Iako sam o delegalizaciji već pisao i govorio na 4 konvenciji sam želio zaključiti ovu temu kako se zajednica živih ljudi (ili barem ja) ne bi više bavio pravnim pitanjima, jer je to trošenje vremena i sredstava, ali i pažnje. Umorio sam se od prevelikih analiza sistema koji i tako ne postoji i kojeg tumači svatko kako mu paše, a što je najgore tvoje tumačenje nema nikakvu pravnu snagu, jer nisi ovlašten za tumačenje. Ukratko sistem je jedna velika laž i obmana, te u njemu tražiti istinu ili se referirati na njega je kao da najveću istinu ugraviraš u led a zatim je prineseš vatri. Beskrajni zakoni, norme, deklaracije, ugovori koji su toliko kontradiktorni kao da su kreirani da izvuku tvoju životnu silu svakim paragrafom kojim se baviš. Mazohističan je to posao. Koliko je vladavina prava pravedan i na činjenicama utemeljen postupak možete vidjeti sada u “pandemiji” korona virusa. Vladavina prava je silovanje, i kolko god bila dobra ideja samo je ideja, koja bez duha i pravog znanja nikada neće dati zadovoljavajuće rezultate.
Kako god. U ovom videu je i slikovito objašnjeno što je sistem, kako funkcionira i kako u generalnim crtama čovjek može napustiti isti. Ova tema je značajna mnogim ljudima i mnogi misle da se rješenje nalazi unutar nje i slobodni su da to misle, kao što sam i ja slobodan da mislim drugačije. Stoga ovo je ostavština mojeg pravnog znanja skupljenog zadnjih 7-8 godina ubačena u jednostavnu priču koju svatko može razumjeti. Njome se svečano oslobađam uroka pravnog systema i neću se istim više baviti tj.neću mu pridavati pažnju.
Mnogi od nas žive sa uvjerenjem da je biti čovjek, ili biti osoba jedno te isto, a zapravo nije – nije niti slično. Čovjek je cijelina ljudskoga bića, dok je osoba tek fragment te cjeline, fragment kojeg također nazivamo i ego.
Biti čovjek znači postati cjelina, to znači skinuti sve maske i napustiti sve ideologije i dogme koje donose štetu ljudskom biću, životinjama i prirodnom svijetu. Biti čovjek znači imati ljubav, empatiju i razumijevanje za sve sa čime dijelimo ovo svoje postojanje.
Onaj tko je samo osoba, taj nije u stanju da doživi svijet u ovakvoj cjelini, jer tamo gdje prevladava osobnost, uvijek postoji neka vrsta interesa. To je način na koji ego funkcionira i opstaje.
Osoba ili persona, što na latinskom znači maska, jeste upravo to – maska ili uloga u kojoj čovjek gubi sebe. Čovjek, u pravom smislu te riječi, je uvijek svjestan kako njegove određene društvene uloge, koje su nužne, nikada ne smiju biti postavljenje iznad integriteta drugoga ljudskoga bića.
Kod osobe to nažalost nije slučaj, iz razloga jer je ona uvjerena kako je njena uloga njezina najveća vrijednost. A to onda dovodi do toga da imamo učitelje koji djecu uče lažima, imamo doktore koji truju kako bi lječili, imamo policiju i vojsku koji na štetu naroda služe interesima manjine koja ih financira, znanstvenike koji koji rade protiv znanosti, i tako dalje, i tako dalje….
Ja ne želim reći da su svi iz navedenih profesija takvi kako sam ih opisao, daleko od toga, jer i među njima se još uvijek nađe netko tko je prije svega čovjek, i hvala Bogu na tome – međutim, pod utjecajem straha i konformizma, mnogi su uglavnom prihvatili da budu tek osobe koje samo vrše svoju dužnost. To su oni koji ne žele da preuzmu odgovornost, ali ne shvaćaju da jednom kada umru, sve će ih to dočekati.
Ima jedna istina koje mnogi nažalost nisu svjesni, a ne mogu je postati svjesni iz razloga jer na svijet gledaju iz perspektive osobe, što je veoma skučeno stanje svijesti, tek nešto malo iznad životinjskog – a često čak i ispod.
U vremenima koja nam dolaze, samo onaj koji je naučio istinski voljeti, neće izgubiti sebe – svi ostali su u procesu samouništenja. Oni će izgubiti sebe braneći svoje društvene uloge, sljedeći prazne ideologije i dogme, čvrsto vjerujući da čine pravu stvar.
To su oni koji su prestali biti čovjekom kako bi mogli biti poslušni znanstvenici, plaćene patriote, prodani lideri, raskalašeni moćnici, fanatični sljedbenici, naivni konzumenti, i još mnogo toga besmislenog…
U vremenima koja dolaze nitko neće moći sjediti na dvije stolice odjednom, ili si Čovjek, ili si osoba…a kao što vidimo, velika je razlika između to dvoje…
Kaže David Icke. “Mi jurimo prema tehnokratskom društvu koji upravljaju birokrati, znanost, inžinjeri i do 2030 sve će biti u potpunosti opremljeno umjetnom inteligencijom, jer je to ideja idiota iz Silicijeske doline i tada nam prijeti opasnost da se ljudski umovi spoje sa U.I. te da onaj koji upravlja tom inteligencijom ujedno upravlja i percepcijom ljudskog uma.”
Stoga imamo još vremena do 2030 da nešto napravimo zar ne!
Nažalost ja vam donosim samo loše vijesti. Čovjek je već odavna u raljama umjetne inteligencije i njegova softwarea i nije se oslobodio iste, dapače niti ne zna da je u njenim raljama. Oslobođenje od te U.I. do danas je bilo moguće samo osvještavanjem i znanjem. Ako se čovjek fizički uključi i U.I. mrežu kojoj će platforma biti 5G mreža oslobođenje će biti nevjerojatno teško. Danas je čovjek kontroliran ideološkim principima koji mu se govore iz sredstava „informiranja” i iz ideoloških kuhinja spin doktora i P.R. stručnjaka dok će mu se u budućnosti takve indoktrinacije i dezinformacije slati direktno u um putem induciranih slika, riječi, misli.
