš pogriješiti.
Na kraju krajeva nije li period od 13 stoljeća dovoljno dobar indikator učinkovitosti. Ako nisi uspio narod produhoviti u 13 stoljeća nećeš ga nikad ni produhoviti .
Kad sam bio mali mislio sam da bog upravlja sa neba vremenom i vremenskim prilikama i da čovjek na to može samo gledati bespomoćno i eventualno prognozirati kakvo će vrijeme biti sutra.
Zatim sam malo narastao i počeo shvaćati da su određeni ljudi u određenim trenucima i sa određenim znanjem mogli utjecati na vrijeme, tj. Znali su što se i kako u atmosferi odvija.
Onda sam narastao skroz i razumio da u ovo doba vrijeme se u potpunosti kontrolira tehnologijom i to u razne svrhe, od ekonomskih do ucjenjivačkih pa do političkih. Tehnologija za sve to postoji i nalazi se u rukama elite, nikako u rukama naroda.
Shvatio sam da se upravlja ne samo vremenom, već i sušama, poplavama, tajfunima, cunamijima pa čak i potresima. Sve je to, kažu, Teslina tehnologija i to potajno razvijena do te mjere da Teslina u originalu izgleda smješna prema ovoj. Sve ove akcije u svrhu kontrole vremena u što su uključene i opće poznate priče o globalno zatopljenju kao i o kemtrejlovima zajedno se nazivaju „GEOINŽENJERING“.
O ovome se ne smije javno govoriti i to je javna tajna pogotovo što većina ljudi svoje znanje o vremenu drži na razini istog onog kad sam ja bio mali. Državnici o tome ne govore, obavještajci i vojska dolaze u posjete onima koji o tome govore ili nedajbože išta rade po tom pitanju. Ipak postoje ljudi koji o tome znaju jako mnogo i djeluju po tom pitanju. Jedan od njih, i to jedan od najboljih, je Živi Čovjek Miran koji je održao ekskluzivno predavanje na nedavnom online mitingu živih ljudi te stoga imam čast, uz njegovu dozvolu, objaviti ovo njegovo ogromno znanje.
Dragi čitatelji željni znanja. Webinar povijest je bio moj pokušaj da se pravna situacija počne gledati kroz povijest jer je po meni vidljivo da je rimsko pravo i rimska crkva kao sve što dolazi iz rimskog carstva okupacija koja se može i treba pravno odbaciti. U pravnom smislu svaki čovjek ima pravo boriti se protiv okupatora i to je potpuno legalno. nažalost malo je onih koji vide takvo stanje, jer ne znamo svoju prošlost, povijest i tko i što smo bili. busamo se u prsa da smo kršćani i vjerni vatikanu i drugim parazitima zapadne civilizacije, ali zapravo to je manipulacija
Slijedeći webinar je „Povijest“ u kojem ćemo pričati o povijest ali iz nekakvih drugačijih izvora nego li onih na koje smo navikli. Ta povijest prikazana mnome rezultat je istraživanja i slaganja puzzla u najočiglednije i naj logičnije meni. kako će biti vama ne znam. najviše sam se oslanjao na Anastazijino učenje i objašnjenja koja su se potvrdila kroz moja saznanja i slutnje. Općenito ćemo se dotaknuti generalno današnje robovskog sistema i kako je do njega uopće došlo sa osvrtom na ove prostore koliko to bude moguće. veselim se unaprijed jer mislim da je povijest nakon prava slijedeća točka koju treba demistificirati kako bi imali potpuna prava zbaciti okupaciju stranaca i strane ideologije sa naših prostora ali i iz naših umova.
Ova web stranica koristi kolačiće tako da vam možemo pružiti najbolje moguće korisničko iskustvo. Podaci o kolačićima pohranjuju se u vašem pregledniku i obavljaju funkcije poput prepoznavanja kod povratka na našu web stranicu i pomaže našem timu da shvati koji su dijelovi web stranice vama najzanimljiviji i najkorisniji.
Neophodni kolačići
Neophodni kolačići trebali bi biti omogućeni uvijek kako bismo mogli spremiti vaše postavke kolačića.
Ukoliko onemogućite ovaj kolačić, mi nećemo moći spremiti vaše postavke. To znači da ćete prilikom svake posjete morati odobriti ili blokirati kolačiće.
Kolačići trećih strana
Ova web stranica može koristiti Google Analytics za prikupljanje anonimnih informacija kao što su broj posjetitelja na stranicu i najpopularnije stranice.
Omogućivanjem ovog kolačića pomažete nam u poboljšanju naše web stranice.
Najprije omogućite Neophodne kolačiće kako bismo mogli spremiti vaše postavke!