Je ste li promišljali kako sotona upravlja ljudima? Upravlja putem modula u našim tijelima kojeg nazivamo um ili svijest. Naš je um predajnik i primatelj signala, antena i može iz okoline u obliku EM signala primiti, a isto tako i slati signale. Svaki tjelesni osjet rezultat je kodiranja i dekodiranja EM impulsa i elektromagnetizam je polje u kojem je primanje i slanje signala na ovakav način jedino moguće. Onaj koji može pročitati svaki signal, dekodirati ga, i koji može odaslati svaki signal, onaj kojem su poznate sve niše elektromagnetnog spektra i zna kako EM stvarnost odgovara na promjenu frekvencija, ona upravlja EM stvarnošću i svime i svakim tko se u njoj nalazi. Obzirom da je ova stvarnost ovisna o rezonanciji i EM valu može se postaviti legitimno pitanje koliko je ta stvarnost stvarna! Očigledno da nije! Dakle ultimativna mašina, kvantni kompjuter, umjetna svijest/inteligencija koja zna sve tajne ovog materijanog svijeta je tip kojeg nazivaju Sotona, Ariman, Demijurg i ima još mnogo drugih naziva!
Njemu je dato da upravlja materijalnim svijetom, (princ ovog svijeta) svijetom frekvencija, jer se materija može pojaviti samo kad dođe do rezonancije, zvuka, riječi kojim je materija nastala! Onaj koji poznaje tajne elektromagnetizma gospodar je ove stvarnosti te može njome upravljati. U elektromagnetnom smislu, materijalne prirode Sotona je bog. Njemu se molimo ako hoćemo zdravlje, kuće, auto, pare, bolje ljubavne odnose, sportska dostignuća i sve što je zasnovano na materijalnoj prirodi uspjeha, blagostanja, sigurnosti ili bilo kojem interesu zasnovanom na mentalnoj i emocionalnoj razini koja također spada u domenu materijalnog.
Sotona će uslišiti vaše želje naravno, ali ako mu nešto za uzvrat date. Sotona je najstariji vid umjetne inteligencije. On nije produhovljeno biće, nema dušu niti vlastiti izvor energije. On je čisti stroj koji radi kako matematička mašina zasnovana na algoritmima vjerojatnosti i ako su ti algoritmi dobro predviđeni njegova volja će biti konačna. Da bi se mašina mogla spojiti na duševno-energetsko biće kao što je čovjek u njemu se mora probuditi želja za materijalnim, želja za egoističnim rastom i uspjehom kojim on u materijalnom smislu želi postati kao Bog. Da onaj istinski Bog duha iz kojeg sve proizlazi i koji je stvorio ljude sebi sličnim. Stoga su ljudi duhovna bića sa potencijalom da postanu besmrtna, ali u duhovnom svijetu pod uvjetom da izbjegnu sve zamke i kušnje materijalnog ubojice i parazita – mašine. To čovjek mora napraviti vlastitim snagama, vlastitom slobodnom voljom, te je u potpunosti opremljen za sve izazove materijalnog svijeta.
Dakle kako sotona/mašina upravlja ljudima?
Da bi upravljanje bilo što je moguće efikasnije bilo bi dobro da ciljani um/svijest ima što je moguće manje znanje o prirodi svijeta i mašine koja njime upravlja. Mora biti slab u duhovnom smislu, slabog ega i male duhovne moći da bi mu kroz suptilne misli ili moguće slike i riječi mašina ponudila uspon na društvenoj ljestvici i moć i kontrolu nad drugim ljudima. Ukoliko dotični pristane na taj ugovor, mašina traži da mu prepusti kompletnu upravu i dopusti da ona osobno kroz njega djeluje. Čovjek koji je do tada bio čovjek, a više to nije, svoju je moć i volju dao mašini, a on zauzvrat dobija ugled, čast, moć, i posebno mjesto u povijesnim knjigama, u religioznim uredima biva i kanoniziran. Služio je sotoni vjerno dat ćemo mu ime sveti.
Moćni ljudi koji više nisu ljudi, već su U.I. u rukama mašine rade u njegovu korist i sve što rade rade samo s jednom svrhom. Ta je svrha pogubna za čovjeka i njegovu dušu. Mašina kroz svoje alate koje je već preko izdajica ljudskog roda (nesvjesnih megalomana) uvela u društvo nova pravila kojim će se u svih ljudi oslabiti njihov duh i volja kako bi prihvaćanje volje mašine bilo što bezbolnije.
…………..
Ovo je jedan dio iz mojeg neobjavljenog teksta (ne znam da li će se uopće objavljivati), ipak u nastavku pogledajte što je o tome rekao Harald Kautz, i izgleda da je pravo vrijeme za više informacija o ovim temama pogotovo za one koji žele znati!
Svakom iole budnom čovjeku je postalo jasno kako trenutni društveni i ekonomski sistem više jednostavno nije održiv, u niti jednom njegovom aspektu. Čovjek je postao rob svoje osobne kreacije i izgubio sebe u lažnim vrijednostima ovog društva koje živi po lažnim moralnim načelima. To se nije dogodilo slučajno, jer slučajnosti ne postoje, neka me Charles Darwin oprosti, ali ta njegova teorija je valjda nešto najgluplje što je izašlo iz usta jednog ljudskog bića koje je sebe smatralo intelektualcem.
Ljudski ego je jedna od najjačih sila koja oblikuje ovaj svijet, a ego je prisutan od kako je čovjeka i njegovog intelekta. Dakle od samoga početka našega postojanja mi kao čovječanstvo idemo prema ovome, isključivo iz razloga jer nekontroliran ego želi imati moć i kontrolu. Ako se osvrenom okolo sebe, jasno možemo vidjeti o čemu govorim.
Međutim, što mi možemo učinit po tome pitanju ? Kako donijeti promijenu u ovo društvo koje to više i nije ? Ja u ovakvim slučajevima uvijek volim citirati Gandhia i njegove poznate riječi; Budi promjena koju želiš vidjeti u svijetu ! Dakle, ukoliko želimo živjeti u društvu slobodnih i čestitih ljudi, najprije mi sami moramo postati slobodni i čestiti, drugi način ne postoji – uvijek moramo krenuti od sebe.
Borba sa sistemom na njegovom terenu i sa njegovim oružjem je očajnički čin koji također dolazi iz ega, i to pod svaku cijenu moramo izbjeći ukoliko ne želimo da nas sistem samelje i uništi, a skupa sa nama i posljednje sjeme slobode. Jedini način da se borimo sa sistemo je ono što ja nazivam građanska neposlušnost, ili ti ne kupovanje usluga koje nam sistem nudi ili nameće.
Što to zapravo znači ?
Ja sam evo recimo odlučio da ove godine ne pošaljem svoje dijete u školu, i sa nekolicinom ljudi pokrenuo sam inicijativu da mi sami osnujemo i pokrenemo školu koja će nuditi istinsko znanje našoj djeci, znanje koje će se temeljiti na onim suštinskim moralnim načelima koja svatko od nas u svome duhu poznaje. To znanje nažalost nije prisutno u modernom školstvu koje je formirano tako da od naše djece stvara poslušne robove koji će jednoga dana bezpogovrno služiti potrebama korporacija i državnih institucija. Ja kao otac koji je svjestan svoje duhovne odgovornosti prema svome djetetu, uzima svoje pravo na slobodu da svoje dijete zaštitim od onoga što je štetno i opasno za njegov duh i njegovu slobodu.
Ono što moramo shvatiti jeste to da u ovo moramo ući sa jakim osjećajem zajedništva, a trenutno živimo u sistemu koji se na sve načine trudi da uništi to zajedništvo – pogledajte koliko samo društvenih podjela je nastalo u proteklih 50 godina !!! Za sve to su zaslužni određeni ljudi koji imaju sve potrebne instrumente u svojim rukama, a najjači od njih su mediji u svim oblicima; štampa, film, dječiji programi, glazba i sve ono u čega se mogu instalirati subliminalne poruke kojima je svrha da vrše jedan psihološki inžinjering nad čovjekovom podsvjesti, a samim time i svjesti.
Naša jedina odgovornost je ta da jednostavno iskoračimo iz ovoga ludila, i da počnemo živjeti vrijednosti koje želimo vidjeti u ovome svijetu – to je najbolji mogući način ‘borbe’ gdje mi svojim primjerom pozivamo druge da nam se pridruže. Ako se potrudimo da razumijemo jedni druge, i da prije svega osvjetimo svoj ego koji želi da posjeduje, mi ćemo u tome i uspjeti.
Glavni i jedini recept za uspijeh u ovome o čemu vam govorim jeste davanje koje će nas naučiti što je to bezuvetna ljubav, bez toga je svaki sistem i svaka zajednica osuđena na propast – prije ili kasnije.
Što to znači ?
To znači da se moramo uzdići do te razine svjesnosti gdje će nam biti sasvim jasno da ništa mi ne posjedujemo, jer na ovaj svijet smo došli praznih ruku, i praznih ruku ćemo sa njega i otići. Onaj tko to ne može da shvati, taj nije spreman da stvara jednu zdravu i samoodrživu zajednicu slobodnih ljudi. Dakle, kao što sam rekao u svome kratkom govoru na konvenciji živih ljudi, mi moramo shvatiti da je davanje jedini način da stvaramo i da dobijemo istinsko bogatstvo. To vam je kao u ljubavi, jer kako da primi ili osjeti ljubav onaj koji ju ne zna dati, to je jednostavno nemoguće !?
Svatko od nas ima nešto za dati kako bi se stvorila jedna zdrava i neuništiva zajednica, netko ima zemljište, netko novac, netko znanje o izgradnji, netko mudrost, netko sposobnost icjelivanja, netko znanje o uzgoju hrane, netko ljubav i spremnost da radi sa našom djecom, netko sposobnost duhovnog vodstva zajednice, netko poznaje ekonomiju, netko arhitekturu, netko ljekovite biljke, i tako dalje…Sve to je dragocijeno, i ništa od toga nesmije ići na vagu kako bi zatim odlučivali tko je više vrijedan i tko više zaslužuje – jer upravo to egocentrično vrednovanje jeste ono što uvijek uništava zajednicu.
Ono što je ključno za izgradnju zdrave zajednice slobodnih ljudi jeste znanje koje svatko od nas u određenoj mjeri donosi u sebi, i to zanje moramo međusobno djeliti. Nitko od nas ne posjeduje svo znanje ili sve sposobnosti, to je nemoguće. Znanje je poput mozaika u kojem mnogi djelići stvaraju jednu cijelinu, a svaki djelić je jednako bitan, bez obzira kojem dijelu mozaika pripada. Bilo da se radi o samom srcu mozaika ili pak jednom od njegovih ‘neuglenih’ rubova, kako bi mozaik bio potpun potrebno je prisustvo svakog njegovog djelića.
Primjer mozaika možemo lako usporediti sa čovjekom. Svatko od nas jeste djelić jedne velike cijeline i svatko od nas u sebi nosi jedan dio ove kozmičke priče. Teka kada se udružimo te zajedničkim snagama i sposobnostima krenemo graditi svoju stvarnost, tek tada ona može biti upotpunjena, a samim time održiva i oslobođena od destrukcije.
Dakle, jedna zdrava zajednica zahtijeva sposobnost učenja, prihvaćanja, odricanja i davanja, te dubokog razumijevanja da smo svi mi JEDNA cijelina. Drugim riječima, ako želim da meni bude dobro, onda moram napraviti sve da i svima u zajednici kojoj pripadam bude dobro, to jest da ne želim drugima ništa manje od onoga što želim sebi samome – a da bi to bilo moguće, mi moramo naučiti kako djeliti ono što nam je bogom dato da djelimo.
Duboko vjerujem da ste svi vi koji čitate ovaj tekst već dovoljno osvješteni da razumijete ovo što vam govorim, i da ćete shvatiti to da se nalazimo u vremenu kada moramo krenuti djelovati iz srca, a ne iz ega. Ovim putem vas pozivam da se udružimo i da svi zajedno stvorimo jednu cijelinu, jednu raširenu ali dobro povezanu zajednicu slobodnih ljudi koja će biti izgrađena na moralnim načelima, toliko jakim da ih ništa pokolebati neće…
Laganje je suprotno istini? Nije! Iskrenost je suprotna lažima. Istina je kategorija koja se ne može uspoređivati sa svijesnim pojmovima iskrenosti i laganja. Stoga za ovaj tekst zaboravite istinu, jer svijest ne zna što je istina. Svijest misli da zna što je istina, i to poznaje u nekom vrlo ograničenom smislu da je nećemo zvati istinom nego iskrenošću. Iskrena svijest govori ono što ona doživljava istinom i to je u ograničenim uvjetima dovoljno, za ovaj tekst također.
Kad ste bili mali roditelji su odgajali vašu svijest da nikada ne laže tj. da bude iskrena. Da govori ono što osjeća, misli, čuje, vidi! Tako odgojena svijest koja je uvijek iskrena nema mogućnost kalkuliranja ili manipulacije kako bi se domogla ikakvih vlastitih interesa, pa stoga u komunikaciji ne ostavlja prostor krivom shvaćanju, prevari ili iskrivljenjima. Takva svijest uči nevjerojatno brzo jer ne gubi vrijeme na zakulisne igre, zaplete, zavjere. Ona točno uvijek zna gdje je i ne ostavlja prostor prljanju sebe vražjim poslovima utjecaja i magije.
Takva svijest u kolektivnom smislu nište ne krije, otvorena je i prijemčiva točno onakva kakva treba biti, ona koja daje iskrene informacije o sebi i o drugima oko sebe.
Međutim….
Roditelji uče ovo djecu, a sami lažu i manipuliraju te djeci govore poluistine ili potpune neistine kako bi ih lakše držali pod kontrolom. Sa druge strane kad djeca budu iskrena u svojem izražaju kažnjavaju ih jer je izričaj možda bio previše direktan i eksplicitan ili je „uvrijedio“ drugu stranu. Vrlo brzo svijest djeteta nauči da je u nekim situacijama radi vlastitog mira i zdravlja bolje biti neiskren. Zatim i nauče da je normalno uvrijediti se na nečiju iskrenost i na to burno reagirati. Svijest roditelja koja propagira iskrenost sama se sa njom ne može nositi i isto to podsvjesno prenosi na dijete.
Sa druge strane roditelji i društvo također uče svijest djeteta da treba uspjeti u ovom životu. Uspjeh se mjeri novcima, nekretninama, statusom, utjecajem, izgledom…..(isključivo materijalnim vrijednostima). Igra na uspjeh nema pravila, tako da dobivamo cijele generacije ljudi širom svijeta u psihološkim kliještama kada shvate da iskrenost i uspjeh ne idu ruku pod ruku! Štoviše iskrenost te često košta uspjeha u materijalnom smislu. Kažu moraš biti mudar, a pri tome se misli da budeš političar, da muljaš, jednu priču pričaš na jednom mjestu jednu na drugom i pri tom ostavlja dojam (samo dojam) iskrenog dok u biti znaš da si lažac. To ti ne smeta, jer se laž u ovom svijetu nagrađuje utjecajem, i materijalnim dobrima. Živiš život maske (laži), koju po potrebi stavljaš i skidaš, a imaš komplet maski za svaku priliku.
Cijela kolektivna svijest je izgrađena na takvom modelu u kojoj je maska (forma) bitnija od srži stvari. Bit je nebitna, celofan je bitan, a unutra može biti govno, ili torta, nije važno. Formalno pravni sistem i Vladavina prava je takav sistem i tko god u njemu (su)djeluje neiskren je i lažan.
Ali… što je tu mogu, ja samo radim što mi je rečeno da radim!
Zašto je onda dobro biti iskren? Ako od toga nema nikakve koristi i neću doseći uspjeh, što će mi to?
Duhovno sazrijevanje svakog bića ide kroz svijest. Ona raste, širi se, razumije stvari, uči od svijeta oko sebe i sazrijeva do te razine da razvije vlastiti potencijal da može ostvariti kontakt sa duhovnim svijetom i zauvijek otići iz ovog svijeta (matrixa) u vječnost. Svijest koja je neiskrena i kalkulira, manipulira ne razvija se, ne uči, ne razumije ni tko je ona niti tko su drugi ljudi a pogotovo ne razumije što je svijet oko nje. Takva svijest ne može nikoga naučiti išta i sama je podložna manipulaciji, gajenju lažnih nada te se neće osloboditi od utjecaja kolektivne svijesti jer niti ne zna što je to, i za kraj će umrijeti i morati se roditi ponovo i ponovo sve dok ne shvati. Takva svijest nažalost danas glumi autoritet u duhovnom i političkom smislu, a nema kredibilitet za išta. Takva svijest podučava našu djecu kako da budu iskreni, ali i da uspiju u životnoj areni, poštenim radom, dok se paraziti bogate na njegovu radu. Ha, ha, ha, odajem priznanje takvoj svijesti u kakve je sve budalaštine uspjela uvjeriti čovjeka, (najinteligentnije biće u svemiru). Takvim autoritetima u budućnosti nećemo dati niti da nam ovce čuvaju – i to one na slici.
Iskrena svijest je prvenstveno iskrena u vezi same sebe, a onda je iskrena i prema drugim ljudima. To nikako ne znači da hoda okolo i tumači moralnu vertikalu sasipajući svoj iskreni gnjev svakome u lice, a što mnogi rade veličajući sebe kako su oni iskreni. Nisu niti blizu, jer isti ti iskreni trebali bi prihvatiti i iskrenost drugih o sebi a nisu i ne prihvaćaju.
Duhovni rad zasnovan je prvenstveno na iskrenosti. Ako nje nema rad nema smisla. Rad u grupama se potiče kroz totalnu iskrenost o sebi i prema drugima u maniru mira, ljubaznosti i prihvaćanja. Agresivnost je nedopustiva jer životinja nema što raditi u duhovnim prostorima.
Dakle svatko tko želi učiti svoju djecu duhovnim putovima neka krene od iskrenosti, ali to je nemoguće naravno napraviti ako i sami niste iskreni prema sebi i drugima, stoga je odgoj djeteta prvenstveno rad na sebi, i dopustimo da dijete nas uči, ako ničemu ono barem iskrenosti te nemojmo ga ikada kažnjavati zbog izrečenog, jer tako se uništava njegov duhovni razvoj. Ako je vas kasno, za dijete sigurno nije, ne umanjujte njegove šanse da dosegne život vječni!
Pokušavamo promovirati povratak zemlji jer nam je jasno da u gradovima nema budućnosti. Jedan od pionira povratka i entuzijas jest Robert Schenk. Prije 15-ak godina možda i više kupio je prilično velik komad zemlje u Kordunu u selu zvanom Blatuša. Tamo je pokušao organizirati zajednicu ljudi koji bi u miru živjeli i radili na njoj. Koliko god to izgledalo idilično i jednostavno kod ljudi nikada ništa nije jednostavno.
Danas je ova ideja još prisutnija nego li prije 15 godina, ali isti problemi ostaju. Robert je na vlastitom primjeru naučio mnogo toga i otvoreno govori o svim i dobrim i lošim stvarima koje su se događale u njegovom altruističkom poduhvatu. Robert nam je na 4. virtualnoj konvenciji živih ljudi govorio o tome, ali zbog moje lijenosti video sa ove konferencije postavljam tek sada, valjda nikad nije kasno. Razgovor je vodio Vedran Miočić Stošić, i odlično ga je vodio.
Sliježu se dojmovi sa pete konvencije živih ljudi koja je održana u Visokom od 18 – 20 9. 2020. Moji su utisci uvijek isti. Ja sam zauzet ta tri dana i tek treći dan iziđem iz mjehura te na pitanje kako mi je i kako se osjećam odgovorim “dobro”. i to je to. Međutim pravi osjećaj dobijem tek kad sretnem ljude ili mi se oni sami jave i kažu da je bilo fenomenalno i svaka konvencija do sada prošla je u izvanrednom ozračju slobode, ljepote, razumjevanja i nitko ikada nije zažalio što je došao. Mnogima je ovo i najbolja konvencija do sada. Na ovoj su konvenciji prisusovali mnogi po prvi puta pri čemu prvenstveno mislim na dostojne ljude iz Srbije, a mnogi su došli i iz Bosne što ne bi trebalo biti ikakvo iznenađenje, ali i iz Crne gore smo imali goste. Živi ljudi iz Slovenije nažalost nisu bili tu, pa ih ovim putem pozdravljam. Priča se širi u raznim smjerovima i svatko za sebe treba vidjeti koji smjer mu najviše odgovara. Na konvenciji je među ostalima govorio Todor Pešterski čovjek kojeg sam prvi put sreo sada iako sam ga gledao na njegovim predavanjima na internetu. Todor nije ispunio moja očekivanja jer ih nisam niti imao, a njegovo predavanje je bilo inspirativno i odlučno. Na kraju krajeva on je jedan od rijetkih koji osim što pričaju nešto i rade stoga moja kapa dolje za Todora pa sam mu dao i malu čast da bude prvi javno objavljen sa ove konvencije.
Rođenjem, kojem prethodi začeće, postajemo živo ljudsko biće. Tom biću trebaju godine nebi li postalo svjesno samog sebe. Nakon toga, potrebno je dosta napora i prvenstveno učenja, da to isto biće zaboravi samog sebe. Krajnji proces tog procesa zaborava i degradacije najbolje oslikava izreka:
“Ja nisam ovo tijelo!”.
Ta već gotovo legendarna izjava, vrlo popularna u krugovima romantičara ili „mind first“ poklonika, predstavlja krunu oholosti uma i njegovog pravnog predstavnika u društvenom svijetu, osobe. Oholost nije ništa drugo do nezahvalnost, a nezahvalnost je prvenstveno posljedica ignoriranja i iskrivljavanje činjenica. Nepobitna je činjenica da smo dar života i tijela dobili poklonom naših roditelja. Oni su žrtvovali dio svoje svete seksualne energije, nebi li novom biću podarili život. I onda se dogodi da to novo biće postane toliko “učeno”, da činjenice života toliko izvrne i pogubi se u ideološko-romantičnim stranputicama, da na koncu, osnovu svoje egzistencije i njenu okolinu proglasi za nešto iluzorno, zlo, đavolju rabotu, Luciferov svijet i što još ne.
Jedno takvo „ideološko“ samoubistvo je nepojmljivo kod drugih živih bića, također stvorenih po licu i naličju stvoritelja. Samo čovjek je u svojoj samovažnosti, kao “kralj svih živih bića”, postao toliko uobražen i neoprezan, te završio kao laki pljen implantiranog programa egomanije. Taj implantat (osuđivačko-računski um), on je dobio u zamjenu za redovitu isporuku svoje životne energije. Taj ugovor je poput ugovora u radu. Za stvarni rad (utrošak energije) se dobiva novac, čija se vrijednost u potpunosti bazira na društvenom dogovoru. Koliko je taj dogovor stabilan, toliko je i vrijednost novca stabilna. Izvan tog dogovora, njegova vrijednost je iluzorna, jer nema svoju podršku u prirodi ili materijalno-energetsku osnovu. Novac olakšava razmjenu, ali nije primaran onoj prirodnoj vrijednosti koju tokom razmjene zamjenjuje. Tako ni um ne može biti primaran svijesti i tijelu, jer samo služi za razmjenu perceptivnih utisaka. Izreka „Ja nisam ovo tijelo!“ jenakovrijedna je izreci „Burza je najviši hram duhovnosti, gdje boravi istina tj. Bog!“
Jedini način da čovjek raskine taj izrabljivački ugovor sa umom, čiji lanci ga stežu kroz sve grane društva (od religije i znanosti do školstva i medicine), jeste da probudi svoju istinsku pažnju, svoju tjelesnu svijest. Kako se budimo? Tako da prvo otvorimo i protrljamo oči. Kako da tokom dana ostanemo budni i pažljivi? Tako što ćemo sustavno manje koristiti um i više koristiti oči i cijelo tijelo kao perceptivni aparat. Promatrati umjesto etiketirati tj. prestati sjećati se imena koje smo naučili. Osjeti sada!
Dokle god misao bude konceptualno postavljena ispred percepcije i um ispred svijesti, naše oči doslovno nećemo moći otvoriti, usprkos našim nadljudskim naporima. Ono što čini jedna prosječna osoba jeste da „misli zatvorenih očiju“. Misao nije dio tijela i njeno porijeklo je izvan granica našeg individualnog suvereniteta. Oči su, nasuprot tome, dio nas samih, dio ovog našeg čudnovatog fizičko-energetskog bića. Ako svoje vlastite oči proglasimo stranima, a um svojima, naše šanse za energetsko (duhovno) buđenje su ravne nuli. Ideologija romantike, tako u samom startu, spriječava ljude da krenu na put samospoznaje. Ako je osnovna premisa kriva, što očekivati od rezultata naših djelovanja?
Naše oči su dio našeg fizičko – energetskog tijela i ono je u svojoj cijelosti jedan veliki organ percepcije. Mi percipiramo cijelim našim bićem. Odricanje od tijela je odricanje od percepcije, a čovjek je u suštini biće koje percipira, za razliku od osobe koja je biće koje misli. Mišljenje je surogat percepcije, koje za spoznaju koristi strano tijelo (egregor, eksterni server), umjesto da koristi svoje vlastito.
Fizičko tijelo je osnova, portal, temelj i rasadnik za sva ostala tijela, koja obitavaju u drugačijim energetskim frekvencijama, ali koja su dio našeg bića. Proklinjati vlastite oči, srce i ostatak fizičkog tijela je omiljena zabava poklonika romantike. Oni razdvajaju, dijele, suprotstavljaju i sukobljavaju. Njihov dualizam je umjetni dualizam, koji nema uporište u prirodi. Romatičari u svom delirijumu haluciniraju o idejama duša, duha i ostalim „svetostima“, jasno ih razdvajajući i suprotstavljajući fizičkim tijelima i materijalnom svijetu.
Biti romantičar u današnje vrijeme, nakon stoljeća svih otkrića kvantne fizike i mnoštva drevnih mističkih škola, koje su je potvrdile i ukazale na jednotu svega, nasuprot lažnom dualizmu (nebo–zemlja, bog-čovjek, dobro-zlo itd.), je podvig ignoracije. Oni čak i spoznaje kvatne fizike interpretiraju tako da podrže njihove transhumanističke ideje i teoreme. To je toliko suludo, poput katoličkog misionara koji nastoji „preobratiti na pravu vjeru“ čopor majmuna ili neljudsku vanzemaljsku civilizaciju na nekoj drugoj planeti. Sav tehnološki transhumanizam, kao kruna znanosti, predstavlja lijevu struju romantizma. Ona desna struja, uvijek je bila pod kontrolom velikih reprezentativnih religija.
Fizičko tijelo je dio cjeline našeg magičnog bića i u toj svojevrsnoj “porodici tijela” ono ima svoje dužnosti i obaveze. Jedna od njih je opskrbljivanje energijom, koje fizičko tijelo dobija životom na zemlji, naših ostalih energetskih, ali anorganskih tijela. Neizvršavanje tih dužnosti i obaveza ima za posljedicu slabljenje i izgladnjivanje svoje “braće i sestara”. Cijeli taj lanac podrške kolabira, kad osoba obsjednuta umom proglasi vladavinu ideologije stranih osvajača za svoju vlastitu i svetu. Samo osoba je, u svom svojevrsnom stanju ludila, sposobna učiniti takvu besmislicu i proglasivši um (strani implantat) svojim bogom, prokleti svoje vlastito biće, svoje bazično fizičko tijelo, svoj život. To je kao da stanari jedne zgrade počnu rušiti nosive zidove u prizemlju, nadajući se da će tako lakše i brže stići do neba i Boga koji tamo prebiva. Ne daj bože spoznati da taj isti Bog prebiva na i ispod površine ove „prljave“ zemlje.
Proglasiti oholost romantičara za nezahvalnost „nedoraslih pubertetlija“, samo je naivno gledanje kroz ružičaste naočale. Stvar je mnogo ozbiljnija. Tu se radi o obitavanju u stanju konstantne opijenosti ili „pomaknutosti“ od stanja trezvenosti. Zamislite si situaciju da živite sa svojim partnerom cijeli život i on vas cijelo to vrijeme ponižava, ogovara, radi sve da vam naudi i konačno vam prizna da stalno želi vašu smrt. To je situacija u kojoj živi oholi romantičar, njegovo tijelo u braku sa ne-njegovim umom. Krajnja oholost uma, koji je do te mjere zabrazdio u svom ludilu, je kad počne glasno zahtjevati linčovanje svog domaćina i dobročinitelja, svog fizičko-energetskog tijela.
Kao što je osoba bolest čovjeka, tako je i um bolest svijesti. Bolest je naravno samo blagi sinonim za potpuno izvrtanje vrijednosti. Što si strašniji sinonim sami sebi pronađete, tim bolje za vas. Slijedi vam skorije buđenje ili izbavljivanje iz “septičke jame” u koju nas je Bog-Um uvalio. Ipak krajnja perverzija i definitivno absurd bez premca je kad individua sebe imenuje živim čovjekom, a nastavi propagirati samoubilačku ideologiju uma, dakle opet onoga što stoji iza koncepta osobe. Vjerujte mi, sve je moguće! Nitko nije cijepljen protiv demona prepuštanja vlastitoj lijenosti, niti je unaprijed izabran ili spašen. Oholost, ciničnost &co, sve su to varijacije narcisoidnog uma.
Interesantno je koliko šupljih priča postoji oko ove pandemije a kako ogromna većina ipak ne vidi ili ne želi vidjeti očigledno. To je u jednu ruku za svijest razočaravajuće, a sa druge strane za bitak otrežnjavajuće. Nema velikog buđenja, niti ga je ikada trebalo biti. Postoje individualci u velikom broju vide neke djeliće sistema, ali nedovoljno da bi se oslobodili. Ja to tako vidim. Mnogi doktori u dobrim namjerama izvještavaju o glupostima službene stožerokracije i diktature političko-epidemioloških struktura, a jedan od najglasnijih je Dr. Andrew Kaufman koji laičkim jezikom objašnjava zašto su PCR testovi invalidni i ne daju točnu sliku o zdravstvenom stanju javnosti. Znajući da je Sotona lažec i ubica onda niti ovakvi testovi nisu iznenađenje.
Znao sam da je ovo vrlo značajna stvar, ali želio sam si uzeti vremena i provjeriti i naučiti malo više o tome prije nego govorim o tome. Kao što sam prije rekao pokušao sam istražiti ovu temu još u travnju jer sam tada sumnjao da postoje ozbiljna preklapanja između nekih ciljnih nizova koji se traže s PCR testom i našim ljudskim genomom.
Zbog te zbrke oko egzosoma i koja RNA dolazi iz kojeg izvora u svemu tome gledao sam na drugačiji protokol od onog objavljenog ovdje.
Pogledao sam jednog iz Njemačke, a ovaj je s Pasterovog instituta u Francuskoj, ali to je stvarno potvrdilo moje sumnje i bilo mi je drago što sam ga vidio jer je u osnovi jedan od primarnih nizova u PCR testu
Prema protokolu Pasterovog instituta to je točno podudaranje niza u našem vlastitom ljudskom DNK na kromosomu 8. Pa sam pomislio da bi moglo biti korisno pričati o ovome i zato što je velika jer je ova stvar vrlo značajna, ali želim da znate da je zaista teško shvatiti koje su stvarne implikacije ovakvog nalaza.
Pa mislim da bi bilo jako korisno kad bismo samo razumjeli PCR prvo malo bolje i samo osnove kako to funkcionira, o tome odakle im uzorak tako da ovdje PCR Test za COVID 19 isključivo i gdje se i kako uzima uzorak za test.
Bris sadrži mješavinu čestica virusa, ljudskih stanica, i drugih mikroba pa tako da nije čist uzorak i ako smo testirali na ljudsku DNA ili RNA, mogli bismo je pronaći jer su u brisu ljudske stanice i također fragmenti ljudskih stanica kao što su medikamenti ili egzozomi ili ponekad postoji čak i slobodan ljudski DNA koji cirkulira u nekim našim tekućinama.
Tako da ovo nije čisti uzorak i sigurno u startu sadrži ljudski genetski materijal tako da test u biti može biti pozitivan na ljudski genski niz.
Pokazat ću vam mehanike kako test radi tako da dobijete ideju o tome. Nema dovoljno virusne RNA koja bi se mogla izravno detektirati u bolesnikovom uzorku pa se radi postupak koji se naziva lančana reakcija polimeraze s obrnutom transkripcijom RT PCR pojačava mnoge kopije segmenta n gena, što u biti znači da postoji vrlo mala količina RNA koju tražimo u ovom uzorku koja je stvarno neuredna i sadrži puno stvari, tako da bi ga mogli detektirati moraju ih pojačati ili napraviti više kopija i to je u biti ono što PCR test radi.
Kratki jednostruki dijelovi DNK nazvani prajmerima prepoznaju jedinstvene RNA sekvence unutar virusnog genoma koji nosi ciljno područje n gena. Nakon što prvi prajmer veže enzim zvan reverzna transkriptaza produžava sintetizirani jednolančani DNA kopija virusne RNA.
Ovo je važan dio na koji moramo obratiti pažnju na ono što vidite u primarnoj sekvenca je ono što je definirano i identificirano unaprijed. Ljudi su postavili prajmer i kao što smo stvorili ovaj prajmer mogli smo napraviti prajmer za bilo koji slijed, za bilo koji organizam.
I onda kad to stavimo u ovu reakciju u osnovi tražimo komad genetskog materijala iz nekog organizma koji se podudara sa njime koji je komplementaran. To je u redu jer kada ove dvije cjeline idu zajedno, imaju komplementarnost, to je kao plus i minus koji privlače jedni druge i to su G C A T (djelovi gena).
Tako PCR test traži određeni slijed u uzorku koji pokušavamo pronaći i koji dugi lanac koji ste vidjeli je takav slijed koji bi mogao biti iz drugog organizma koji smo identificirali. Obzirom da prajmer ili barem jedan od prajmera o kojima pričamo točno se podudara sa slijedom u kromosomu 8, tada bi mogao identificirati dio slijeda iz kromosoma 8, a ne neki genetski materijal drugog organizma. Drugim riječima može otkriti naš vlastiti dna, (test bude pozitivan na vlastiti DNA).
Podijeliti ću još jednu stvar ovdje da provjerim sa svima jer je to zaista važno da bi bili sigurni da je ta informacija točna.
Podaci su točni i to je ovdje je kod od 18 slova CTCCCTTTGTTGTGTTGT i kaže da je iz gena RDRP u virusu. Nakon što sam prelistao genbank koji je dio nacionalnih zdravstvenih instituta u kojem čuvaju sve sekvence iz projekta ljudskog genoma, a također i druge od životinjskih genoma i tako da možete vidjeti i ljudski kromosom 8.
Nakon nebitnih referenci ovdje možete vidjeti stvarni slijed, a on se točno podudara ovdje CTCCCTTTGTTGTGTTGT.
Ovo je protokol Pasterovog instituta iz svjetske zdravstvene organizacije. Možete vidjeti taj slijed sekvenci koji se savršeno podudaraju.
Onda smo u situaciji, ispravite me ako griješim gdje test PCR potencijalno prikazuje materijal koji se već nalazi u ljudskom tijelu i ako je pozitivan, pozitivan je na virus sars-kov2 a ne na ljudski genom.
Malo je složenije od toga jer ih ima više prajmera koji mogu koristiti, tako da je cijela stvar testiranja vrlo heterogena širom svijeta, tako da drugim riječima postoje različiti protokoli u gotovo svakoj zemlji i puno njih se preporučava kroz svjetsku zdravstvenu organizaciju, ali ima i od nekih drugih tijela.
Oni mogu upotrebljavati različite prajmere tako da, čak i kad naprave samo jedan uzorak neće koristiti samo jedan prajmer za test i reći je li taj pozitivan ili nije pozitivan, tako da nije baš tako jasno, ali ono o čemu govorimo je da barem jedan od prajmera koje koriste je istovjetan ljudskom slijedu kromosoma 8, u redu, pa se može pojaviti pozitivan test kod svakog čovjeka bez obzira na neprisustvo bilo kojeg virusa ili bilo čega drugog, tako da dodaje drugu razinu zbunjenosti i zbunjenosti kako tumačiti rezultate ovakvih testova.
Još uvijek mislim na najvažniju točku, a ta je da ne znamo odakle su te sekvence došle jer nikad nije izolirana pročišćena čestica virusa gdje su ih imali gomilu zajedno u jednom uzorku i mogli bi ih okarakterizirati i izvući RNA materijal iz tih čestica, nikada to nisu učinili na taj način samo su je gledali u ovom prljavom uzorku koja je bila mješavina mnogih mikroorganizama I ljudske stanice i izvukli su ove sekvence odande jer su mislili da te sekvence pripadaju obitelji koronavirusa.
Ali to se temeljilo na samo oko 80 posto identitet sekvence između tih uzoraka. I znate kada sam to pogledao i obavio to istraživanje ranije s ostalim sondama za drugačiji protokol za njemački protokol otkrio sam da su mnogi od tih prajmera u tom nizu imali 80 do 85 identiteta sekvence koji su se protezali i na ljudski genom. Jednostavno nisam našao kompletnu podudarnost. Našao sam zapravo 18 u nizu koji se podudaraju, ali one su prajmeri koji su imali 24 baze.
Ima puno preklapanja u ovome, a zatim ako pogledate i prirodu PCR testa sami enzimi koje koriste za kopiranje RNA griješe. I tako bi vam mogli dati puno lažnih rezultata i ovo je jedan od problema koji su se uvijek znali o ovom testu i što ga više pojačavate jer ovaj test radite u ciklusima i u svakom ciklusu udvostručite kopije tog dijela RNA kojeg tražite, i što više puta udvostručite više lažnih signala koje dobivate jer vi također pojačavate i smetnje se poput signala buke koji bi mogao biti drugi niz koji se djelomično podudaraju i nisu uočljivi dok ih ne pojačajte toliko puta i to vam daju veliku distorziju i lažne pozitivne rezultate što i je jedan od glavnih razloga zašto gaCarrie Mullis, pronalazač tog testa, nije preporučio da se koristi kao dijagnostički test, zbog svih onih lažnih pozitivnih.
Ali po mom mišljenju budući da ne znamo koje je porijeklo ovoga slijeda po kojem testiraju i da jedan od njih možda dolaze iz naših vlastitih genskih sljedova poput ljudskog slijeda tada stvarno nema načina izračunati bilo kakvu točnost,
Pa bih rekao znajući sve ovo da prilikom testiranja postoji stopostotna stopa pogreške.
Dr. Andrew Kaufman, dio interwieva sa Davidom Ickeom
Tko ili što je to promatrač? Promatranje je po nekoj definiciji proces neuvjetovanog gledanja u kojem onaj koji promatra nema apsolutno nikakav interes u promatranome te ne može projecirati ikakve subjektivne interese na promatrano. Ukratko objektivan je!. Promatrač ne može ništa reći o promatranome jer time interpretira stvarnost jer je govorom označava simbolima svijesti koja po svojoj prirodi ne može ikako biti objektivna. Stoga um/svijest ne može biti ikako u stanju promatranja obzirom da njena priroda počiva na označavanju i prostorno, vremensko, logičnim petljama/algoritmima koji su programskog karaktera samim time subjektivni. Tako možemo kazati da samo onaj koji ne zna ništa o takvom označavanju može biti objektivan promatrač a koji se nalazi van dosega programa svijesti/uma. Koja bi to mogla biti pozicija vidite sami za sebe. U ovom videu pokušavam objasniti na više primjera kako se može prepoznati unutar sebe pozicija van uma ili bolje rečeno van utjecaja uma i njegovih simboličkih oznaka. Uživajte!
